Naklon do poda, ovo što ste napravili je čudesno. Što dalje, kakav je konkretno plan sljedećih dana, slavite ili nastavljate s treninzima?
"Da. Sad je prijelaz na trening. Ovo je nešto što se zove prijelazni period kad su utrke završile i počinjemo ponovno. Prvo par dana terapije i kondicijski treninzi u Daruvarskim toplicama, a onda od nedjelje nastavljamo sa skijaškim treninzima do kraja svibnja."
Da je primjerice hrvatska nogometna reprezentacija osvojila Svjetsko prvenstvo, tulum bi trajao tjedan dana, neki se ne bi ni trijeznili...
"Da, nogomet je druga stvar. Naš ritam je uvijek bio ovakav. Pauzu imamo u lipnju, kad je vrijeme za odmor i kondicijske pripreme."
Koliko ukupno 'godišnjeg odmora' imate u jednoj godini?
"To su tri do četiri tjedna odmora."
Koji Vam je bio najdirljiviji trenutak tijekom zadnjih par dana slavlja. Bili ste i kod premijerke, predsjednika...
"Najdirljiviji trenutak je bio kada mi je zbor Gračanaca otpjevao Dobro mi došel prijatel ispred sljemenskog tunela, a lijep je bio i spontani doček na Plesu. Ipak, ovaj doček u Gračanima je bio nezaboravan."
Ova sezona – ukupno 34 odvezene utrke, sedam pobjeda, 10 puta na postolju. Koji si cilj može čovjek zadati nakon svega? To je kao da Blanku nakon preskočenog svjetskog rekorda netko pita: 'Što sada?'
"Ha! Mislite da se može postići više? Cilj je da ostanemo u vrhu i pri vrhu, da se možemo boriti za vrh. Ja se nadam da ćemo napredovati u brzim disciplinama, a u slalomu ostati na ovoj razini. Po meni sportaš uvijek nađe ciljeve ako je motiviran da se i dalje bavi sportom. Ciljevi uvijek postoje, nema nijednog konačnog, ima velikih i malih ciljeva. Jasno je da u jednoj sezoni ne možete osvojiti više od Velikog kristalnog globusa, ali možete zato sljedeće sezone. Uvijek postoji bolje, više, jače..."
Je li sada možda malo preuzetno razmišljati o lovu na legende svjetskog skijanja, dostizanju slave Marka Girardellija, Ingemara Stenmarka, Maiera, Tombe...
"Haha, Girardellija ne. On je nedostižan s pet Globusa. Ne znam, zapravo ne razmišljam o tome koliko globusa osvojiti. I samo jedno osvajanje je velika stvar. Mislim da ima toliko čimbenika o kojima ovisite u ovom sportu, a koji nisu pod vašom kontrolom da ne treba razmišljati na taj način."
Koliku ste žrtvu podnijeli za sve ovo i koliko javnost, pogotovo hrvatska, tako nešto razumije?
"Znate kaj? Teško je bilo što objektivno analizirati u vezi sa svojim putem. Međutim sasvim sigurno je teško doći iz Hrvatske i pobijediti u jednom sportu u kojem smo autsajderi. Sad, usporedbi može biti svakakvih. Ja, naravno, znam da je publika u Hrvatskoj često neobjektivna, ali nakon što sam doživio ovo da su ljudi s toliko srca primili osvajanje Velikog kristalnog globusa i gledali i pratili svaku utrku, toliko su srdačni, ne mogu reći, stvarno... Možda oni u detalje ne shvaćaju što se događa u skijanju, ali razumiju bit toga uspjeha. Ja sam sretan da ljudi uopće tako duboko proživljavaju ove uspjehe i to je sam po sebi znak da razumiju koliko je to teško."
Koliko je skijanje na vrhunskom nivou dobro za zdravlje?
