Kako ocjenjujete Štimčevu Hrvatsku nakon prvih dviju utakmica kvalifikacija za Brazil? S obzirom da sam bio na tri velika natjecanja s reprezentacijom i odradio tri velika ciklusa, za mene je sve ovo očekivano. Imamo kontinuitet igara na velikim natjecanjima i imamo igrače koji se znaju ponašati u takvim okolnostima. Što je najbitnije u kvalifikacijama? Uzimati bodove! I mi se točno tako ponašamo, cilj je Brazil!
Vidite li razliku između Bilićeve i Štimčeve Hrvatske? Ne, ne, ne. Bit će tu i tamo promjena na ponekoj poziciji, ali još je prerano o tome pričati. Ovo je sve ostavština Slavena Bilića. I ja sam zadovoljan kako to izgleda.
Ali ponovno ima dosta negativnih komentara u javnosti, da ne igramo dobro, da nas je Belgija posramila... iako su igrači ginuli na terenu i Belgijanci nisu imali izrazitih prilika. Meni je to bilo dobro, ne znam što ljudi očekuju?! Pa što sad ljudi očekuju da ćemo jednu od najpotentnijih reprezentacija na svijetu, što je Belgija u ovom trenutku, razbiti sa šest razlike na njihovom terenu? Oni su mladi, moćni, mobilni, bili su domaćini, nosi ih jedna velika euforija. Za mene je ono bila jedna taktički odlična utakmica gdje su dečki trčali, borili se... Mi smo tako igrali i protiv Španjolske prije mjesec dana na EURU.
Istina, ali Hrvatska uvijek igra puno bolje na velikim natjecanjima nego u kvalifikacijama. Ovoga puta su se borili kao da su na EURU. Pa dobro, ali nije uvijek tako bilo. Slaven Bilić je imao puno problema u prošlim kvalifikacijama, uvijek su se događale ozljede i slično i to su često bili izostanci glavnih igrača. Za mene je ovo nastavak kontinuiteta dobrih igara. Pa mi smo mala zemlja, to ljudi nikako da shvate, pa mi imamo 25 nogometaša, i to je čak upitno. Evo, recimo imamo 15 odličnih i 10 dobrih, ono, znaš kad Otto Barić radi analizu... I svaki igrač koji je novi, koji se pojavi, pa nama je ogroman dobitak. I još dobro kad smo svi zdravi pa imamo jaku konkurenciju, ali čim su dva, tri izostanka, mi smo objektivno u problemu. A i takvi uspijevamo biti godinama u vrhu, među najboljima na svijetu.
Evo, pojavio se jedan novi mladi igrač koji bi mogao u budućnosti biti veliki dobitak. Kako ocjenjujete igru Josipa Radoševića? Ja sam znao već prije utakmice da će Radošević igrati jer imam prijatelje u reprezentaciji i nisam to ni s kim podijelio. Vidite, jedino tko ima pravo donositi te odluke su izbornik i stručni stožer, jer oni jedini znaju. Kako bih ja mogao iz svoje pozicije pričati o tome kad nisam tamo, ne znam što se tamo događa, nisam vidio niti jedan trening, ne znam u kakvoj su formi drugi igrači. Radošević je opravdao očekivanja, mi smo ostvarili cilj, kapa dolje dečku, svaka čast, dobili smo još jednog igrača na toj poziciji i to je to. Mi se petljamo u nešto o čemu nemamo pojma, moraš živjeti i raditi s njima da bi mogao donijeti neku odluku, a ovo drugo je sve ofrlje, to je za mene čisti diletantizam.
Rijetko se događalo da je obrana slabiji dio naše momčadi, nekada smo na tim pozicijama imali velik izbor igrača, sada je već panika tko će igrati ako se još netko ozlijedi. Zašto Hrvatska nema više kvalitetnih afirmiranih braniča? Sve to proizlazi iz rada u omladinskim školama, znači da se negdje griješi u radu...
Kakva je situacija u Dinamu u mlađim kategorijama? Pa to je jedna priča za ozbiljnu analizu. Nisam baš sklon tome da bih s nekim dijelio svoje impresije, jer mi radimo svoje analize, međutim definitivno je da bi na tim pozicijama trebalo više toga stvoriti. Mi smo genetski visoki, jaki i za te pozicije imamo materijala.
