Legenda Dinama Stjepan Štef Lamza umro je u 82. godini, objavio je zagrebački klub. Lamza je bio jedan od najboljih igrača u povijesti Dinama. Član je zlatne generacije Modrih koju mnogi smatraju najboljom svih vremena.
S Dinamom je osvojio Kup velesajamskih gradova 1967. godine, a igrao je na poziciji veznog igrača. Prema prvim informacijama, Lamza je preminuo u bolnici nakon duge i teške bolesti.
Zavidna karijera Dinamovog velikana
Stjepan Lamza je bio najbolji Dinamov igrač šesdesetih godina, jedan od najzaslužnijih ljudi u osvajanju Kupa velesajamskih gradova. S loptom je mogao doslovce sve, bio je nepredvidiv dribler pa su ga često uspoređivali s Brazilcima.
Najjači u varki tijelom, nezaustavljiv, ukratko. Prije Dinama je bio u sisačkoj Segesti i Mariboru, a u 281 utakmicu za zagrebačke plave dao je 72 gola. Karijeru je, što smo već naveli na početku ovog vremeplova usporila i pokvarila teška ozljeda nakon pada s balkona Vile Rebar u Zagrebu tijekom proslave jedne od najvećih klupskih pobjeda, nakon 4:0 u Zagreb protiv Eintrachta iz Frankfurta, u polufinaloj utakmici Kupa velesajamskih gradova 1967. godine.
"Kao dječak sam volio čuvati one bolje igrače, ofenzivce koji su pokazivali talent i sklonost zabijanju golova. Imao sam užitak prilijepiti se uz nekog malog 'Bobeka' ili 'Mitića' i onda mu ne dati da dođe do izražaja", govorio je Lamza.
Za tadašnju reprezentaciju Jugoslavije odigrao je sedam utakmica, igrao bi i više da nije bilo te ozljede i diskriminacije Dinamovih nogometaša. No, dobro, Lamza je bio i ostao najveći Dinamov igrač te generacije, a klub mu je organizirao oproštajnu utakmicu s velikom Benficom, gdje je igrao i Eusebio. U toj utakmici 1970. godine Dinamo je pobijedio s 2:0, strijelac je, dakako, bio i Lamza.
'Neka puste tu našu generaciju na miru'
Nakon Dinama igrao je još u francuskom Châteaurouxu, Rijeci, Munchen 1860 i melburnškoj Croatiji, te je silno zaslužan za uspon tog kluba hrvatskih iseljenika u dalekoj Australiji.
Kažu da su ga znali i stadioni i gostionice, njegov je temperament bio i njegov najveći neprijatelj. Mnogi su mu predviđali karijeru svjetskih razmjera, on je to po talentu i zaslužio, po temeprementu očito nije.
Bio je vickast i duhovit, evo jedne njegove izjave za medije: "Zaista jedva čekam da se klub plasira u europsko proljeće, pa da našu genereaciju iz 1967. godine ostave konačno na miru". Ta mu se želja i ostvarila.
