Šimić Talijanima: 'Moja obitelj ima 70 posto hrvatskog tržišta za vodu, nisam više skaut'
'Kad bismo izlazili s njim, svakih deset minuta bi mu prišla neka djevojka, on je bio broj jedan za djevojke'
Gradski derbi Milana i Intera privukao je veliku pozornost nogometnog svijeta, a nakon slavlja crveno-crnih, talijanski mediji prisjetili su se Darija Šimića, koji je u karijeri nosio dres i jednog i drugog kluba.
Inter ga je 1999. doveo za 11 milijuna eura, a u tom je klubu upisao 91 nastup i postigao četiri gola. Plavu je boju na dresu zamijenio crvenom 2002. za pet milijuna eura i tamo proveo najbolje dane svoje karijere. U šest godina odigrao je 129 utakmica, zabio jedan gol i osvojio šest trofeja, među kojima se ističu dva naslova u Ligi prvaka.
"Reći ću vam nešto što malo ljudi zna: prije nego što sam igrao za Inter i Milan, bio sam blizu Juventusa. Bio sam 1996. u uredu s 'trijadom': ja, Moggi, Giraudo i Bettega. Spremao sam se potpisati", rekao je u velikom intervjuu za Gazzettu dello Sport pa nastavio:
"A onda je moja obitelj odlučila da je najbolje ne ići: imao sam dvadeset godina, još je bilo ratno vrijeme. Došao sam u Italiju nakon Svjetskog prvenstva '98. Prije tog Svjetskog prvenstva, Hrvatsku je poznavalo samo 3% svjetske populacije. Mjesec dana kasnije, taj se postotak popeo na 30%. Četvrtfinale protiv Njemačke ostaje nezaboravno. Na kraju smo svi plakali."
U tom trenutku, Inter.
"Da, u siječnju 1999. godine. Bio je to san za mene, sjedio sam pored Ronalda, Seedorfa, Zanettija. Nikad nisam bio na San Siru, i prvi put, protiv Venezije, rekao sam si: 'Hajde, idem se zagrijati na terenu da se naviknem.' Nema šanse, zagrijavali smo se unutra, pa sam izašao minutu prije početka utakmice i stadion je bio nevjerojatan. Prvi put kad sam vidio San Siro, htio sam igrati unutra: bilo je ludo."
Kako je prošlo?
"Maniero je odigrao duboku loptu nakon 20 minuta, a ja sam zakasnio. Volejom je poslao loptu i to je bio gol. Rekao sam si: 'Ako to ovako funkcionira, da čim napadaču daš centimetar, on zabije, mogu ići kući.'"
I, kakvi su bili Seedorf, Ronaldo i Zanetti?
"Smiješni. Plesali su, to je bio običaj tada, puštali su glazbu u restoranima i na kućnim zabavama. Južnoamerikanci su me dočekali kao svog, Cordoba je bio odličan prijatelj, a Zanetti me pozvao na doček Nove godine."
A s kim si u Milanu bio blizak prijatelj?
"Bio sam jako dobar prijatelj s Pippom Inzaghijem. Kad bismo izlazili s njim, svakih deset minuta bi mu prišla neka djevojka: Pippo je bio broj jedan za djevojke. Grupa je bila sjajna. Rekle su mi da stalno spavam jer sam pomalo izgubljen u oblacima, u svom svijetu. Ako bi netko ušao u nemodernim trapericama, vidjeli bi ga kako nestaje. Sjećam se i nekog donjeg rublja koje je smatrano neadekvatnim i obješeno u svlačionici."
Talijanski je novinar od svih tema zapeo za odjeću i tražio od Šimića da rangira najelegantnije i najmanje elegantne igrače u momčadi. Ni riječi o, primjerice, Luki Modriću.
"Najbolji su Kaladze, Borriello i Pirlo. Najgori su Brazilci... ali nećemo o imenima."
Među uspomenama na AC Milan, odaberimo jednu iz 2003. i jednu iz 2007., godine Lige prvaka. Kako se dogodila magija 2003.?
"S genijem Ancelottija, koji je Pirla doveo ispred obrane. Bio je vizionar, otac, divna osoba."
Zato ćemo odabrati vlastite uspomene na 2007. Naslov Gazzette: "Šimić nije sretan i upozorava: 'Prelazim u siječnju.'" Je li Ancelotti bio manje izvrstan?
"Jednostavno nisam puno igrao. Rođen sam kao branič u 'trojci' ili središnji branič; kao bek nisam mogao izraziti svoje kvalitete. Formacija 4-3-2-1 je nevjerojatno teška za bekove; nemaju nikoga ispred sebe."
Tri godine kasnije, umirovljenje i početak užurbanog života. Je li tako?
"Da, bio sam svašta u ovih 16 godina. U sezoni 2016.-17. bio sam konzultant za Palermo, u biti sportski direktor, ali bilo je teško sa Zamparinijem. Govorio bi mi 'odi do trenera i reci mu da zamijeni tog igrača', ali ja se nisam slagao, tako se to ne radi. A osim toga, ne možete mijenjati trenere svake tri utakmice..."
A sada?
"Više ne radim kao skaut za AC Milan niti za Dinamo Zagreb. Moja obitelj posjeduje 70% hrvatskog tržišta boca za vodu; koriste se za urede i domove. Moj brat i ja također posjedujemo 22 bara."
Ostatak intervjua za uglednu talijansku novinu možete pročitati OVDJE.
POGLEDAJTE VIDEO: Jordanac u HNL-u državni prvak na 100 i 200 metara: 'Samo jednom sam trčao i odmah pobijedio'
403 Forbidden