Prve je godine izletjela, a u drugom nastupu ostala je bez štapa i rukavice, te nakon neponovljive i genijalne vožnje ipak bila treća. Ivica je u četiri nastupa bio puno uspješniji. Jednom je izletio (2010.), a triput je bio drugi. No, sva tri puta slavio je Ivica kao da je pobjednik, jer za njega, istinskog sportskog viteza, svako je postolje zapravo pobjeda.
Zanimljivo je da Janica u 'dnevnom boravku' Kostelićevih nije uspjela pobijediti ni u utrci legendi, koje nema već drugu godinu. I zato i ona silno priželjkuje Ivičinu pobjedu kao konačni čin osvajanja brda na kojem su ona i brat počeli skijati. Kako se peto izdanje utrke skijaša održava upravo na njezin 29. rođendan, bio bi joj to zacijelo najljepši dar.
Ivičin najveći navijač upravo je sestra, koja se, po tumačenju njezina oca Ante, dobrim dijelom ostavila skijanja i zbog toga da se tata može posvetiti bratu. Kao da je osjećala da mu trenerski nešto nedostaje.
"Uvijek su mi bili draži bratovi uspjesi od mojih. Možda i zato što su ga gazili (afera nacizam, nap. a.), što su govorili da od njega neće biti ništa, i zato mi je toliko drago što je uspio."
Sjećamo se slike iz 2009. kada je Janica tijekom druge Ivičine vožnje čučala.
"Uh, već tijekom prve vožnje bila sam vrlo nervozna, nisam znala kamo bih s nogama. Zato sam u drugoj odlučila čučnuti."
Godinu poslije Ivica je izletio jer gotovo mjesec dana nije vozio utrku zbog lakše operacije koljena. A prije toga je zaredom završio 24 slalomske utrke ne pogriješivši u tri godine niti jednom.
"Previše sam se opustio, podcijenio sam tu ravnicu", rekao je tada, ali je zbog kolega ipak odlučio spustiti se u cilj čak i s 30 sekundi zaostatka.
"Negdje drugdje to ne bih učinio, no htio sam našim dečkima dati što bolje informacije o stazi."
Ivica će i ove godine o stazi imati najbolje informacije, no u slalomskom ruletu to nije prednost dovoljna za pobjedu. Prije svega, mora pobijediti samog sebe.
"Imam veću tremu nego drugdje, a na dan utrke primijetim da je i ocu Anti do te utrke više stalo nego do drugih, što je i logično jer je Sljeme, zapravo, moje i Janičino igralište. Nigdje ne možete ući u cilj da osjetite toliku povezanost s publikom kao doma. To je nešto slično kao da ste na pozornici s gitarom i dijelite osjećaje s ljudima koji vas slušaju."
I ove će godine pokušati iskoristiti energiju silne želje navijača koja će se stvoriti uz padinu i u ciljnoj ravnini. A Crveni spust će se užariti od želje da se Ivici ostvari još jedan san. Preostala su još tri velika: olimpijsko zlato, pobjede u svih pet disciplina Svjetskog kupa i pobjeda na Sljemenu.
Kad su se 2008. uz Mattovu pobjedu našalili da je to krunjenje habsburškog kralja na Sljemenu, Ivica je spremno uzvratio:
"Ako je on habsburški kralj, onda sam ja ban."
Ivica je 2011. postao kralj svjetskog skijanja. Hoće li 2012. postati i sljemenski kralj?