Britanska humoristična serija Johna Sullivana, "Only fools and horses", kod nas poznatija kao "Mućke", jedna je od najboljih serija svih vremena, a uglavnom je prepoznatljiva po jednoj rečenici glavnog protagonista, Dereka "Delboya" Trottera. Del kroz cijeli serijal, koji se na kraju razvukao, zajedno sa svim specijalnim epizodama, na čak 64 epizode, uporno ponavlja jednu rečenicu: "Sljedeće godine u ovo doba bit ćemo milijunaši".
Rečenica je to koja je toliko puta ponovljena kroz seriju da je praktički postala njezin "trademark" i samim time se uvriježila u pop-kulturi te se i dan danas, uglavnom u šali, koristi kao doskočica uoči obavljanja neke veće i značajnije djelatnosti, poput pokretanja privatnog biznisa ili recimo, početka nove nogometne sezone. U Hajduku, recimo, njegovi navijači pa na koncu i sam klub, nakon svake propale sezone, a takvih je bilo podosta u posljednjih desetak i više godina, mantraju o tome da će sljedeće sezone biti prvaci, baš kao što je i Delboy mantrao nakon svakog propalog posla da će sljedeće godine biti milijunaš.
Međutim, po prvi put nakon dugo godina Hajduk se ove sezone ima pravo nadati da bi možda i mogao napasti naslov prvaka Hrvatske. Dolaskom novog predsjednika Lukše Jakobušića prošle zime, odmah je zaposlen i ponajbolji sportski direktor koji je ikada djelovao u Prvoj HNL, Mindaugas Nikoličius i time je službeno započela nova era, u nizu era kroz koje je izmučeni Hajduk prošao proteklih godina.
Korak dalje
Već na zimu Nikoličus je pokazao zašto ga toliko cijeni i zašto je maher u svom poslu. Doveo je na Poljud povremenog reprezentativca Hrvatske Marka Livaju, inače bivšeg igrača Hajduka koji je vrlo rano zbog iznimnog talenta Poljud zamijenio Interom. Hajduk se silno digao i do kraja sezone pod vodstvom Paola Tramezzanija uspio je dograbiti mjesto koje vodi u Konferencijsku ligu, iako su ih već svi, de facto, otpisali i zacementirali na petom mjestu ljestvice.
No, prave stvari počele su se događati netom nakon što je sezona završila. Na Poljud je stigao novi i vrlo zanimljivi trener Šveđanin Jens Gustaffson, a onda je Nikoličius zapalio iskru koja se na koncu pretvorila u pravu vatru. Osigurao ostanak Marka Livaje i to ne na posudbi, već je Livaja potpisao za Hajduk na tri godine i najavio ono što svaki navijač Hajduka želi čuti, borbu za naslov. Tada je zapravo i počela ta mantra "This time next year", jer Hajduk je uspio zadržati i sve mlade snage, Marija Vuškovića, Stipu Biuka, Marina Ljubičića, Davida Čolinu, i gotovo cijeli kostur momčadi je ostao, a počela su se najavljivati i nova velika pojačanja. Torcida je već tada, u lipnju, bila izvan sebe i letvica je opet podignuta puno previsoko, ali umjesto da malo stanu na loptu Jakobušić i Nikoličius otišli su korak dalje.
Na Poljud, nakon Marka Livaje stiže i Filip Krovinović. Krovinovića se povezivalo s Hajdukom i prošle zime, ali ga klub navodno nije htio pustiti za neku sitnu odštetu, no, sada nisu imali izbora jer Krovinović je napravio scenu u klubu kada ga trener nije želio koristiti na prijateljskoj utakmici i brzo su popustili u pregovorima i dozvolili hrvatskom veznjaku transfer. E dolaskom Krovinovića situacija je proključala i očekivanja su drastično narasla. Kako je Hajduk odradio dobre pripreme i nisu imali previše loših izdanja, samim time su navijači, pogotovo nakon dolaska Krovinovića, očekivali eksploziju u Prvoj HNL i Konferencijskoj ligi, ali nažalost, kao niti u Delboyevu slučaju do "milijuna" ili u ovom slučaju naslova prvaka, ne dolazi se preko noći.
Moderan trener, ali...
