Po mnogima najveći nogometaša svih vremena Brazilac Edson Arantes do Nascimento, poznatiji kao Pele (82) umro je u četvrtak u 83. godini, objavila je njegova kći na Instagramu. Pele se posljednjih tjedana nalazio u bolnici nakon što mu je pronađen tumor na debelom crijevu. Borio se do zadnjeg, bio je na palatijalnoj skrbi posljednjih tjedana i obitelj se opraštala od njega.
"Volimo te do beskonačnosti, počivaj u miru", napisala je njegova kćer Kely Nascimento na Instagramu.
Oplemenio nogomet
Pelea smatraju za nogometaša koji je najviše od svih ikad oplemenio igru, a jedini je igrač koji je Svjetsko prvenstvo osvojio tri puta (1958, 1962, 1970). Ugledni britanski Guardian opjevao je karijeru čovjeka koji je promijenio nogomet i igrao ga kao nikad nitko - "Njegov nogometni potpis je kao nikad niti jednog nogometaša", tvrdi Guardian.
"On je prva globalna nogometna superzvijezda. Uz bok jednom Muhammad Aliju i Bob Marleyju, Edson Arantes do Nascimento Pele obilježio je 20. stoljeće. Imao je status poput jednog Martina Luthera Kinga i Nelsona Mendele. Bio je revolucionar, imao je svoje ja i bio je velik čovjek", ističe Guardian.
Nova dimenzija
"Generacija rođena neposredno nakon završetka drugog svjetskog rata, pojava tinejdžera Peléa tijekom Svjetskog prvenstva 1958. otvorila je vrata novoj dimenziji nogometa. Kratki televizijski naglasci utakmica u Švedskoj emitirani su u crno-bijeloj tehnici koja je zapravo više nalikovala zamućenim nijansama sive, ali brazilsko čudo već se činilo da je oštro fokusirano i okupano zlatnim sjajem", dodaje Guardian.
Mršavi 17-godišnjak s ravnom frizurom zabio je šest golova, od kojih je nekoliko realizirao drskom duhovitošću i dotad nezamislivom razinom tehnike, a onda je pri trijumfu otvoreno zaplakao na ramenu Gilmara, vratara momčadi. bio osiguran. Za mnoge njegove nove obožavatelje u stranim zemljama, Edson Arantes do Nascimento bilo je prvo komplicirano strano ime koje su zapamtili.
Edson Arantes do Nascimento Pele
Erupcija genijalnosti
Dvanaest godina nakon te prve erupcije genija osvojio je svoju treću medalju pobjednika SP-a. Turnir 1970. pratilo je mnogo gledatelja na televizorima u boji, a velik dio njih kupljen je posebno za tu priliku. Nogomet se nikada nije činio tako sjajnim kao kad je Pelé – tada zreo čovjek od 29 godina – bio u srcu momčadi koja je uključivala Tostãoa, Jairzinha, Gérsona, Roberta Rivellina i Carlosa Alberta, ansambl majstora okruženih vlastitom zlatnom aurom dok su uzimali igru na novu razinu kreativne međuigre, s brojem 10 kao njihovim dirigentom...
Šačica nogometaša za koje se općenito smatra da su Peléovi vršnjaci, uključujući Alfreda Di Stéfana, Diega Maradonu i Johana Cruyffa, posjedovali su svoje posebne kvalitete: patricijsku eleganciju u prvom slučaju, transcendentalnu lukavost u drugom, rijedak spoj intelekta i atleticizma u trećem. Ono što je Pelé zračio bilo je jednostavnije – i činilo je trenutniju privlačnost oku i srcu: bila je to kvaliteta radosti nogometne igre.
Faktor X
To je, možda iznad svega, faktor koji ga u glavama mnogih dobrih sudaca čini prvim među jednakima. Nitko se ne može kriviti što je preferirao jednog od svojih suparničkih kandidata za najvišu stepenicu na postolju svih vremena; jedinstvena privlačnost svakog od njih izaziva različite reakcije i tu biste morali uključiti i Zinedinea Zidanea, Cristiana Ronalda i Lionela Messija. Ali bilo je nešto u vezi s Peléom što je svima izmamilo osmijeh dok su navijali za njegove pothvate, nešto što je govorilo o načinu na koji igra u svom najboljem izdanju može osvijetliti pojedinačne živote i cijeli svijet...
"Pelé je bio glavna figura, ali Zagallo je također ovlastio druge starije igrače – posebice Carlosa Alberta i Gérsona – da ponude svoje mišljenje o odabiru i taktici. Pobožni katolik od djetinjstva, Pelé je pomogao potaknuti dnevni sastanak na kojem se gotovo cijela družina, reprezentacija Brazila, okupila na molitvi, ne za pobjedu na turniru, već za druge, poput bolesnih ili onih koji prolaze kroz rat u Vijetnamu", stoji u pisanju Guardiana...
"Mlađim igračima govorio je o njihovoj dužnosti da ozbiljno shvate nogometni posao i da ne protrate priliku koju nudi Svjetsko prvenstvo. "Živjeli smo kao prava obitelj", prisjetio se, a tim je odgovorio nizom užarenih nastupa koji su im dodijelili titulu, još uvijek neupitnu, najboljeg međunarodnog tima ikada viđenog. I sam Pelé ostavio je uspomene na svoje nevjerojatno odvažne pokušaje zabijanja gola lažiranjem urugvajskog vratara i pucanjem sa 60 metara protiv Čehoslovačke – niti jedno nije bilo uspješno, ali oba su ostavila neizbrisiv trag. U pulsirajućem porazu od Engleske u skupini od 1-0, njegov udarac bez gledanja u stranu za Jairzinha da pogodi za pogodak došao je na kraju neusporedivog primjera međusobne igre", ističe engleski novinar i dodaje:
Slava za vječnost
"Finale protiv Italije donijelo mu je posljednji gol na Svjetskom prvenstvu – pucanje vratnih mišića u susret ubačaju na daljnjoj vratnici, zatim skok u naručje Jairzinhu za sliku koja je definirala proslavu gola – i još jedno nesebično kratko dodavanje na kvadrat kraj zamršenog dodavanja, ovaj put podstičući tutnjavu grmljavine kojom je Carlos Alberto postigao četvrti gol za Brazil. Sa Santosom je nastavio lutati svijetom, ponovno puneći klupsku blagajnu, a dopuštajući stotinama tisuća da iz prve ruke vide njegovu briljantnost. Konačno, na kraju sezone 1974., nazvao je to danom. U 34. godini njegova je karijera u prvoklasnom nogometu završila. Ali ostao je jedan novi i neočekivani izazov. I taj izazov uzeo je i riješio ga".
