Možda niste znali, ali Hrvatska se po nečem razlikuje kad je u pitanju kondicijska priprema sportaša od ostalih zemalja u regiji, pa čak bi i rekli i od ostatka svijeta. Naime, Igor Blažinčić je specijalist za kondicijsku pripremu sportaša koji u svojem radu koristi revolucionarne metode koje se prije gotovo nigdje u svijetu nisu koristile, a danas su u sportu potpuno normalne. Ne samo normalne, nego i iznimno bitne na putu do uspjeha.
Blažinčić je 39-godišnjak iz Zagreba, bivši je Bad Blue Boys koji je "svu svoju mladost" ostavio na sjevernoj tribini. No, uz navijačku strast gurao je svoju priču i viziju kondicijske pripreme i imao toliko hrabrosti i pronicavosti zaputiti se u Ameriku kako bi u NBA ligi ispekao zanat koji nije lagan i koji zahtjeva non stop usavršavanje i praćenje trendova.
UGLEDNI STRUČNJAK ZA NET.HR O ĐOKOVIĆEVOM PADU: ‘Nije mi jasno da se tako hrani, pa ne možeš tako funkcionirati’
Sve mu je došlo na naplatu
Godinama kasnije sve mu je došlo na naplatu. Nije niti moglo biti drugačije, jer se sav posvetio samo tome, znajući kako jedino tako može uspjeti. Kasnije je u suradnji s poslovnom i životnom partnericom Mirelom Anić pokrenuo studio "Body & Mind" te osmislio sustav "Progressive" za kondicijsku pripremu na temelju svojih iskustava i znanja stečenih po cijelom svijetu, ponajviše u SAD-u.
Radio je individualno s brojnim hrvatskim sportašima, bio je u KK Zagrebu u njegovoj najslavnijoj eri te su kroz njegove ruke prošla ugledna košarkaška imena, radio je i u Ciboninu stručnom stožeru dok je Neven Spahija bio trener, surađivao je i s rukometašima vječnog hrvatskog prvaka PPD Zagreba, a aktualni je kondicijski trener rukometne reprezentacije Hrvatske.
Njegova je teza da sve počiva na dijagnostici koja omogućuje da se svakom sportašu pristupi pojedinačno i individualno, na temelju njegovih fizičkih i tjelesnih mogućnosti i (ne)dostataka, te da se za njega napravi program prilagođen njegovim mogućnostima i potrebama, umjesto da se cijela momčad priprema na isti način, što je česta praksa u hrvatskom sportu...
"Godine 2001. upisao sam kineziološki fakultet i odmah na prvoj godini sam rekao Luki Milanoviću, mom prijatelju i kondicijskom treneru Vatrenih, 'daj nađi mi posao, htio bih biti kondicijski trener'. Tako da sam odmah znao od prvog dana fakulteta s čim bi se htio baviti.
Moj prvi posao je bio u Fortuni iz Zaprešića, drugoligaškoj momčadi, a odmah nakon par mjeseci sam počeo raditi i kao kondicijski trener kadeta Zagreba s trenerom Gjergom. On je danas u Belgiji, tamo je već dugo godina. Radi se o našem odličnom košarkaškom treneru. Tada smo osvojili drugo mjesto s kadetima u Hrvatskoj i tada je krenuo taj moj nekakvi rad", kazao nam je u uvodu razgovora Igor Blažinčić i nastavio:
Iskustvo rada u KK Zagreb, sa Nevenom Spahijom i u NBA ligi
"Godine 2004. i 2005. ne znam sad točno, krenuo je moj, nazovimo to 'ozbiljni rad', postao sam kondicijski trener hrvatske košarkaške reprezentacije, prvo juniorske dvije godine, odradio sam dvoje priprema za EP i nakon toga sam bio dvije godine kondicijski trener ženske seniorske reprezentacije. Sve se to dogodilo do neke 2009. kad sam postao kondicijski trener KK Zagreb i u klubu bio tri godine i u te tri godine KK Zagreb postigao je svoje najbolje rezultate. Uzeli smo dva Kupa i prvenstvo, te igrali i Euroligu.
Nakon toga sam imao godinu dana pauze a nakon toga sam radio sa Spahijom u Ciboni. Godinu dana prije toga stupio sam u kontakt sa Spahijom jer je on trebao preuzeti kinesku reprezentaciju i već tad smo imali neke razgovore o tome da bi ja bio kondicijski trener kineske reprezentacije, da bi tamo išli zajedno.
