Ime Silvio Anočić nije hrvatskoj nogometnoj javnosti toliko poznato, no prije šest je godina ovaj je dečko bio na meti mnogih europskih velikana dok je briljirao u dresu Osijeka. Sa samo 16 godina lijevi bek prešao je u Romu.
"Sa 16 godina sam otišao u Romu. Imao sam stvarno dosta ponuda iz Engleske, iz Italije i znao sam da ću otići, a bilo je samo pitanje gdje. Osijek je u to vrijeme bio u velikim problemima, plaće su kasnije mjesecima i perspektiva nije bila dobra. Ponuda Rome bila je odlična, predstavili su mi program koji je izgledao savršeno i odlučio sam se za nju. To je bila ujedno druga godina Lige prvaka mladih i odmah sam u prvoj sezoni s Romom došao do polufinala tog natjecanja", počeo je Anočić svoju priču u razgovoru za Sportnet.
Anočić je bio standardan u prvih 11 u Ligi prvaka mladih, nezamjenjiv, bila je to momčad Rome koju je kao kapetan predvodio Lorenzo Pellegrino, a rušili su u osmini finala Murićev Ajax, u četvrtfinalu Manchester City, ali je u polufinalu kasniji pobjednik Chelsea ipak bio bolji. Solanke, Musonda, Loftus-Cheek, Christensen, Abraham, Tomori i društvo slavili su u tom polufinalu s 4:0. Naravno, istovremeno je igrao i za hrvatsku reprezentaciju u kojoj je bio i starter na Euru do 19 godina uz Moru, Brekala, Leticu... Priključio se treninzima s prvom momčadi Rome i sve je izgledalo u tom trenutku dobro.
"To je bilo nešto posebno. Prije svakog treninga osjetite onu pozitivnu tremu jer su uz vas igrači poput Tottija, De Rossija, Pjanića, Džeke, Ljajića, Salaha, Ashleya Colea, to je nešto neopisivo. Od njih se može jako puno naučiti i puno su mi pomogli. Dovoljno vam je što s njima trenirati, upijate poteze, kretnje, postavljanja, odluke, sve te male stvari koje su jako bitne", rekao je Anočić.
Noćna mora
Razlog njegovog pada bila je ozljeda koju je zaradio igrajući za talijanski klub. Još je veći problem od ozljede bio klupski liječnik koji mu nikako nije mogao postaviti dijagnozu pa ga je poslao na krive tretmane i operacije.
Trebao sam u Genou na posudbu, ali pao sam na liječničkom pregledu. Oni su me stvarno htjeli dovesti pa mi je predsjednik Genoe rekao da sredim papire s Romom i da će me dovesti bez obzira na liječnički i srediti liječenje, ali Monchi me nije pustio. On je tek došao u Romu, nije me poznavao, ali su mu rekli da sam veliki potencijal i da ne smijem otići. Ostao sam, a Romin doktor mi je govorio da to nije ništa i da mogu trenirati pa će mi to jačanje muskulature pomoći. Bilo je sve teže i sve gore i dobio samteškom mukom dozvolu otići u Hrvatsku po drugo mišljenje kod doktora Borića. On mi je odmah rekao da moram pauzirati između dva i devet mjeseci. Vraćam se u Rim, ali Romin doktor ne želi niti čuti, kaže da moram nastaviti trenirati, a Monchi jednostavno nije htio ići protiv njega. Došlo je do toga da jednog dana više nisam mogao normalno hodati. Morao sam i na operaciju kralježnice jer su iskočili diskovi i to sam morao čekati sedam mjeseci. Međutim bolovi su i dalje bili prisutni, već sam odustao od nogometa i razmišljao o nekoj drugoj karijeri kada se ukazala mogućnost odlaska kod još jednog liječnika u Zagreb. U Romi su mi za 15 minuta dali dozvolu, došao sam u Zagreb i čovjek mi je za pet dana riješio pubičnu kost, za dva tjedna kralježnicu i počeo sam s treninzima. Za mjesec dana bio sam u punom treningu. Kada sam se vratio u Rim, gledali su me kao u medicinsko čudo", priča gotovo nevjerojatnu priču Anočić i dodaje:
"Nakon operacije ulazim u kampu u restoran i za drugim stolom sjede Bruno Conti, Francesco Totti i još dva direktora. Nisam im se odmah htio javljati i kada sam krenuo van zaustavi me Totti da porazgovaramo. Stali smo tako i popričali, objasnio sam mu sve što se događalo i kako se Romin doktor postavio i nakon toka prvi liječnik i fizioterapeut dobiju otkaze, a uskoro odlazi i Monchi. Kasnije mi je i Morgan De Sanctis priznao da su pogriješili. Tražio sam posudbu i rekli su mi da mogu otići u koji god klub izaberem, a odlučio sam se nakon sve te noćne more vratiti u Hrvatsku u Cibaliju, kod kuće je ipak najlakše prolaziti kroz tako teško razdoblje."
Povratak u Hrvatsku
Cibalija je bila njegova nova destinacija, no shvatio je koliko mu je velika pauza ostavila traga.
"Na treningu sve to još i nije izgledalo loše, ali utakmica je nešto sasvim drugo. Na treninzima je dosta ljudi oko tebe, pomažu ti iako sam i tamo osjetio da mi nedostaje snage, ali utakmica je druga priča. Tek u Cibaliji sam osjetio koliko mi sve to nedostaje, od osjećaja za prostor, loptu, igru, snaga, od 14-15 utakmica koliko sam u Vinkovcima odigrao, možda sam zadovoljan s njih 5-6", priznao je Silvio koji je u besplatnom transferu stigao u Šibenik - novi klub Prve HNL u kojem ima samo jedan cilj, a to je dokazati svima da još uvijek, s 22 godine može na visokoj razini igrati dobar nogomet.
"Moj prvi cilj je jasan - želim onima koji su me zeznuli pokazati da sam se vratio. Ovo mi je drugi korak na tom putu povratka. Znam da mogu puno više sa svojim potencijalom, a nakon svega gdje ćemo se vratiti, vidjet ćemo. Jasno, i meni je kao svima san zaigrati za reprezentaciju, dalek je put do toga", rekao je Anočić za Sportnet.