I Pletikosa je tu u nezgodnoj situaciji, obrana se mijenja svaku utakmicu, teško se uigrati... Ma je, ali on je toliko dugo tu da je njemu apsolutno svejedno tko je ispred njega. To je već jedan kult reprezentacije, on se tu svakome može nametnuti jer je toliko dugo tu da je on njima autoritet, a ne oni njemu.
Kako ocjenjujete Stipinu formu? Pa gledaj, u ove dvije utakmice nije ni bilo nešto posebno za braniti. Nama doslovno nitko nije opalio po golu, nisu to ni bile nekakve šanse...
Što kažete, je li se onaj udarac bomba koji nam je zabila Belgija mogao obraniti? To je posljedica nekih drugih grešaka, nema smisla govoriti o tome... Kad krene jedna greška, druga, kad krenu kola nizbrdo, teško ih je zaustaviti...
Tko je po Vama nasljednik Stipe Pletikose u reprezentaciji? Pa svi koji su tamo apsolutno zaslužuju to mjesto i ako Pletikose jednog dana zbog nečega ne bude, nećemo imati nikakvih problema. A nećemo imati ni u budućnosti jer će nam doći opet novi klinci...
Konkretno, tko je naš najbolji golman iza Pletikose? Njih su trojica, ako jednoga nema, branit će jedan od ove dvojice koji će biti u boljoj formi.
Pa dobro, tko je po Vama najbolji hrvatski golman, osim Plete? Pa gledaj, dolaze i mladi, Sluga, koji brani za reprezentaciju U-21, Kalinić, izvrstan golman, mali Delač, koji je imao taj čudan put, ali koji će sigurno doći na svoje, dolazi Malenica iz Osijeka, koji je odličan golman, pojavljuju se klinci u Vinkovcima... Dakle u svim našim sredinama. Ima dosta dečki i neće biti lako izabrati, pogotovo na toj poziciji, golmana.
Već u startu naše skupine A vidi se da će tu biti gusto. Kako ocjenjujete šanse reprezentacije, što bi moglo odlučivati? Joj, bit će svega, bit će tu svega. A odlučivat će, prije svega, zdravstveni bilten. Da baš taj dan kad nam treba, da nam igrači budu zdravi. Ako budu svi zdravi, ja se ne bojim. Tako razmišljaju i ostale reprezentacije. Pa i ostale predstavnice u našoj skupini su male zemlje s dosta malim brojem igrača, Makedonija, Škotska, Belgija, Srbija, i to će odlučivati. Jer ako dođe do nekog značajnijeg osipanja, tu može određeni izbornik u jednom danu upasti u ozbiljan problem i onda izgubiti neke bodove koje nije planirao.
Kakve su šanse Hrvatske, odnosno Srbije za plasman na SP, po trenutnoj formi, ali i po potencijalu... Sigurno da će biti dosta oscilacija, ali smo i mi i oni izuzetno moćni u domaćim utakmicama, a i te međusobne utakmice će biti posebne, puno više emotivne nego neke razumne. A vidjet ćemo na taj dan. Teško je sad reći, kvalifikacije traju godinu i pol, utakmice su svakih mjesec dana, tko može znati tko će bit u boljoj formi?
Vaša prognoza – tko će osvojiti prva dva mjesta u skupini? Ma Belgija i Hrvatska, ili Hrvatska i Belgija. To je moje mišljenje. Po meni smo mi najbolji, ali pitali ste za dvije...
Dinamo ponovno igra Ligu prvaka, drugu godinu zaredom, to je onaj lijepi dio maksimirske nogometne priče. Kakve su šanse Dinama u skupini s Portom, PSG-om i Dinamom iz Kijeva? Prošle godine je bilo i ružnih trenutaka, rušenja negativnih rekorda, što su neki koji ne vole Dinamo iskoristili za izrugivanje... Ove godine imamo podjednako tešku grupu, ali možda manje atraktivnu, ali to je jedno veliko možda. Iz razloga što je Porto više nego vrhunska ekipa, Pariz, vidjeli smo što se tamo događa, koje su njihove ambicije, od trenera do igrača koje su tamo skupili. Njima možda još treba malo vremena da se do kraja poslože, ali to je jedna od najjačih momčadi Europe u ovom trenutku. I Dinamo ta dva protivnika mora doživjeti kao jedno novo iskustvo, učenje u Ligi prvaka. Ni protiv Porta ni protiv Pariza nemamo neke velike šanse. Ne znači da ćemo se predati, ali šanse su nam minimalne, dok se protiv Dinama Kijeva može svašta dogoditi. Tu možda možemo iskopati neke bodove, iako je i Dinamo iz Kijeva kvalitetnija momčad. I to bi već bio prekrasan uspjeh ove generacije.