On je bio jako zadovoljan time što sam pokazao radom u Ciboni, sprijateljili smo se, ostali smo u super odnosima i tako je i dan danas. Preko njega sam dva puta bio u Atlanta Hawksima i u Toronto Raptorsima", objašnjava nam Igor Blažinčić s kojim nas je razgovor odveo u "NBA vode"...
05.07.2005., Selce - Neven Spahija, izbornik hrvatske kosarkaske reprezentacije. Photo: Slavko Midzor/PIXSELL
"Ja sam 2006. otišao u Los Angeles u Lakerse. Tad su tamo još bili veliki Kobe Bryant i Phil Jackson, pa iako sam uglavnom pratio samo rad rezervnih igrača jer je prva momčad tih tjedan dana većim dijelom bila na gostujućoj turneji po Americi, bilo je to sjajno iskustvo. Kako sam bio kondicijski trener hrvatske juniorske reprezentacije poslao sam mail u kojem je stajalo moje glavno pitanje, a to je bilo mogu li ja doći na opservaciju kod njih? Tadašnji glavni kondicijski trener Gary Vitti mi je odgovorio s nema problema i zaputio sam se 'preko bare'.
'Amerikanci su mi pružili priliku da dođem i gledam treninge'
Otišao sam kod svoje prijateljice Kristine Sajko koja je u to vrijeme bila TOP 5 modela u svijetu, kod nje sam živio. Znate, to ja mogu nazivati nekim svojim vlastitim usavršavanjem, a oni su meni pružili priliku da dođem i gledam treninge, kako to oni rade. Isto to je bilo u Toronto Raptorsima, Spahija je znao GM-a i on mi je omogućio da dođem kod njih. U Torontu sam upoznao Alexa McKechniea kojeg su doveli da posloži sve franšize u Torontu, Blue Jayse, Argose, FC, Maple Leafse i same Raptorse.
Prije njega tamo je bio Francesco Cuzzolini iz Italije, jedini Europljanin koji je bio kondicijski trener u NBA-u, jedan od najboljih na svijetu u tom poslu. A ovaj kad je došao sve je prebrisao, potpuno restaurirao dvoranu za treninge i donio svoju opremu s kojom je napravio vidljive i zvučne pomake. Ma, to je neki sasvim drugi svemir nego kod nas.
Moram reći da su malo drugačija priča bili Pacersi i Hawksi jer sam u Indiani poznavao Damjana Rudeža s kojim radim sad već deset godina pa sam malo više bio involviran u tu čitavu priču, a u Atlanti sam bio cijelo vrijeme s Nevenom kod kojeg sam tada živio, bio u klubu po čitave dane", govori nam Igor Blažinčić i opisuje kako je to izgledalo...
MINNEAPOLIS, MN - OCTOBER 7: Damjan Rudez #10 of the Minnesota Timberwolves defends Kevin Durant #35 of the Oklahoma City Thunder during the third quarter of the preseason game on October 7, 2015 at Target Center in Minneapolis, Minnesota. The Thunder defeated Timberwolves 122-99. NOTE TO USER: User expressly acknowledges and agrees that, by downloading and or using this Photograph, user is consenting to the terms and conditions of the Getty Images License Agreement. Hannah Foslien/Getty Images/AFP
"Doslovno sam s Nevenom bio od jutra do popodne, pred večer. Ti si tamo, dolaziš ujutro u klub, dečki imaju zajednički doručak. Nakon doručka ide se u gym, pa nakon toga na teren gdje rade individualno i igraju, a nakon toga su nekakve terapije. Ti si čitavo vrijeme tamo, ideš od trenera do trenera, gledaš kako oni rade individualno s igračima.
U Atlanti sam iz prve ruke imao priliku vidjeti kako to rade treneri koji su uzeli NBA prsten. To je u ovom poslu velika razlika u odnosu na nekog drugog kondicijskog trenera koji radi, primjerice, u Europi. Razlika kao između Lige prvaka i Europske lige. S nikim ih se ne može uspoređivati. Imao sam priliku raditi s jednim T.J. Fordom za vrijeme lock-outa u NBA ligi, kad je ovaj došao u Zagreb u kojem su tad igrali ozbiljni igrači. Nikad neću zaboraviti prvi trening kad se igralo pet na pet, on je napravio taj prvi korak i ostavio sve igrače iza sebe za dva metra u startu. Sljedeću utakmicu smom igrali s Panathinaikosom u Euroligi u Ateni, on ih je ubio, jednog Diamantidisa je učinio smiješnim.