"Vrhunsko skijanje nije dobro za zdravlje! Najnovije analize su pokazale da se u jednoj sezoni 35 posto skijaša ozlijedi. Ne znam kako je u drugim sportovima, ali sumnjam da je veći od ovog postotka. Što se tiče injekcija, ja svaka dva, tri mjeseca odlazim na injekcije za hrskavicu u koljenu."
Primate li 'blokade' prije utrka, kao nogometaši primjerice...
"Blokada nema. U skijanju je problem što ovisite o propriocepciji, koja uvjetuje brzinu reakcije, koordinaciju pokreta i vi ne smijete na to utjecati. Inače su vam reakcije sporije, slabije i to vam smeta za rezultat."
Kako koljena izdržavaju nakon 25 sezona na skijama. Imali ste sedam operacija desnog i jednu lijevog koljena. Prošlih sezona je uvijek bilo problema sa zdravljem, a ove nije. Što ste promijenili?
"Prvo, puno smo naučili iz proteklih sezona. O koljenu i kako treba reagirati i što napraviti, radi se uglavnom o prevenciji. Cijelu sezonu sam sa sobom imao i fizioterapeuta, dakle medicinska skrb se poboljšala. Imali smo problema s koljenom i koljeno je izgledalo dosta loše u Garmischu poslije veleslaloma i u Banskom. No ove sezone smo mogli rješavati sve te sitnice usput. Bilo je važno da se one odmah rješavaju jer ako se ne uoče odmah, za tjedan, dva se sve pretvori u problem koji vučeš do kraja sezone. To nam se događalo prije."
Je li sigurnost skijaša u Svjetskom kupu ugrožena, neke staze su pogibeljne. Ne čini li vam se da se, s obzirom na teške uvjete u kojima nastupate, otvara potreba za osnivanjem skijaškog sindikata. Na kraju krajeva, radi se o ljudskim životima i zdravlju.
"Pa ovo je definitivno vrlo blesava situacija za natjecatelje, tim više što smo u 21. stoljeću. A ne znam. Ta potreba za sindikatom postoji već jako dugo vremena. Dosta natjecatelja je pod utjecajem saveza koji provode svoju vlastitu politiku i kao individualci nisu toliko moćni unutar FIS-a (Međunarodna skijaška organizacija). Natjecatelji bi mogli biti snaga u FIS-u kada bi bili ujedinjeni. A trebali bi staviti i neku vrstu pritiska na FIS da bi imali neko prava glasa u tom FIS-ovom vijeću. Ali dok to ne postoji, natjecatelji imaju vrlo ograničen utjecaj na bilo što."
Didier Cuche je nedavno kažnjen jer je u telefonskom razgovoru sugerirao direktoru natjecanja Güntheru Hujari da ublaži jedan po život opasan skok na stazi. Zbog toga je i novčano kažnjen, nakon čega ste ga vi javno podržali...
"Da, najgore od svega je da imamo veliki otpor uopće govoriti o svemu. Ne znam znate li, ali Didier će ići na sud da ospori tih 5.000 franaka kazne jer je, navodno, rekao nešto protiv nekoga. Što se mene tiče, čovjek ima pravo javno reći svoje misli, to je potpuno neupitno. Ovdje imamo praktički dokidanje osnovnih ljudskih prava, a da ne govorimo da je Cuche dobio kaznu nakon privatnog telefonskog razgovora jer je Hujari sugerirao da se taj skok treba smanjiti. To je vrlo razočaravajući razvoj situacije za nas skijaše i to je potpuno krivi smjer."
Cijela ta priča pomalo nema logike. Nije li u interesu prvog čovjeka FIS-a da posluša glas razuma i riješi probleme na terenu.