Kao što smo rekli, Hajduk na klupi ima novog i vrlo zanimljivog trenera. O Jensu Gustafssonu i dalje se vrlo malo zna, ali razgovarali smo prije nekoliko tjedana s Borisom Bjelkanovićem, bivšim nogometašem, a danas trenerom mlađih uzrasta u FF Malmou. On zna podosta o Gustaffsonu i upoznat je s njegovim radom, a kazao nam je kako je riječ o tipičnom "švedskom" treneru, sistematičnom i organiziranom tipu, treneru koji ima kvalitetu za razvoj mladih igrača. Ono u čemu je najbolji, veli nam Bjelkanović, jest da daje šanse mladim igračima i to čak pod cijenu da rezultat izostaje, dakle, spreman je žrtvovati rezultat samo kako bi mladi igrači i ekipa igrali bolje i bolje se razvijali.
Rekao nam je Bjelkanović i kako je Gustafsson trener koji radi "u sustavu", odnosno koji ima ideju kako igrati, koji ima svoju nogometnu filozofiju, i koji zna kako razviti kvalitetan i održiv sustav. Ispričao nam je, prema onome što je on primijetio u Švedskoj dok je Gustafsson tamo djelovao, kako igra moderan nogomet koji se bazira na posjedu, na brzoj tranziciji, to jest, da voli atraktivan i dinamičan nogomet, da voli balans između radišne ekipe i ekipe koja ima ideju i plan igre.
No, onda je Bjelkanović rekao jednu ključnu stvar. "Postavlja se pitanje, kako će se takav trener uklopiti u Split", rekao nam je kroz smijeh Bjelkanović. Gustafsson je u Švedskoj imao slobodu, maksimalnu slobodu, da radi kako želi i što želi s igračima, da nametne svoju filozofiju, da stvori sustav i plan igre, ali isto tako, imao je i vrijeme. Prema onome što smo saznali, Gustafsson je trener kojem ipak treba određeni period vremena da posloži stvari, kojem treba mir i sloboda da izgradi svoj sustav, kojem treba plan i program i to ne kratkoročni, već srednjoročni ili dugoročni. Treba shvatiti jednu stvar. Gustafsson dolazi iz vrlo organiziranog sportskog društva i sredine koja je navikla raditi sve metodično, sistematizirano i temeljito. No, došao je u sredinu koja je svakakva, ali ne onakva na kakvu je Gustafsson navikao. Posao trenera Hajduka vjerojatno je najteži trenerski posao koji možete prihvatiti u Hrvatskoj.
'Problem' s Gustafssonom
Gustafsson je preuzeo klub u kojem se na prste jedne ruke mogu nabrojati treneri koji su preživjeli jednu sezonu i klub koji mijenja predsjednika i Upravu češće od izmjene plime i oseke. I Hajduku se dogodilo upravo ono što nam je Bjelkanović i rekao. Gustaffson je vrlo brzo uveo sustav, jasna je i napadačka filozofija igre, Hajduk igra žestoko, skandinavski, obrana je čvrsta, tranzicija brza, pressing se igra sve bolje i smislenije, u igru je uveo gomilu mladih igrača i Hajduk je uistinu u ovih nekoliko utakmica u novoj sezoni izgledao sjajno. Sve je za sada super, ali rezultat izostaje i to je ono s čim će Gustafsson imati najviše problema. Hajduk igra lijepo i zaista ga je gušt gledati čak i u ovoj ranoj fazi, ali rezultati u Prvoj HNL, koju se prema mišljenju navijača ove sezone mora uzeti, nisu baš najbolji.
Nakon poraza od Osijeka na Poljudu po društvenim se mrežama već moglo čitati kako "ovo ili ono" ne valja s Gustafssonom, kako je promašio s taktikom, s odabirom igrača, sa zamjenama, već su se javili i neki iskusni hrvatski stručnjaci i bivši treneri koji su kritizirali njegov pristup i koji su odmah apostrofirali sve njegove pogreške na toj utakmici. Uglavnom doživio je prvo vatreno krštenje svojih novih navijača i vjerojatno je sada polako svjestan u kakvu je sredinu došao raditi.
Gustafssonu je to drugi kiks za redom u Prvoj HNL, bude li imao još jedan ili dva u prvih pet ili šest utakmica, lako bi mu se moglo dogoditi ono što se dogodilo svim njegovim prethodnicima. Ono što neki očito ne mogu shvatiti jest da treneru treba mir i vrijeme da nešto napravi. Nenad Bjelica je najbolji primjer. Imao je vrijeme i odriješene ruke u Dinamu, postigao je povijesni uspjeh. Sada ima vrijeme i odriješene ruke u Osijeku i legitiman je konkurent za naslov prvaka Hrvatske i ima uistinu sjajnu momčad koja igra prepoznatljiv i efikasan nogomet, a na Gradskom vrtu je manje od godinu dana.
