Ima tu malo paradoksa. Oproštaj Ivana Rakitića od hrvatske reprezentacije je naprasan, iznenadan i šokantan, a opet, zapravo, i nije. Svatko tko ne prati hrvatsku nogometnu reprezentaciju paušalno, to jest, prati je intenzivnije kroz cijelu godinu, a ne samo kada su utakmice, već neko vrijeme zna da se bliži kraj Rakitićeve ere u reprezentaciji.
Počelo je to još otprilike lani u ovo doba kada je Rakitić prvi put odbio doći na okupljanje reprezentacije zbog "nesređene situacije" u tadašnjem klubu, Barceloni. Pisalo se tada, a također i kasnije kada je Rakitić još nekoliko puta odbio doći na okupljanje reprezentacije zbog klupskih obveza, o tome da mu je dosta, da se zasitio, da više nema interesa, da želi igrati samo velike utakmice, da nema volje boriti se za mjesto u momčadi s "mladim lavovima"... Svašta se pisalo, ali on je šutio i na kraju se ipak pojavio u reprezentaciji i odigrao je kvalifikacije do kraja. Ali, svejedno je ostao dojam da će to uskoro biti "to", odnosno da samo čeka Euro 2020. kako bi se dostojanstveno oprostio od ekipe i navijača.
Image: 505220290, License: Rights-managed, Restrictions: Contributor country restriction: Worldwide, Worldwide, Worldwide, Worldwide, Worldwide, Worldwide. Contributor usage restriction: Advertising and promotion, Consumer goods, Direct mail and brochures, Indoor display, Internal business usage, Commercial electronic. Contributor media restriction: {1EA0CF4F-4735-4B75-93AB-598B7D7D7F70}, {1EA0CF4F-4735-4B75-93AB-598B7D7D7F70}, {1EA0CF4F-4735-4B75-93AB-598B7D7D7F70}, {1EA0CF4F-4735-4B75-93AB-598B7D7D7F70}, {1EA0CF4F-4735-4B75-93AB-598B7D7D7F70}, {1EA0CF4F-4735-4B75-93AB-598B7D7D7F70}., Model Release: no
Rani oproštaj
Kako je pandemija koronavirusa odgodila Euro za godinu dana, Rakitiću se očito više nije dalo čekati i eto, napustio je, ovako iznenada, popularne Vatrene.
"Oproštaj od hrvatske reprezentacije mi je najteža odluka u karijeri, ali osjetio sam da je ovo trenutak kada moram prelomiti i donijeti tu odluku. Uživao sam u svakoj utakmici koju sam odigrao za svoju domovinu, a nezaboravni trenuci sa Svjetskog prvenstva ostat će mi među omiljenim uspomenama u životu", tim se riječima Rakitić oprostio od reprezentacije.
Međutim, ostaje u jedno pitanje, javlja se neki crv koji rovari po mislima gotovo svih ljubitelja nogometa. Zašto je Rakitić zapravo otišao? Čovjek ima 32. godine, praktički je još uvijek u najboljim nogometnim godinama, njegov suigrač Luka Modrić zagazio je u 36. godinu života i još mu uvijek ne pada napamet napustiti reprezentaciju. O Cristianu Ronaldu koji je također u 36. godini da i ne govorimo, kao i Sergiju Ramosu koji u 35. gazi na svim frontama, da i ne pričamo. Dugovječnost nogometaša, pogotovo ovih koji igraju na visokoj razini po "ligama pet" drastično se povećala zadnjih godina.
Ivan Rakitic of FC Barcelona during the match Valencia CF v FC Barcelona, of LaLiga 2019/2019 season, date 21. Mestalla Stadium. Valencia, Spain, 25 Jan 2020.,Image: 494849562, License: Rights-managed, Restrictions: *** World Rights Except Japan, Spain, France and The Netherlands ***, Model Release: no
Gdje je problem?
Rakitić je do jučer igrao pedesetak utakmica po sezoni, nije imao većih problema s ozljedama pa čak niti s formom. Uredno je stizao igrati i za reprezentaciju i za klubu u ligi, Ligi prvaka i Kupu, a proteklu je sezonu čak bio povremeno korišten i nije se pretjerano potrošio. Istina, posljednja sezona u Barceloni bila je turbulentna i ružno se se prema njemu ponijeli, ali na kraju je i ta priča završila sretno, njegovim odlaskom u omiljenu mu Sevillu. U andaluškoj prijestolnici čeka ga mjesto u prvoj momčadi, status najveće zvijezde, ključnog igrača i bit će takoreći "glavni".
I gdje je onda problem? Zašto je Rakitić otišao prije Eura, zašto je otišao s tek 32. godine na leđima u vrlo dobroj formi i još podosta goriva u rezervoaru i za klupske i reprezentacijske obveze? Ne prolaze baš priče o zasićenju reprezentacijom, ne prolaze baš i neutemeljene tvrdnje da želi igrati samo velike utakmice, a opet nije niti uvjerljivo, pa niti simpatično, baš tri puta preskakati reprezentacijske dužnosti zbog "obveza u klubu".
