Dugo mu se motala po glavi melodija, godinama je slagao i preslagivao ono što će ubrzo postati remek-djelo i vjerojatno najbolja pjesma ikad snimljena sve dok konačno nije sjeo za klavir i odsvirao grubu verziju Bohemian Rhapsodyja.

Mnogi nisu razumjeli Freddieja Mercuryja kad je skladao nekakvu vrstu kolaža pop-balade, operne arije i klasičnog rocka, no on je imao jasnu viziju u glavi. Pjesmu od skoro šest minuta gotovo nitko nije htio u cjelosti puštati na radiju jer je bila jednostavno predugačka. No, kad je konačno došla do etera, a time i do ušiju i srca publike, ostvarila je povijesni uspjeh.

Upravo je u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, kad je nastajala legendarna Queenova "stvar", zagrebački Dinamo posljednji put prezimio u nekom europskom natjecanju.

Sad kad životi Queenovaca i legendarnog i već pokojnog Mercuryja u obliku blockbustera Bohemian Rhapsody nemilo puni filmske dvorane, na Maksimiru se opet u jesen osjeti toplina europskog proljeća.

"Puknuta" ekipa

Kao što je Freddie od naizgled nespojivih djelova slagao svoju najbolju pjesmu, tako je i trener Dinama Nenad Bjelica od kluba koji je od ionako skromnog kadra prodao dvojicu ponajboljih igrača i za kojeg se predviđalo da se neće ni plasirati u europsko natjecanje napravio nepobjedivi stroj koji u Europskoj ligi gazi sve pred sobom.

Bjeličina Boemska rapsodija također je složena od naizgled nespojivih dijelova koji u cjelini fantastično funkcioniraju. 

Mladom španjolskom fantazistu Daniju Olmu dao je "ključeve" momčadi i pustio ga da bude pokretačka sila njegovih napada. Švicarski Hrvat Mario Gavranović u Dinamu igra nogomet života, 25-godišnji Mislav Oršić postao je pouzdani strijelac s krilne pozicije nakon godina lutanja po Sloveniji, Kini, Koreji...

Bruna Petkovića pretvorio je u pravog jokera i napadača koji ne mora zabijati da bi bio koristan na terenu. I to nakon godina tavorenja i traženja svog mjesta u talijanskim niželigašima.

Kapetansku trakicu vratio je Arijanu Ademiju - dečku koji je dvije godine proveo daleko od nogometa zbog afere s dopingom , da bi se na kraju dokazalo da ga uopće nije koristio. Rrahmanija je "izmislio" na mjestu lijevog beka na kojem on zapravo ni ne igra.

Jači od sudbine

Svi su oni u gustoj maksimirskoj magli ušli u povijest kao prva generacija Dinama koja će prezimiti u Europi od davne 1970. godine. Gledatelji s tribina nisu ih ni vidjeli, neki su čak i zvali prijatelje da ih pitaju koliki je rezultat. Ali nema veze. Magla je izrodila pobjednike.

Rock and roll prije utakmice pjevali su Pipsi, Boysi su šlagerom svih šlagera "Serbus, Zagreb" , da bi Hajrović i ekipa u svlačionici "poklopili" svoju Boemsku rapsodiju s jednim od najvećih folk hitova "Ne može nam nitko ništa" , koju je uvijek rado zapjevao i nekadašnji Dinamov šef Zdravko Mamić.

Kakva god bila i kome god se (ne) sviđala, maksimirska rapsodija i dalje svira. I svirat će. Bar do proljeća.