"Da, sasvim nema rezona u cijeloj priči. To je zato što gospodin Hujara nije vlasnik Svjetskog skijaškog kupa kao što je primjerice Bernie Eccleston u Formuli 1, pa da u svojim rukama ima novac i vlasnik je natjecanja. Naš direktor utrka nije vlasnik natjecanja, on nema novčanu pozadinu da bi mogao raditi bilo kakav pritisak, a ponaša se tako. Ne bih htio dalje ulaziti u tu diskusiju. Skijanje će uvijek biti opasan sport, uvijek će se ljudi ozljeđivati jer nije normalno da skijaši na svojim nogama svladavaju takve sile i jure 150 kilometara na sat, ali postoje ozljede koje se daju izbjeći nekim odgovornijim odlukama. Pa da spriječimo jednu ili dvije ozljede po sezoni, to je već korak naprijed."
Kako procjenjujete snagu svoje konkurencije u odnosu na prošlih nekoliko sezona i recimo zadnjih 10 godina. Koliko je ove godine bilo teže ili lakše postati svjetski prvak?
"U nekim disciplinama je konkurencija ostala slična kao prije 10 godina. U slalomu je dosta 'gušća' nego prije 10 godina. Općenito gledajući, vidjeli smo da je konkurencija izjednačena i da se teško dolazi do pobjeda. U muškom je sportu općenito rijetko da imamo neku izrazitu dominaciju jer svi su više manje dobro pripremljeni. U mom slučaju se dogodila iznimka, 400 bodova prednosti na kraju natjecanja je velika razlika koju ljudi nisu očekivali, kao ni mi sami. Mislim da je konkurencija podjednaka u odnosu na nekoliko proteklih sezona. A kada pogledam 10 godina unazad, u doba Eberhatera ili Maiera, oni su puno lakše vladali kao pojedinci u ukupnom poretku. Danas je izjednačeno. Ako mene maknete s te liste, nema nikoga tko bi napravio veliki skok prema naprijed, svi su tu negdje."
Ove je godine samo Aksel Lund Svindal parirao, vozeći veliki broj utrka i disciplina.
"Dobro, i Cuche je parirao. Ali ima jedna kvaka, a to je taj siječanj u kojem sam ja imao dosta uspjeha, to je iznimka. 999 bodova u siječnju nije nešto što bismo trebali uzeti kao da će se to događati svake sezone. Bio sam u dobroj formi i to mi je uspjelo."
Hrvatska je u tim danima poludjela za skijanjem. Ljudi nisu očekivali takve skijaške uspjehe u nizu. Atmosfera u domovini je na trenutke bila kao da Hrvatska igra na Svjetskom prvenstvu u nogometu i gazi prema finalu.
"Hahahaha... To je lijepo, to je stvarno lijepo. I meni je bilo veliko zadovoljstvo. Svaki tjedan je po nekoliko puta svirala hrvatska himna, to je bila velika promocija za našu zemlju i meni je jako drago da su to naši ljudi prihvatili tako."
Sad pričamo o slavlju i lijepim stvarima, ali jeste li ikad, barem na trenutak, zažalili što ste zadnjih 25 godina stalno u pogonu. Žalite li za životom kakav su imali vaši vršnjaci?
"Sigurno da nisam bio toliko u školi, niti sam igrao nogomet koliko sam možda htio ili se toliko intenzivno družio s prijateljima, ali ja sam imao druga zadovoljstva koja su bila nedostupna drugima. Kao dijete sam mogao juriti 100 kilometara na sat, za mene je to bilo veliko zadovoljstvo i nisam nikad, baš nikad, osjećao da sam nešto propustio u životu. Mali broj klinaca može reći da su imali takve beneficije u djetinjstvu. Ipak, stalno si vani, praktički se igraš cijelo vrijeme. Ti treniraš, ali dok si dijete ne razmišljaš o tome, treneri vode trening, a ti se zapravo igraš. Ako dijete može to prepoznati na takav način, onda je to blagoslov."
Jeste li kad zapalili cigaretu primjerice?
"Ne, ne."
Niti povukli barem jedan dim?
"Niti jedan!"
Pa to je već uspjeh...