Ivan Rakitic of FC Barcelona during the spanish league, La Liga, football match played between Real Valladolid and FC Barcelona at Jose Zorrilla Stadium on July 11, 2020 in Valladolid, Spain. Photo Irina R. H. / Spain DPPI / DPPI,Image: 542307691, License: Rights-managed, Restrictions: Hungary Out, Model Release: no
Sporedni igrač
S ovako neke promatračke, neutralne točke gledišta, ostaje nam dojam da nešto tu nije kako treba. Rakitić je prije dvije godine, uz dužno poštovanje Luki Modriću, bio taj koji je odveo Hrvatsku do finala Svjetskog prvenstva, odnosno, jedan je od najzaslužnijih za srebro u Rusiji 2018. godine. Oni njegovi penali, savršeno i hladnokrvno izvedeni u krucijalnim i suludo stresnim situacijama. Ona njegova mirnoća, onakvo dirigiranje, onakav "leadership", onakvo preoravanje ruskih terena nakon pedesetak odigranih utakmica za Barcelonu u gotovo punoj minutaži. Čovjek je u Rusiji poginuo za Hrvatsku, ostavio je dušu i srce na terenu i prema skromnom uvjerenju autora ovog komentara bio je najbolji igrač turnira.
Ne može nitko reći da se takav igrač "zasitio" reprezentacije. No, jednu stvar treba uzeti u obzir i treba je poštivati. Rakitić je proteklih godina uglavnom svugdje bio tek sporedni igrač, imao je sekundarne, u Barceloni čak i tercijarne, uloge. Podredio je svoju igru u potpunosti i klubu i reprezentaciji. U Barceloni je bio ispomoć Lionelu Messiju, a u posljednjoj sezoni čak mu je bio i nekakav posilni, koji je morao odrađivati sve Argentinčeve defenzivne zadaće kako se ovaj ne bi trošio. Ne zaboravimo i da je u reprezentaciji godinama i godinama bivao tretiran vrlo loše.
Image: 382847252, License: Rights-managed, Restrictions: Contributor usage restriction: Commercial electronic, Advertising and promotion, Consumer goods, Direct mail and brochures, Indoor display, Internal business usage., Model Release: no
Pod teškom paljbom
Zapravo, sve do srebra u Rusiji, Rakitića se u svakom reprezentacijskom ciklusu preispitivalo i praktički tjeralo na povlačenje iz reprezentacije. Ne sjećate se? Slobodno "googlajte" napise u medijima o Rakitiću i reprezentaciji prije 2018. godine, posebice za vrijeme mandata Ante Čačića, Igora Štimca i Nike Kovača. Rakitić je svih tih godina, u kojima ga se prozivalo da ne daje dovoljno u reprezentaciji, šutio i trpio. Trpio je prozivke, trpio je to što ga niti u Barceloni niti u reprezentaciji treneri nisu adekvatno koristili niti mu dali šansu da pokaže što zaista može jer on nije posilni, niti čovjek za prljave poslove, on je fini playmaker, lider, vrhunski dodavač, šuter i nadasve plemenit igrač.
Ne zaboravite i činjenicu da je bio po teškom paljbom medija prošle godine kada nije došao na okupljanje. Ne zaboravite da je godinama bio u sjeni Luke Modrića i godinama nitko zapravo nije niti gledao što on radi na terenu, a tako je bilo i na SP-u kada je Modrić na koncu bio proglašen igračem turnira i dakako bio je prva zvijezda reprezentacije.
July 16, 2020, Barcelona, BARCELONA, SPAIN: BARCELONA, SPAIN - JULY 08: 04 Ivan Rakitic of FC Barcelona during the Spanish League, La Liga, football match played between FC Barcelona and CA Osasuna at Camp Nou stadium on July 16, 2020 in Barcelona, Spain.,Image: 543923450, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no
Stvarni razlog?
Toga se vjerojatno isto ne sjećate, ali ne zaboravite što su mu radili nakon onog incidenta na otoku Ugljanu 2016. godine. Dugo vremena Rakitić nije bio baš najomiljeniji reprezentativac, zapravo baš suprotno, više je bio podcjenjen i osporavan nego hvaljen i mnogi bi u njegovoj koži već odavno rekli zbogom reprezentaciji. Ali, on nije. Prešutio je sve kritike, ostao je gospodin i na kraju se na miran, tih način oprostio od reprezentacije i to iz sasvim opravdanog razloga.
Razlog? Nekako se čini da je ovaj oproštaj zapravo bio kulminat svega. Rakitić je konačno dočekao sredinu u kojoj će biti glavna zvijezda, u kojoj će imati kraljevski tretman, u kojoj će konačno moći igrati svoj nogomet i zapravo bi bilo fer pustiti ga da uživa samo u tome. Da se sada u potpunosti posveti sebi, svojoj igri, životu u Španjolskoj i svoju klupsku karijeru završi u svom najdražem klubu, Sevilli, dajući joj svoj maksimum. Čovjek je Hrvatskoj, na neki način, donio srebro i ako nikada, tada je u Rusiji dao sve i pokazao tko je zapravo i što uistinu može kada mu se da prilika i sloboda. Ne treba, stoga, osuđivati njegov prerani odlazak iz reprezentacije, niti ga previše preispitivati, treba mu samo reći hvala i poželjeti mu sreću. To je najmanje što je zaslužio.
[PROMO] Najbolje koeficijente i 100% bonusa na uplate do 1000 kuna potražite u kladionici Germania.