Koja je najslabija točka Dinama u ovom trenutku? Najslabija točka je budžet. Dinamov godišnji budžet – to je tjedna plaća Parizovih igrača. Među takvim frajerima koji troše stotine milijuna, nemamo velikih izgleda. Naravno da niti jednu utakmicu ne ideš izgubiti, ali objektivno, to je realnost. Mi smo limitirani, i u ovim uvjetima u kojima jesmo drugačije ne možemo egzistirati. Pa gledaj, francuska televizija Canal + samo francuskom prvaku daje 60 milijuna, sad su Englezi probili i taj limit za TV-prava. Znači samo televizija im da više nego što će Dinamo potrošiti i prihodovati u sljedećih pet, šest godina.
Ima li u Dinamovoj školi neki novi mladi igrač za kojega se još ne zna, o kojemu se ne priča, a već sada se vidi da bi mogao biti igračina? Pa ima ih, ali to je treneru uvijek nezahvalno spominjati jer bacamo klincima nepotrebnu 'hipoteku' na leđa i onda se o tome počne pisati. Neka naša imena su već jako u fokusu. I Europa zna za njih jer na svim tim turnirima koje naši klinci igraju svakoga tjedna, uvijek netko odskoči uvijek je netko zabilježen, već menadžeri iz klubova pitaju. Ali ja kao trener to sigurno ne želim raditi jer im ne želim stavljati 'hipoteku'. Oni su meni svi jednako vrijedni.
Je li istina da ako klinac želi igrati u Dinamu – tata se mora 'isprsiti'? To je jedna vječna priča, ne samo oko Dinama, nego oko svih velikih klubova. Imaju li te priče temelja i ako da, koliko taj sistem zapravo koči razvoj nogometa u Hrvatskoj? A kad je to bilo i tko je taj? Da ga smijenimo iste sekunde. Taj će iste sekunde dobiti otkaz. To ti garantiram! Mislim da se vremena mijenjaju. Čuo sam puno priča, a nikad nisam doživio ništa konkretno i nikad nisam došao u tu situaciju. Ja sam jako kratko u školi i ne mogu reći što se prije događalo, međutim moram reći da ima puno roditelja koji su preambiciozni i kad im dijete ne uspije, onda tu svoju krivicu prebacuju na nešto drugo, treće, peto i tako. Pa ja bih volio samo vidjeti neki dokaz, argument... Uostalom, kako bismo onda imali ovakvu produkciju igrača kad bismo to tako radili? Kako bi nastali naši klinci, modrići, vrsaljki, badelji, da ih sad ne nabrajam, da je to tako? Jer to znači da bi ti loši koji su došli preko veze, istisnuli ove. Pa je li to nama u interesu? Je li nama u interesu da netko izgubi glavu zbog par sto nečega, a u konačnici ćemo biti nagrađeni velikim transferom, da sad ne lupam brojke...
Rekli ste zanimljivu stvar – 'vremena se mijenjaju'... Da, garantiram da danas toga više nema. Ako mi kažeš da imaš neke dokaze od prije, onda kažem: Vidiš da se vremena mijenjaju. Sigurno da to nije praksa jer to bi rušilo kontinuitet našeg rada.
Ne radi se tu o Dinamu, takve se priče pletu oko mnogih velikih klubova. Kako onda one nastaju? Pa gledaj, nisam nikad vidio da se nekoga teretilo za to i to ne shvaćam relevantnu činjenicu. Znači to je puko naklapanje. A istina je, i tome sam svakodnevno svjedok, da hrpe bolesnih roditelja odmažu talentiranoj djeci svojim pretjeranim ambicijama, preranim ulascima u kombinaciju s menadžerima, jer to su već neki polulikovi koji im već s 14, 15 godina obećavaju da će igrati u Real Madridu. I onda kad se to ne dogodi, onda razočarani roditelji, prepuni ambicija, koji žive u oblacima, rješavaju svoje frustracije, svoje ekonomske probleme, oni već vide sebe negdje u orbiti. I kad se to ne dogodi, tko mu je kriv? Pa naravno da mu je kriv trener. Vjeruj mi, ja radim svaki dan, znaš s kakvim se roditeljima sve susrećem, pa to je da čovjek ne povjeruje. Ali to nas jednostavno okružuje, zato smo tamo i zato smo tamo da se s tim borimo. Moramo paziti na dijete, da se dijete ne osjeća zapostavljeno, ali definitivno je da su roditelji danas preambiciozni. Pazi, on pročita sad za neki transfer, ovaj 40 milijuna, ovaj 28, i onda ih takve brojke počnu lupat po glavi: 'Tak bu i moj, ak' je ovaj vredil 28, moj bu bar tri.' Kužiš? I onda kreće, onda se tu pojavljuju kvazimenadžeri, nekakvi sumnjivi likovi koji, ono, imaju jedan kafić ili imaju jedan kut robne kuće, veliki auto i sad će on... To je problem. Ali, vjeruj mi, ako postoji izolirani slučaj u jednoj generaciji, tu ne možemo pričati o generalnoj slici našeg nogometa. Jer onda se ne bi proizvodili igrači.