Velike razlike Amerike u odnosu na Europu
Ti onda vidiš kakve su to razlike, on je u NBA ligi bio play, solidni play, a u Europi je ubijao. Tu radnu naviku koju oni tamo imaju, ta jedna ljubav prema košarci i sportu općenito, to stručno funkcioniranje trenera, igrača, čitavog stručnog stožera, to je besprijekorno, drugačije nego kod nas. To je jedan visoki nivo suradnje i znanja koje te tako napuni da ja na krilima toga sljedećih godinu dana u Hrvatskoj doslovno letim u ovom poslu. Zašto? Jednostavno, ti odeš tamo i tamo te ljudi poštuju i cijene, ti si tamo njihov trener. Ukupno sam u Americi bio šest puta, sve skoro po mjesec dana. Ali, sve je to bilo iz svog džepa, ali svaki put kad sam se vratio u domovinu bio sam doslovno deset puta bolji trener", objašnjava nam Igor i ulazi dublje u srž stvari:
BOSTON, MA - DECEMBER 6: Al Horford #42 of the Boston Celtics defends Mario Hezonja #8 of the New York Knicks during the game between the Boston Celtics and the New York Knicks at TD Garden on December 6, 2018 in Boston, Massachusetts. Maddie Meyer/Getty Images/AFP
"Ti tamo možda nećeš vidjeti deset novih vježbi, ali ćeš pokupiti taj neki njihov način funkcioniranja. Mi smo u naš 'Progressive' sustav za kondicijsku pripremu implementirali svoj sustav temeljen na znanjima koje sam stekao upravo u NBA ligi i zato je taj sustav toliko drugačiji i tako poseban. Upravo to prepoznaju i sami igrači. Vide daje nešto drugačije, nije uobičajeno. To je jedan jdinstveni sustav, pa ja bih se usudio reći sustav kojeg nema nigdje u svijetu. U Body & Mind studiju se radi kao što se radi u NBA ligi.
Svaki igrač to prepozna odmah po ulasku u naš studio. Također, svoje radno iskustvo na ovom području temelji se na radu i sa Šarićem te Hezonjom. Kad su došli u Zagreb postavio sam im temelje kondicijske pripreme. Šarić je tad imao 15 godina, a Hezonja 14. To su naša dva trenutno najveća talenta s kojima sam ja brusio zanat, da tako kažem. Veliki ih je gušt danas iz te nekakve perspektive gledati jer znaš da si upravo ti u to utkao bar 1%. Najvažnije je u radu s mladima ne preskakati stepenice, jer ti se to kasnije 'obije o glavu'.
Croatia's forward Dario Saric (L) tries to pass Spain's centre Pau Gasol during a Men's round Group B basketball match between Croatia and Spain at the Carioca Arena 1 in Rio de Janeiro on August 7, 2016 during the Rio 2016 Olympic Games. / AFP PHOTO / Andrej ISAKOVIC
Također, kao primjer vrhunski spremnih sportaša naveo bih rukometaša Zlatka Horvata te Marina Rozića kad su zajedno bili u Ciboni", izjavio je Igor, koji s oduševljem priča o profesionalizmu koji je prisutan u NBA ligi...
"Fasciniran sam time. Tamo se ne može dogoditi da neki igrač tri dana zaredom jede 'junk food', jer on i sam zna da neće biti dobar na sljedećoj utakmici, a ako nisi dobar a imaš ugovor primjerice 15 milijuna godišnje, onda je to problem. Još od srednje škole američki sportaši, posebno košarkaši, odgajani su da budu profesionalci, da zdravo, sportski žive, da imaju pravilnu ishranu itd... Na sveučilištu je to već puno veća razina i onda kad dođu u NBA ligu on je mentalno spreman, iako prolaze hrpu edukacije.
'U Hrvatskoj se kondicijski rad ne temelji na znanju i zanosti'
Amerikanci su jako mudri i pametni, tamo se sve temelji na znanosti. Nitko ništa napamet ne radi. Oni odmah sve najrelevantnije što dođe oni to implementiraju u svoj kondicijski rad sa sportašima i to je razlika od onog što mi ne radimo u Hrvatskoj, gdje oni koji svoj rad temelji na znanju i zanosti nailaze na zid i ne shvaćanje".
Igora smo upitali i što ga je u Americi najviše dojmilo?
17.01.2019., Olympiahalle, Muenchen, Njemacka - Svjetsko rukometno prvenstvo 2019., skupina B, 5. kolo, Spanjolska - Hrvatska. Luka Stepancic. Photo: Slavko Midzor/PIXSELL
"Nekoliko stvari. Prva stvar koja me najviše fasicinira je ta opuštena, a opet tako radna atmosfera. Tamo dolazi pomoćni trener i prvo što po ulasku u dvoranu radi je uzima svoj Iphon i pali muziku na najjače. Tamo nije da trener dolazi kao policajac, da se tako ponaša, nego dolazi kao trener jer svi oni znaju zašto su tamo i tako postupaju. Druga stvar su uvjeti rada koji su doslovno svemirski. Kad se vratim u Hrvatsku koliko sam sretan toliko sam zbediran kad vidim, po tko zna koji put, u kakvim se tu uvjetim radi.