Ultraofenzivni Hajduk
Da bi Hajduk uistinu sljedeće sezone bio "milijunaš" mora dozvoliti treneru da svoj posao odradi temeljito, mora mu dati slobodu i vrijeme, baš kao što to radi Osijek i kao što je Dinamo napravio s Bjelicom. HNL nije pretjerano zahtjevna liga, nije to Premiership u kojem su vam suparničke momčadi sastavljene od čitavog sijaseta vrhunskih igrača i na čijim klupama sjede najbolji od najboljih trenera. U HNL-u doista nije potrebno dugo da trener posloži momčad, ustroji svoj sustav, stvori plan igre i postane konkurentan. Goranu Tomiću trebalo je nekoliko mjeseci da od Rijeke ponovo stvori jaku i konkurentnu ekipu koja igra zanimljiv nogomet, Bjelica je u nekoliko tjedana vratio Osijek u život i danas igraju fantastično, eto i Hajduk ima sjajan primjer sa Sinišom Oreščaninom kojem se dozvolilo malo više slobode i Hajduk je pod njim igrao možda i najbolji nogomet u posljednjih desetak godina, ali on je pak imao premalo vremena da nešto konkretnije i napravi s Hajdukom.
Ono što smo do sada uspjeli vidjeti od Gustafssonova Hajduka jest da on može igrati možda i najatraktivniji nogomet u Prvoj HNL. Ima momčad nakrcanu ofenzivnim igračima, počevši od samih stopera koji mogu voditi igru, pa do Lovrencsicsa i Čoline na bekovima koji su zapravo više krilni igrači nego bekovi, zatim u veznom redu na poziciji centaralnog, čak i defenzivnog veznog ima Filipa Krovinovića koji je po vokaciji ofenzivni veznjak, ali očito ga čeka prekomanda. Ispred njega i nešto defanzivnijeg Vukovića su Marko Livaja kao ofenzivni vezni, Sahiti i Ljubičić te Mlakar u špici. Varijanta je tu i s Biukom na krilu i Mlakarom u napadu, ali kako god se okrene ovo je ultraofenzivni Hajduk.
E sada, ovakav Hajduk jednostavno ne može igrati onako kako je igrao drugo poluvrijeme s Osijekom, ovakav Hajduk može igrati isključivo, u fazi obrane, na pressing i što brže vraćanje lopte u posjed, čak i ako je moguće na protivničkoj polovici. Slično kao što igra Jurgen Klopp s Liverpoolom. No, da bi se došlo do razine na kojoj će igrači automatizirano obavljati zadaće kako u fazi obrane tako i fazi napada, treba proći neko vrijeme. Hajduk nam je u ovih nekoliko utakmica dao nekakav "teaser" onoga što bi jednog dana, možda "This time next year", možda već i ove sezone, mogao biti.
'This time next year'?
Krucijalna je sada jedna stvar, a to je ostaviti trenera da radi i stvori nešto, pa makar se Hajduk ne plasirao u Europu pa makar nizao nekoliko loših rezultata u HNL-u. Hajduk konačno ima jaku ekipu, puno kvalitetnih i talentiranih mladih igrača, ima nekoliko lidera u momčadi, od Livaje i Kalinića do Krovinovića, imaju zanimljivog trenera s posebnim metodama rada, imaju sportskog direktora koji ne griješi s transferima, sada je samo nasušno potrebno da se ljude ostavi da rade u miru. No, povijest nas uči da bez obzira na to tko vodi momčad, tko je sportski direktor ili predsjednik, na kraju svi oni pokleknu pod pritiskom i isforsira se njihova ostavka ili jednostavno, dobiju otkaz.
Nekako se nadamo da će se u Hajduku ugledati na model rada koji je usvojio gotovo cijeli gornji dom HNL-a, da će ostaviti Gustafssona, da će vjerovati Nikoličiusu i njegovim poslovnim operacijama i da će po prvi put nakon dugo godina imati barem malo strpljenja. Pa eto, možda naslov neće na Poljud ove sezone, ali sljedeće bi Hajduk zaista, ako se stvari ispravno odigraju, mogao biti prvak.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