Stalno se priča o mulju hrvatskog nogometa s obzirom na brojne afere, namještanja, odlazak klubova u bankrot... Je li situacija zaista tako negativna, je li bolja ili možda još i gora? To je stvar o kojoj bi trebalo napraviti jednu širu raspravu. Klubovi se moraju pomiriti da imaju toliko koliko imaju i pokrivati se koliko je deka duga. I čiča miča. To je problem rukovođenja kod nas. Jer isto tako ja planiram svoj kućni budžet, znam da toliko imam i to radim. Ako mogu piti butelju od 70 kuna, ne naručujem onu od 150. Pa ne možeš kupiti igrača ako za njega nemaš novce! To je vrlo jednostavno.
Je li možda rješenje regionalna liga? Kakav je Vaš stav o tom projektu? Po meni ona nije rješenje. Ona bi možda ekonomski bila, ali tko je može organizirati, na kojim osnovama, tko bi brinuo o sigurnosti... I pitanje je kakvi bi bili efekti. To ja ne mogu reći, trebao bi netko ozbiljan napraviti analizu i studiju o svemu tome. Ali najveći problem su rukovodeći kadrovi u klubovima. Ako ne znaš voditi firmu, firma ti ide u stečaj. I baj baj. Tako je i s nogometom. Ako ljudi ne znaju vodit klub, možeš se ti zvat kako hoćeš.
Vi ste istinski dinamovac. Gdje je uzrok tom velikom razlazu navijača i vodstva Dinama, taj jaz se već godinama samo produbljuje? Uh, to je... Znaš, kad si se rodio u tom klubu, to svakog čovjeka boli. Niti je ugodno igrati pred praznim stadionom niti je ugodno... kako bih ti rekao. Znaš, kad si igrač treba ti taj adrenalin da te taj stadion odnese, nekad da trčiš k'o muha bez glave, a to te nešto nosi i ti uopće nemaš osjećaj što se dešava, al' ti jednostavno negdje ideš. Pazi, to su ljudi koji te okružuju, s kojima ti živiš u gradu. Nažalost, sada su se strane previše udaljile, ali sigurno će doći trenutak kad će i jedni i drugi sjesti za stol i shvatiti da treba naći neko rješenje. Uvijek se može naći rješenje, gdje god postoji želja za otvorenim dijalogom.
Jesu li po Vama podjednako krive obje strane ili je netko ipak uzrok problema? Teško je to tako reći, uvijek se priča o nekoj krivnji, ali ovdje se radi o procesima. Ne možeš sad uprijeti prstom u nekoga i reći: 'Kriv je ovaj!' Uvijek onaj koga se okrivljuje ima argumente za svoju obranu, ali po meni, jedina je mogućnost konstruktivan dijalog. Vidim da će se kroz razgovor stvari popraviti. Za sreću je potrebno dvoje, za mržnju je potrebno dvoje...
Nažalost, čini se da je prijeđena ta jedna točka dogovora, granica s koje više nema povratka. Nastao je toliki jaz da navijači danas kao prvi uvjet za dogovor spominju odlazak Zdravka Mamića. A svi znamo koliko je to realno. Ali to je opet jednosmjerna ulica, to je opet jednosmjerna ulica.
U tome i je problem... Vjerujem da će netko prije ili kasnije morati napraviti jedan čvor u sredini i opet krenuti u jedan konstruktivan razgovor. Ne vidim da bi se moglo naći drugo rješenje ove situacije.