Hrvatski reprezentativac Luka Cindrić
I treća stvar je - poštovanje. Tamo kad dođeš kao nepoznata osoba, ma nema igrača koji te ne dođe pozdraviti, od najveće zvijezde do najmlađeg igrača. Što si manji to si veći. A u Hrvatskoj je suprotno, što manje vrijediš, to se više bahatiš. Nevjerojatno je koliko smo mi Hrvati zatvoreni po tim nekim pitanjima. Ako nešto ne znamo i susrećemo se s nečim novim, ne pitamo nego odmah odbacujemo, ne dajemo ničem nepoznatom nikakvu šansu. Kad sam prije 10 godina počeo sa sportašima raditi s gumicama, svi su se sprdali s tim, a danas nema klinca koji ne radi s roler gumom i lopticom".
Červar prepoznao bitnost i prednost dijagnostike
Suradnja s PPD Zagrebom došla je kao produkt svega navedenog. Jer ipak, kondicijska priprema je sustavni rad, nitko se ne može na jednim pripremama dovesti u red ako je na njih stigao potpuno zapušten, kao što se ne može na temelju jednog mjerenja napraviti program za igrača. Ništa ne dolazi preko noći, kazat će nam Igor...
"Lino Červar je bio glavni trener i mi smo napravili tu jednu priču oko 'Progressive' sustava koji smo postavili u PPD Zagrebu, koju smo htjeli da se reflektira i na reprezentaciju. I u tome smo uspjeli. Tamo nisam bio sam, nego s Mirelom. Body & Mind franšiza je potpisala ugovor s PPD Zagrebom i u klubu se provodio 'Progressive' sustav kondicijske pripreme u izvedbi Body & Mind franšize, koja je postala jedina franšiza u Hrvatskoj za tjelesno vježbanje koja je postala internacionalna.
Izbornik Lino Červar i najbolji hrvatski rukometaši odradili su trening u dvorani u kojoj će otvoriti Europsko prvenstvo utakmicom protiv Srbije.
Naime, mi imamo franšize u Zagrebu, Splitu, Beogradu i Podgorici. Tako da smo i u Beogradu i Podgorici treniraju u našem sustavu. Trenutno pregovaramo s dva grada u regiji, a to su Skopje i Ljubljana.
Ono što mi sad otvaramo je 'Sport and performance' centar u Zagrebu 21. ožujka. On će se tako zvati i to će biti prvi sportski centar u Hrvatskoj u kojem će rekreativac, vrhunski sportaš ili dijete u sportu, moći doći i na jednom mjestu dobiti apsolutno čitavu uslugu, od dijagnostike koja će se provoditi u labaratoriju za dijagnostiku, najsuvremenijem ili bar jednom od najsuvremenijih u cijeloj regiji, pa do kompletne usluge vezane za kondicijsku pripremu.
'Sport and performance' centar
Takvo što u Hrvatskoj nema. Bit će to na površini od 500 kvadrata s umjetnom travom, orginalnom atletskom stazom za trčanje, tri platforme za dizački trening itd. Nažalost, mi smo po tom pitanju, gledajući kako se u Hrvatskoj (ne)radi, još u kamenom dobu i svaki uspjeh u sportu koji ostvarimo je nevjerojatan. Sad je tome došao kraj".
I za kraj zamolili smo Igora da nam prokomentira debakl hrvatske košarkaške reprezentacije u kvalifikacijama za SP. Taj mu je sport ipak nekako najbliži i najviše je radio s košarkašima, a u mladosti se bavio košarkom...
"Ništa to nije čudno što se dogodilo košarkaškoj repki. To govorim već deset godina. Ne bi bila tragedija kad bi mi imali posložen sustav i kad bi rekli ovako: 'Razvijamo 6 mladih igrača, a već smo ih razvili pet, pa imamo 11, 12 igrača za budućnost. U tom slučaju to onda ne bi bila tragedija. No, pošto je sve kod nas stihijski, pošto se ništa ne radi sustavno, ovo ne da je tragedija nego zadnji čavao u lijes hrvatske košarke. Mi smo kameno doba za sve sad u košarci. Ne pratimo trendove i to je jako loše", zaključio je Igor Blažinčić.
