Da bi se ostvario plasman u polufinale Svjetskog prvenstva, jasno je, mnogo se toga mora poklopiti, ali svakako je najvažnije da nositelji igre ne podbace i da vratar bude na visini zadatka. Najveća smotra nogometaša pozornica je na kojoj Danijel Subašić blista i na kojoj je dokazao klasu u trenucima kad je to bilo najpotrebnije. Danski pucači jedanaesteraca će ga pamtiti, a sanjat će ga i ruski.
Svojim je obranama Subašić osvojio srca mnogih navijača baš kao što je to odavno napravio pokazujući nakon svake utakmice majicu s pokojnim prijateljem Hrvojem Ćustićem. Pokazivao ju je odlični hrvatski vratar i na Mundijalu u Rusiji zbog čega je, nakon utakmice protiv Danske, stigla i opomena iz FIFA-e koja brani prikazivanje osobnih poruka na opremi.
Šala
Zanimljivo je bilo vidjeti kakva će biti reakcija Subašića nakon utakmice protiv Rusije, a bila je takva da je njegovo pokazivanje majice zagrljajem prekinula menadžerica reprezentacije Iva Olivari iako se vidjelo da iza svega stoji i mala provokacija hrvatskog golmana te da nije spreman to napraviti što je i objasnio za 24sata.hr:
"Ma kakvi, to je bila šala za našu Ivu Olivari. Rekao sam joj: 'Evo, vidiš da mogu skinuti dres unatoč zabrani'. A ona je, brižna kakva je, odmah skočila prema meni. Ponavljam, bila je to šala..."
Istaknuo je i ovo:
"Nosim je odavno i nosit ću je, to mi nitko ne brani. Fifa je zabranila da se privatne poruke pokazuju ispod dresa i to ću poštovati."
Subašić (33), inače dugogodišnji golman Monaca, priznao je i da možda broji i zadnje dane u dresu izabrane vrste.
Oproštaj
"Da smo ispali u grupi, sigurno bih se oprostio. Dolaze mlađi, koji moraju dobiti priliku. Kale je mnogo puta pokazao da je spreman stati na gol. Vidjet ćemo, lakše je donijeti tu odluku nego je izreći, prevaliti preko usta. Meni reprezentacija znači jako puno, kad himna svira prije utakmice... Ovi momci su mi kao braća."
Vidi se to na svakoj utakmici i posebice nakon nje. Kad je veselje svi su na okupu, ali i kad je drama i kad treba nekoga ohrabriti. A drama je bila i pri kraju utakmice četvrtfinala SP-a kada je Subašić pao na travnjak s bolnom grimasom na licu.
"Na zagrijavanju sam osjetio bol u mišiću, malo sam izmasirao nogu i vidio da mogu. Kasnije se bol opet javila, ali nisam želio odustati, znao sam da izborniku treba još jedna zamjena jer su se mnogi žalili na probleme... U pauzi su maseri odradili brzi servis, kao u boksu formule jedan i bio sam kao novi. Imam mali edem, ali preživjet ćemo i to kad smo sve do sada. Duga je bila sezona, svi smo načeti, ali polufinale SP-a se igra jednom ili nijednom u život, i nema smisla odustati sada...."
Samo pošteno pa...
Posebice ne uz ovakve ideje:
"Prvi cilj je bio proći grupu, drugi doći do Moskve, treći okititi se medaljom. A četvrti... Idemo najprije pokušati riješiti Engleze, pa ćemo onda razmišljati o četvrtom cilju. I uopće nas ne zanima protiv koga igramo ni tko je favorit. Važno je da mi dajemo sve od sebe na terenu. Samo pošteno, dati sve od sebe, pa kako završi..."