Kako danas živite? Radim u Dinamovoj omladinskoj školi, radim s golmanima svih uzrasta. To je individualan rad, jako sam sretan što to radim, baš me ispunjava cijeloga. Ujutro i popodne sam na stadionu i tako...
Svi se žale na financijske prilike, jeste li zadovoljni u Dinamu što se te strane tiče? Pa vjeruj mi, ja kad sam potpisao ugovor nisam ga ni pogledao. A tako sam napravio svaki put kad sam potpisivao za Dinamo. Znam da je plaća na vrijeme, da nikad nije kasnila, a bio bih stvarno bezobrazan da se idem žaliti na sve uvjete koje mi klub daje za rad, imam devet terena, imam najtalentiraniju djecu, pa sad da se još idem žaliti na nešto, ispao bih jako smiješan u očima ljudi koji isto tako rade u ozbiljnim klubovima, i koji rade puno duže od mene, a mjesecima nisu dobili plaću. Mi u Dinamu stvarno se ne bismo smjeli požaliti.
Može li se reći da ste jedan od onih nogometaša koji si je već za vrijeme karijere osigurao egzistenciju za cijeli život? Pa ne, ja nisam u tom platežnom rangu. Ne mogu se žaliti, sve je to bilo divno, krasno, ali ja sam jako kasno počeo braniti ozbiljan nogomet. Do tada sam se vucarao po drugim ligama, gdje sam doslovno bio na grbači svojim najbližima. A poslije ovo što sam stvorio pokušavam s obitelji što racionalnije potrošiti, uživati u svemu ovome što je pred nama. Imam dvoje djece, kći, sin, žena. Imamo svoj posao i to je to.
Kakve su Vam ambicije u budućnosti? Možda jednog dana na klupu Dinama? Ne, ne, ne... Isključivo vratari, iz ove sadašnje perspektive. I tako ću se školovati i usmjeravati.
Tko Vam je najdraži igrač s kojim ste igrali? Marko Mlinarić! Ja sam ga gledao kao dijete i došao sam u situacija da mu 1996. godine budem cimer. Danas smo kolege, on radi individualno s djecom, ja radim individualno s golmanima. On je prvi. A od golmana, uvijek će bit Dražen Ladić, od njega sam sve naučio.
Nema više frajera u nogometu, zašto je to tako? Kažu da su ovi svi novi klinci talentirani, ali meki. Nema Goce Jurića i sličnih fajtera... Zato što danas kad ti dijete ide 120 metara od škole, roditelj ga vozi autom. A prije su klinci bili na ulici od jutra do mraka. To i nama otežava rad u školama, jer fali to. Dva sata tjelesnog tjedno nikako nije dovoljno. Prije su djeca jurcala po ulici, verala se po granama, a mi da bismo danas dobili tu vježbu, moramo izmišljat stvari... Nemaš više onih koji su sami sebe odgojili, koji su, onako, fakini. Danas su klinci ispod staklenog zvona, i moji su takvi. Tako da ja isto kao roditelj sve znam. Sigurno bi bilo bolje da klinci više igraju nogomet vani, neke driblinge ih ne bi trebali učiti treneri, nego bi vjerojatno i sami naučili da pobijede primjerice tri godine starijeg dečka iz kvarta.
Tko Vas je najviše impresionirao od tih, nažalost, već zaboravljenih fakina? Moj heroj je uvijek bio Zujo Mladinić. Srđan Zujo Mladinić – srce veće od stadiona!
Messi ili Ronaldo? Messi.
Najbolji golman svijeta? Od onoga što ja pamtim, meni je uvijek apsolutni broj jedan bio i još uvijek je – Buffon.
Za vrijeme EURA ste bili angažirani i kao novinar. Kako ste se osjećali u toj ulozi? Vidio sam nogomet iz perspektive igrača, vidio sam ga iz perspektive navijača na EURU u Austriji i vidio sam sada kao novinar. Definitivno je najteže bilo biti novinar.
Da? Uvjeti za rad su jako teški, to je jako naporno, u dva u noći pisati tekstove, voziti se natrag da bi stigao na pres-konferenciju drugi dan, smišljati pitanja, trpjeti urednike koji svakih sat vremena imaju neku novu ideju...
Nije valjda da ste i Vi imali problema s urednicima? Pa ne, ne, ali gledam kako to novinari proživljavaju. To je sve samo ne lagano. To mi je definitivno bilo najteže.
