Bila je to neka akcija po desnoj strani i, nakon spleta sretnih okolnosti, lopta je u Juventusovom kaznenom prostoru nekako pala Ronaldu pred noge. Zašto baš njemu, i zašto uvijek njemu, to vam ne bih znao reći. To je valjda ono što razlikuje one najbolje od svih ostalih.
U svom karakterističnom stilu samo ju je malo piknuo kako bi obrambeni igrač ograničenih motoričkih sposobnosti prozujao pokraj nje bez ikakve mogućnosti da je dotakne, iako mu, eto, prolazi svega par centimetara pokraj noge, te se tako oslobodio na udarac koji bi, nema nikakve sumnje, poput 25 takvih udaraca tijekom te sezone završio u maloj mrežici iza golmanovih leđa. Taj obrambeni igrač, međutim, kraj kojega se lopta otkotrljala, pokupio je tom prilikom Ronalda poput teretnog vlaka i napravio čist penal.
Cijeli stadion je umuknuo, Interova klupa je skočila, Luigi Simoni je poludio, pustilo je čak i suzu od bijesa, a i sam Juliano – eto sam vam otkrio i ime tog obrambenog igrača – bio je svjestan svoga krimena. Nadao se samo da neće dobiti još i neki karton. Od ranije je, naime, već imao žuti, tako da bi još jedan karton označio prijevremeni kraj utakmice za njega, a time i za Juventus koji bi se nakon dva takva udarca teško mogao vratiti u utakmicu.
Monstruozan prekršaj prošao bez reakcije suca
Sudac Ceccarini, međutim, ostao je nijem. Na ovaj monstruozan prekršaj, a nakon kojega su mnogi milanski odvjetnici kontaktirali Ronalda da ga zastupaju u postupku naknade štete, spomenuti gospodin uopće nije reagirao. Pokazao je samo da se igra nastavlja.
Lopta je nakon toga došla do nekog Juventusovog igrača koji, dok su Interovci još uvijek protestirali, šalje jednu dugačku paralelu prema napadu. Zidane je, eto, dobro prima, te gura između dvojice obrambenih igrača prema Del Pieru. Taj prekaljeni talijanski šmeker ulazi u Interov kazneni prostor i, od samog pogleda Tariba Westa, pada kao pokošen…
Sudac Ceccarini, ovaj put, bez razmišljanja pokazuje na bijeli kreč! Na stadionu ponovno muk. Interova klupa ponovno skače. Luigi Simoni ponovno plače. Ovaj put u nevjerici… Del Piero, na kojemu je napravljen navodni prekršaj, ni sam ne vjeruje da je izborio najstrožu kaznu pa nabrzaka pristupa izvođenju jedanaesterca kako se sudac ne bi predomislio. Nije bio siguran u ispravnost te odluke, pa ni u sebe kao izvođača, te zbog toga, učinilo mi se to te daleke 1998. godine, ni ne uspijeva zabiti.
'Pravda uvijek pobjeđuje'
Pagliuca mu izvrsno brani mlaki udarac i, uzdignute šake izvikuje ono legendarno; "Pravda uvijek pobjeđuje!" Ono što naš dobri Gianluca tada nije znao, to je da pravda ne pobjeđuje baš uvijek. To čini Juventus kada - kako nam je afera Calciopoli kasnije razjasnila, pa i ovu utakmicu - elegantno potkupi suce. Zamorano je ubrzo postigao pogodak za Inter, ali kada je sudac i to poništio, pod izlikom navodnog prekršaja nad vratarom, više nitko nije ni protestirao. Svima je već bilo jasno da je ova utakmica namještana.
U danima koji su uslijedili, talijanska Gazzetta dello Sport pisala je o, citiram, "Velikoj krađi u Torinu", a sve to se prenijelo i u njihov parlament. Jedan od zastupnika Nacionalne Alijance fizički je nasrnuo na Massima Maura, političara Demokratske stranke koji je prije toga bio nogometaš i s Juventusom u osamdesetima osvojio Scudeto.
'Svi ste vi lopovi'
"Svi ste vi lopovi!", podviknuo je na njega, a tadašnji predsjednik demokratske stranke Walter Vetroni, tražio je od predsjednika parlamenta da se u zapisnik unese kako njegov kolega iz Nacionalne Alijance nije mislio na njih demokrate, već na Juventus.
Na to nitko nije imao ni prigovor, ni ispravak netočnog navoda... Od tada je, evo, prošlo i više od dvadeset godina, ali ta utakmica i dalje služi kao najeklatantniji primjer juventusovih kriminalnih radnji tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, a za koje mnogi tvrde da nažalost još uvijek nisu prestale. Nadam se da ova njihova današnja utakmica neće ostaviti iza sebe takve repove, te da će sve biti sportski i pošteno. To je, naime, jedini način da Inter danas dođe do pobjede.