"Haha, a dobro. Ja ne znam kako bi bilo da moj otac nije moj otac i da u obitelji nije bila takva averzija prema cigaretama. Možda je odlučujuća, nažalost, bila i smrt mog djeda, koji je pušio duže od 70 godina i koji je na kraju umro od pušenja. Tada sam vidio što cigarete rade i to mi je ostalo u sjećanju. Tako da me cigarete nikad poslije nisu zanimale."
Evo, Bode Miller je spojio lude noćne provode i vrhunsko skijanje, on skoro redovito zaruži noć prije utrke...
"Ali morate znati da on ne puši. Ma kakvi. U skijanju nitko ne puši jer skijanje je sport koji zahtijeva izoštrena čula. Morate pobijediti druge skijaše koji su vrhunski pripremljeni i već ako vam kombinezon ima propusnost 50 litara, a ne 30, već ste u nedostatku, a kamoli da je pušenje u pitanju. Svatko mora izabrati svoje ciljeve i prema tome se ravnati."
Postoji još jedna slavna hrvatska obitelj koja je iskusila odricanje na putu do uspjeha. Mislim na Vlašiće i nedavnu javnu polemiku između dvojice velikih hrvatskih trenera. U velikom dijelu javnosti je ta priča protumačena kao sukob taština. Na kraju se sve pretvorilo u diskusiju tome koji sport je teži i u kojem su sportu uspjesi vredniji? Zašto je došlo do toga?
"Ne znam. To je teško za usporediti i mislim da je nezahvalno uspoređivati bilo kakve sportove. Svaki sport ima svoje zahtjeve i mislim da je to prilično bespredmetna rasprava. To je za mene bilo nepotrebno i to je sve što imam reći o tome."
O tati Gipsu je nemoguće pričati, a da se ne govori u superlativima. Ima li nešto što niste o njemu rekli ovih dana i što nije općepoznato o tvorcu hrvatskog skijaškog čuda?
"Haha, a ne znam. Znate da on jako dobro karta? Evo, vidite. On jako dobro karta, ali uvijek samo za novac. Ne za veliki novac, naravno, ovisno kako se dogovori s ekipom. Može kartati za kunu, dvije, tri..."
Zar kartaju u jednu kunu?
"Ne znam za koliko, ali je uvijek za novac, u našoj trenerskoj ekipi se uvijek karta za novac, ali to je zaista uvijek sitniš. Igra se borbena bela, a u ekipi su i Pavlek, Seni Sever, trener Tee Palić, ponekad i Tin Široki i Natko..."
A Vi?
"Ja ne, ja vam nisam kartaš. Ali kartanje je prilično zanimljiva stvar."
A tko na kraju sezone odnese 'veliki kartaški globus'?
"Ja znam samo da stari svakih nekoliko partija ima dvjesto zvanja i da je to prilično nepodnošljivo. Ja mislim da taj kartaški talent njemu pomogne i u poslu jer puno toga u skijanju je stvar procjene, isto kao i u kartanju."
Kako komentirate govor svog oca kod premijerke ovoga tjedna. Mislite li i Vi da bivše i ova hrvatska vlada nisu i ne odlučuju samostalno, da ih netko kontrolira?
"Ajmo to preskočit, idemo dalje."
Što mislite o aktualnim prosvjedima u Hrvatskoj?
"Ne bih o tome."
Situacija u Japanu?
"Teško da ima nekoga tko ne suosjeća s Japancima ovih dana. Strašno je sve to. Dođe val, uništi sve živo, onda još nuklearka eksplodira, kao u nekom filmu."
Je li nepošteno da tamo neki nogometaš koji je po kvaliteti 1200. na svijetu, godišnje isto zaradi kao i vi koji ste prvi u svom sportu? Pa i neki igrači Dinama imaju veća godišnja primanja od vas.
"Da. Nažalost, tak' je to. Pogledajte i neke druge vrhunske sportove, kao plivanje, pa to je mizerna zarada, a isto je strahovito težak sport. Ali to ti je tak'. Ja mislim da je pitanje zarade u skijanju vrlo velik nedostatak jer stalno nosite glavu u torbi i zdravlje vam je ugroženo. Skijanje je veliki rizik i mislim da je sigurno nerazmjerno plaćen.
