Bila je ovo vjerojatno najmučnija polusezone u karijeri hrvatskog napadača Marija Mandžukića. Srebrni Vatreni iz Rusije 2018., očekivao je početkom ljeta kako će barem dobiti šansu da se dokaže kod novog trenera Maurizija Sarrija, ali, nažalost, tu priliku nije dočekao. Sarri jednostavno ne koristi igrače Mandžukićeva profila i otpisao ga je još tamo negdje u kolovozu.
Međutim, Mandžukić si ljetos nije uspio priskrbiti spasonosni transfer i zaglavio je pola godine u klubu koji ga ne želi. S vremenom je Mandžukić marginaliziran, da ne kažemo i izopćen iz momčadi. Nije smio trenirati s ekipom, nije bio registriran za Ligu prvaka, čak nije uvrštavan niti u zapisnike za utakmicu. Ne bi to ništa toliko značilo da Mandžukić do jučer nije bio dokapetan, heroj navijača i mnogo puta spasilac Juventusa. No, u modernom nogometu se sve može preko noći promijeniti i, nažalost, Mandžukić je tu surovost osjetio na vlastitoj koži.
April 10, 2019 - Amsterdam, Netherlands - Mario Mandzukic of Juventus during the UEFA Champions League Quarter Final match between Ajax Amsterdam and Juventus at Johan Cruyff ArenA in Amsterdam, Netherlands on April 10, 2019, Image: 425743651, License: Rights-managed, Restrictions: * France Rights OUT *, Model Release: no, Credit line: Andrew Surma / Zuma Press / Profimedia
Rizik
Mandžukićev najveći problem bio je nepronalazak novog kluba ljetos. Bio je blizu Manchester Uniteda, pričalo se o još nekim transfrima u klubove "lige pet" poput Bayerna, Borussije, Milana, ali zapinjalo je, ako je vjerovati medijskim napisima, na pregovorima oko plaće, odnosno oko odštete Juventusu. Juventus je isprva tražio previše za Mandžukića, a opet on je navodno imao financijske zahtjeve kojima klubovi nisu mogli udovoljiti.
Kako se bližila zima, tako su se počeli ponovo spominjati isti klubovi koji su ga tražili i ljetos, ali se u priču umiješao i Katar. Naime, namirisali su šeici da Mandžukiću ipak neku ulogu u životu igra i plaća. Juventus mu je ove godine dao novi ugovor i plaću od oko pet i pol milijuna eura, a Mandžukiću je ipak malo teže pustiti ugovor života i prijeći za podosta manji novac u neki drugi europski klub. Realno, klub koji igraču koji je zagazio u 34. godinu života, a da se ne odaziva na ime Cristiano Ronaldo ili Lionel Messi, da plaću od pet i pol milijuna eura, ulazi u ogroman rizik. Juventus je riskirao i na kraju se opekao, ali to ne znači da će isto napraviti BVB ili Manchester United.
Mario Mandzukic of Juventus celebrates after his goal during the Italian championship Serie A football match between Juventus and Atalanta on May 19, 2019 at Allianz Stadium in Turin, Italy - Photo Morgese - Rossini / DPPI, Image: 435213095, License: Rights-managed, Restrictions: Hungary Out, Model Release: no, Credit line: , AFP
Zašto baš u Katar?
Mandžukić nije igrao gotovo pola godine, dakle natjecateljske forme nema. Sam Bog zna u kakvom je mentalnom stanju i koliko ga je ta situacija pogodila. Da, njegovo je srednje ime požrtvovnost, odnosno, beskrajna upornost, ali nakon pola godine anonimnosti pitanje je u kakvom je stanju. Manchester, Borussia i ostali velikani ne mogu samo tako ući u rizik i "mečirati" mu uvjete iz Juventusa. Oni ne mogu, ali katarski Al Duhail može. Mandžukić je imao pola godine za vaganje. Želi li drastično smanjiti kriterije oko plaće i pokušati tražiti klub u Europi koji zadovoljava njegove nogometne kriterije ili će oderati katarske šeike, uzeti "lovu" i osigurati egzistenciju. Jasno je i sasvim logično to što je prihvatio katarsku ponudu.
U Kataru će dobivati čak osam milijuna eura na godinu. Time je Mandžukić postao najplaćenijim hrvatskim nogometašem svih vremena. Luka Modrić i Ivan Rakitić zarađuju oko sedam i pol milijuna eura godišnje, Marcelo Brozović dobiva šest i pol milijuna eura, Dejan Lovren oko šest milijuna, a Mandžukić ih je sada sve prešišao. Jedina je razlika što oni za kruh zarađuju u Europi igrajući vrhunski nogomet, a on u egzotičnom Kataru. No, s tim se očito pomirio. Mandžukić, ne dvojimo, može sigurno još puno toga dati europskom nogometu, u koju god ligu da upadne, ali opet čovjek mora misliti i na budućnost, a za sezonu, dvije u Kataru zaradit će dovoljno da do kraja života ne mora raditi baš ništa. Dakle, imao je vrlo dobar razlog da ode baš u Katar, iako su s druge strane možda stajali europski velikani i zbog toga ga ne treba osuđivati.
