Miroslav Ćiro Blažević vratio se iz Kine tužan zbog ispadanja njegove reprezentacije od Omana u kvalifikacijama za Olimpijske igre, a sada ga je dotukao odlazak prijatelja Tomislava Ivića.
"Ne mogu vam opisati kako me to pogodilo. Osjećam se kao da je upravo otišao dio mene. I kada ovako tugujem, ne mogu se ne prisjetiti našega posljednjeg razgovora. Bilo je to prije otprilike tri otprilike kada me nazvao i izrekao mi dirljivu i tako divnu izjavu ljubavi. Baš me raznježio. Ja sam mu, naravno, uzvratio istom mjerom jer naš odnos bio je pun poštovanja. I tom prilikom Tomislav kao da je predosjećao da mu se bliži kraj", izjavio je Ćiro, koji tvrdi da je oduvijek imao idiličan odnos s Ivićem.
Jedna od najvećih utakmica u Hajdukovoj povijesti sigurno je i pobjeda nad St. Etienneom u Kupu prvaka (4:1) u Splitu. Ivić je dirigirao ekipom koja je slavila golovima Jerkovića (2), Žungula i Mijača, no Bili su u uzvratu izgubili s 5:1 i ispali. Ostat će to jedno od najvećih razočaranja u povijesti kluba.
"Ma vjerujte da je bio! Nikada nije bilo ni najmanjeg konflikta, polemike, razilaženja. Sve što bi netko drugi rekao o tome je folklor. I kada me pitate, reći ću vam. Otišao je najveći hrvatski nogometni trener! Da, ja koji sam bio treći na svijetu to priznajem jer takve reference nije imao nijedan naš stručnjak. Kolike je Ivić velike klubove trenirao, kolike trofeje osvojio, to je ono što ga čini većim od svih nas".
Jedna od najdražih pobjeda Hajdukovim navijačima u povijesti. U prvenstvu 1976. godine Bili su pod Ivićevim vodstvom slavili protiv Partizana u Beogradu sa 6:1.
Kao trener Dinama Ivić je 1985. godine prvoj momčadi priključio Zvonimira Bobana i Roberta Prosinečkog, a Žuti se prisjeća tih dana.
"Sjećam se toga kao danas, Bobana i mene je pozvao da treniramo s prvom momčadi. I sjećam se da nisam prije prvog treninga mogao zaspati", izjavio je Prosinečki koji je Ivića 'sreo' i u Palermu, u poznatoj pobjedi Hrvatske protiv Italije (2:1).
"Tada nam je malo gušio slobodu u igri, tražio je da budemo u njegovim taktičkim okvirima, a mi smo jednostavno bili preveliki individualci. Sjećam se da sam mu na poluvremenu rekao da mi u toj utakmici imamo izgleda, osjetiš to kao igrač".
U ovom stoljeću su zajedno radili u Liegeu.
"Ivić je bio najbolji taktičar kojega sam ikad upoznao. Bio je temeljit, studiozan i zanimljiv u svojim predavanjima o nogometu".
Tko je na vas ostavio dublji trag, Ćiro Blažević ili Tomislav Ivić?
"Mislim da rezultati govore Iviću u prilog. Ne želim da ispadne kako opet nešto pričam protiv Ćire, ali Ivić je bio kompletniji", zaključio je Žuti.
NK Split (1967./68.) - trenersku karijeru započeo je u klubu u kojem je proveo najveći dio svoje igračke karijere.
Šibenik (1972./73.) - nakon što je četiri godine bio šef omladinske škole Hajduka, okušao se u Šibeniku, no iste se godine vratio u Hajduk i postao trener prve momčadi.
Hajduk (1973./1976.) - u prvom mandatu u Hajduku osvojio je čak šest trofeja – dva prvenstva (1974. i 1975.) te četiri Kupa (1972., 1973., 1974. i 1976.). U drugom mandatu na klupi Bijelih (1978.-1980.) osvojio je prvenstvo (1979.). Kratko se vratio u Hajduk 1986./87., pa potom i posljednji put 1997. godine, kada je bio potpredsjednik kluba te četiri kola bio i prvi trener.
Jugoslavija (1973.-1974.) - bio je član izborničke komisije koja je plasirala i vodila jugoslavensku nogometnu reprezentaciju na SP-u 1974. u Njemačkoj.
Ajax (1976.-1978.) - na klupu nizozemskog nogometnog diva došao je na preporuku Rinusa Michelsa i već te prve sezone osvojio je prvenstvo, a druge Kup.
Anderlecht (1980.-83.) - u tri godine na čelu belgijskog kluba osvojio je jedno prvenstvo i to u premijernoj sezoni.
Galatasaray (1983./84.) - u turskom divu nije uspio ostvariti zapaženiji rezultat pa je na kraju sezone ostao bez posla.
Dinamo (1984./85.) - Ivić nije uspio napraviti rezultat s Dinamom, koji je nakon trijumfa 1982. rasprodao gotovo cijelu momčad. No, u proljetnom dijelu prvenstva osvojio je najviše bodova.
Avellino (1985.-86.) - jednogodišnja avantura u talijanskom Avellinu završila je bez većeg uspjeha.
Panathinaikos (1986.-1987.) - grčkog je prvoligaša vodio samo nekoliko kola, no utkao je sebe u prvenstveni naslov.
Porto (1987.-88.) - u vrlo uspješnoj fazi u Portu osvojio je četverostruku krunu – portugalsko prvenstvo i Kup te Europski superkup i Interkontinentalni kup. Drugi se put u Porto vratio u sezoni 1993./94., tada bez većeg uspjeha.
PSG (1988.-90.) - u dvije sezone na klupi PSG-a brusio je svoje trenersko umijeće.
Atletico Madrid (1990./91.) - osvojio je španjolski Kup te završio drugi u prvenstvu, iza Barcelone.
Marseille (1991.-92.) - nakon uspjeha u Španjolskoj uslijedio je povratak u Francusku, gdje je s Marseilleom osvojio prvenstvo. Vratio se u klub u sezoni 2001./02.
Benfica (1992./93.) - jednogodišnja avantura u Benfici završila je raskidom suradnje.
Hrvatska (1994.) - preuzeo dužnost direktora reprezentacije, koju je vodio u poznatoj pobjedi 2:1 protiv Italije u Palermu.
Monaco (1995.) - bio savjetnik u Monacu.
Fenerbahçe (1995.) - u turskom prvoligašu odradio drugi dio sezone.
AL Wasl (1996.) - nakon EP-a 1996. nakratko je preuzeo Al-Wasl iz UAE-a.
UAE (1996.) - reprezentaciju vodio jednu sezonu.
Iran (1998.) - vodio ih pet mjeseci.
Standard Liege (1998./2000.) - vodio prvu momčad dvije sezone, potom i omladinsku školu od 2004. do 2006.
Al-Ittihad Jadda (2003./04.) - vodio prvoligaša iz Saudijske Arabije.
Vezani članak:
arti-201106240666006