Hoće li uskoro i u skijanju biti više novca?
"Ima puno različitih ideja kako bi se to poboljšalo, ali i različitih interesa koji to sprečavaju. Ali mislim da će ljudi u FIS-u vrlo brzo shvatiti da se mladi ljudi sve rjeđe odlučuju na skijanje jer je rizik velik, a u drugim sportovima se može lakše zaraditi. Otegotna okolnost je što je i put do uspjeha vrlo dug. Kada ste 31. na nekoj utrci, ispada da ste napravili samo dvije greške više od onog koji je pobijedio, a nema vas nigdje. Zaradili ste nula kuna i nema vas na TV-u. Bilo bi važno da u skijanju imamo veći priliv mladih ljudi i sponzora."
Kad smo kod mladih skijaša, što će biti s hrvatskim skijanjem nakon Kostelića. Ljudi u Hrvatskoj su sada naviknuti na povijesne rezultate, hoće li Vaš odlazak biti i kraj 'hrvatskog skijaškog čuda'?
"Ne znam hoćemo li imati šampione, to nitko ne može garantirati, ali sigurno je da se s malim skijašima danas u Hrvatskoj ozbiljno radi i da imaju dobre uvjete. Ima i mladih za koje se još ne zna, a može se reći da su već danas veliki talenti. Imamo u reprezentaciji puno talenata koji su brzi i na međunarodnim natjecanjima. Primjerice jedan od njih je pobijedio na neslužbenom svjetskom prvenstvu za dječje uzraste. Doduše, to samo po sebi ništa ne garantira jer u skijanju se na vrhunske rezultate treba čekati nakon 20 godina starosti. Nažalost, do tada se može dogoditi da mnogi otpadnu, odustanu ili se ozlijede. Ja se nadam da će ta djeca imati kvalitetan pristup i dobar program te da će moći proći kroz te juniorske godine i zadržati kvalitetu do Svjetskog kupa."
Kad su Kostelići u pitanju, u javnosti se najviše priča o Anti, Ivici i Janici. Koja je uloga mame Marice u cijeloj priči?
"Njena uloga je takva da ni ja ni Janica ne bismo završili školovanje da nije bilo nje. Mi nismo bili doma, a škola je funkcionirala bez nas. Ona je vodila naše školovanje."
Na koji način konkretno?
"Skupljanjem cijelog gradiva i učenjem zajedno s nama. Druga stvar, ne znam jeste li čuli onu uzrečicu da žena drži tri kuta u kući. E, kod nas žena drži četiri kuta u kući jer nas skoro nikad nema doma."
Dobro, evo tko je spakirao stvari prije polaska u Daruvarske toplice?
"Hahaha, ja sam spakirao stvari, ali mama je sve prekontrolirala jer ja uvijek nešto zaboravim."
Kakva je bila svirka na fešti u Lenzerheideu? U jednom trenutku je na stage 'doletio' i Didier Cuche s ludom gitarom napravljenom od prave skije... Što ste sve svirali ovoga puta i koji je inače standardni repertoar?
"Cuche zapravo ne zna svirati, nego je doletio do pozornice i počeo je izvoditi akrobacije tim basom. A inače, svirali smo Cream, Claptona, Pontiac BluesSonnya Boya Williamsona, Country Sugar MamaHowling Wolfa, ne znam ako si čuo za Ten Years After..."
O, pa kako ne. Ako žalim za nekim trenutkom u vremenu, to je onda što nisam mogao biti na Woodstocku.
"E, onda smo isti. Tam bi bio samo da sam to mogao vidit. Stari, pazi, to je nemoguće da se tol'ko ljudi okupi tamo i da se ništa loše ne desi, da nitko nikog ne ubije ili slično, ma zakon, čovječe. I dokumentarni film o Woodstocku sam pogledao više puta."
