"Spavat ću sa zastavom jer mi je tako lijepo biti ponovno s njom", rekla je Vlašić za koju je ovo prva medalja nakon srebra na SP u Daeguu 2011.
Zbog problema s ozljedama Ahilove tetive Vlašić je propustila posljednja dva velika natjecanja, Olimpijske igre u Londonu 2012., te SP u Moskvi 2013., te se strahovalo kako se više neće moći vratiti u sam svjetski vrh. Ipak, u Pekingu je Splićanka osvojila četvrtu medalju sa svjetskih prvenstava, nakon zlata u Osaki 2007. i Berlinu 2009., te srebra u Daeguu 2011., a usto ima olimpijsko srebro osvojeno upravo u "Ptičjem gnijezdu" prije sedam godina.
Vlašić, koja je u Peking stigla s najboljim rezultatom sezone od 1.97m, u finalu preskočila letvicu na visini od 2.01m, a istu su visinu preskočile i Ruskinje, zlatna Marija Kučina (22) i brončana Ana Čičerova (33). Letvicu na visini od 1.99m i 2.01m Vlašić je svladala iz prvog pokušaja, baš kao i one na 1.88m, 1.95m i 1.97m, tako da joj je zlato "pobjeglo" na visini od 1.92m, kada je u prvom pokušaju letvicu rušila petama.
Bog čuo molitve
"Prvi put u karijeri nisam uspjela spavati popodne prije natjecanja, pa je početak bio katastrofa, nije obećavao ništa. Počela sam uživati nakon 1.97m, tada sam si rekla da neću tužna doma, ali htjela sam preko dva metra. Za preskočiti 2.03, koliko je trebalo za zlato, fali mi skokova. Nisam mislila da mogu do medalje, ali Bog je milostiv, čuo je moje molitve. Ovo danas je božji dar", izjavila je Vlašić u razgovoru za Hrvatsku televiziju.
"Medalju posvećujem ljudima koji se nikada ne predaju u životu, posebno malom Anti koji se bori s teškom bolesti, i gospođi Mariji Klisuri, koja je nedavno preminula, a koja je bila moja velika navijačica", dodala je Vlašić, te zaključila:
"Svako je natjecanje drugačije. Imala sam ih puno u karijeri, a ovo će mi ostati jedno od ljepših sjećanja u karijeri. Pokazalo mi je da još mogu uživati".