Sad te stvarno nema smisla pitati što misliš o narodnjacima...
"Ovak ću ti iskreno reć. To je jedan meni strani melos. To je jedan orijentalni melos, ne znam što bi tu moglo biti privlačno. Možda da sam nekakav Arapin, možda bi mi se više sviđalo, ali to jednostavno nije u mom duhu."
A Thompson?
"Thompson ima nekoliko dobrih aranžmana."
Kojih?
"Ne znam imena pjesama jer ga ne slušam, ali uvijek kad slušam neku stvar mogu ti reć je l' to dobro napravljeno. Ono kad pjeva jedan dio iz opere Ero s onoga svijeta, to je on dobro ukomponirao. Mislim, nećemo sad pričat o ideologijama, govorim o glazbi. Sviđa mi se kako je ukomponirao i ono što često puštaju na stadionima... Oj, Zagoro, lijepa li si. Pokušao je tu ugurat 'đitru' i to mi je okej, dobro je dok god ne krenu harmonike i ono rta-trta-rta-trta, trubači iz Dragačeva, to meni nije..."
A kako komentiraš Thomspona kao fenomen. Zabrane nastupa, optužbe za nacionalizam...
"Ja stvarno ne pratim to tak' da ne mogu reći, al' ti mogu reć da njegova muzika nisu narodnjaci. U njoj se može krajičkom uha čuti orijentalni melos, koji je pomalo neizbježan, ali to nisu narodnjaci."
Koja ti je najzgodnija skijašica, osim tvoje djevojke, naravno?
"Napiši da je Talijanka Elena Curtoni. Ona još nije poznata, ali bit će poznata."
Tebi se zapravo sviđa kako ona skija, je l'?
"Hahahaha!"
Kad ćeš se ženiti?
"Kad završim karijeru, onda ću se oženit."
Znači, nema braka prije skijanja?
"Hahaha, tako je."
Je li ti Janica ikad onako u povjerenju rekla: 'Joj kako bi se sad spustila dole!' Ono da ju je povuklo, barem na tren dok je gledala neku napetu utrku, da poželi startni broj i da čeka gore?
"Ne, ne nikad. Ne uopće, ni trunku. Stvarno. Čak i je i nama to bilo onako... Mi smo je više nagovarali na to nego bilo kaj, ali nije je ni taknulo.'
Nevjerojatno koji karakter. Kako to objašnjavaš?
"Ona jednostavno uživa u svojem životu i na tome joj se divim."
I na kraju te moram pitati o situaciji u Hrvatskoj. Pričamo o skijanju već sat vremena, a situacija u zemlji je više nego ozbiljna. Vidiš li ti neki izlaz iz ovog stanja?
"Mislim da treba izbjegavati fatalizam i oslonit se na vlastite snage. Ne očekivat pomoć sa strane, treba se oslonit sam na sebe. Često su mi ovih dana pričali kako mi inspiriramo ljude, ali mi ne bismo nikad uspjeli da smo čekali pomoć od nekog drugoga. Mi nismo imali novac, ali smo se oslonili sami na sebe."
Misliš li i da je i naš mentalitet uzrok ovom stanju u državi i društvu?
"Hrvatska povijest je uobličila mentalitet ljudi. Nitko njih ne krivi kaj smo ovakvi ili onakvi. Svi mi imamo svojih mana, ali poanta je da se moramo osloniti više sami na sebe."
Ali toliko su nas zadužili kao zemlju da milijarde kredita vraćamo milijardama novih kredita.
"Znaš kaj, ja o tome imam jako uobličeno mišljenje i vrlo sam dobro potkovan da mogu o tome razgovarat, ali, nažalost, ja s tobom o tome ne mogu razgovarat kao s novinarom. Možemo se sprijateljit, otić negdje na piće i razgovarat o tome, ali ovako ne!"
Pošteno.
