Nakon Matjaža Keka i boksača Damira Belje, u Božićnom specijalu ugostili smo i Roberta Špehara. Osječki topnik, bombarder s Drave imao je jaku karijeru.
Nalazi se na 9. mjestu vječne ljestvice strijelaca HNL-a. Zabio je 86 golova, a u utakmici polufinala Lige prvaka 1997./98. postigao je gol za Monaco protiv velikog Juventusa. To nikad neće zaboraviti...
Iako ga se pamti po golovima, Robert Špehar nikad nije zaigrao za zagrebačke plave niti splitske bile, iako je bio blizu dolaska u oba kluba. U tri navrata s Hajdukom, u dva navrata s Dinamom. S Dinamom je bio već završen posao koji je na kraju propao, a u oba slučaja je već bio završio u medijima kao gotova priča.
U Dinamovom slučaju, naslovnice su donijele njegovu fotografiju u dresu Dinama s olovkom u ruci nad ugovorom. Tako blizu, a tako daleko...
No, bez obzira na to, Robert Špehar ostvario je svoje nogometne snove, iako nije u ono vrijeme bilo lako igrati u ratnim uvjetima. Uvijek je slijedio svoj karakter. On mu je bio zvijezda vodilja.
Špehar je ostavio dubok trag u hrvatskom nogometu. Dva puta je bio najbolji strijelac HNL (1995. i 2004.), jednom i Belgije, u nogometnoj putovnici ima niz uglednih adresa.
Bio je u igračkoj karijeri svuda važan i uvažavan, o njemu se kao profesionalnom igraču pričalo s respektom.
Špehar je tijekom karijere bio suigrač jednom Thierryju Henryju, Davidu Trezeguetu, Fabianu Barthezu, Peteru Schmeichelu, a trenirali su ga trenerski uglednici poput Jeana Tigana, Cesarea Prandellija, Mircea Lucescua...
Danas.hr odbrojava do Božića zajedno s legendama i ostalim poznatim sportašima, a s Robertom Špeharom smo prošli više aktualnih nogometno-božićno-obiteljskih tema.
"Derbi je pokazao da su i Hajduk i Dinamo daleko od svojih kvaliteta da bi mogli napasti Ligu prvaka", kazao nam je Robert Špehar kad nam je komentirao jesenska HNL uzbuđenja u božićnom video razgovoru.
"Ova nadolazeća godina će biti dramatična i zanimljivija, te gledajući kroz prizmu navijača bilo kojeg kluba i interesantnija. Iako, moje je mišljenje da je kvaliteta hrvatskog nogometa, nažalost, pala i nije na onim razinama kad su naše ekipe znale igrati jako kvalitetno i uspješno u Europi, pa čak i u Ligi prvaka. Ostali smo na jednom predstavniku Dinamu koji je teškom mukom u najlošijem rangu euro nogometa prošla grupu, očigledno da ni Dinamo nije na razini kvalitete."
Vratio nas je u doba kad je on bio tražena roba...
"I Hajduk i Dinamo su u više navrata imali samnom i pregovore i dogovore. Tamo negdje 1993., ne znam koliko se ljudi sjećaju, već sam izašao na naslovnicama svih novina u dresu Dinama. Slikao se s olovkom u ruci i pripremljenim ugovorom za Dinamo. Sve novine su to objavile da je ugovor potpisan. Ali jednostavno, u to vrijeme čelnici Dinama su preko noći, odnosno ujutro kad se to trebalo zaista i potpisati službeno, pa su već došli emisari i predsjednik Glavaš iz Osijeka, su me htjeli, ne mogu to drugačije nazvati nego prevariti. Napisali - dopisali ugovor, stvari totalno drugačije nego što smo dogovorili dan ranije, a ja sam takav čovjek i karakter koji, da nisam nikad više potpisao niti jedan ugovor i da sam ostao na ulici, ja ga ne bi potpisao", tvrdi Robert Špehar i naglašava:
"Ono što sam dogovorio, ja bih potpisao, ali kad me netko izigra, to je za mene završena priča. Ćiro Blažević je tad bio trener. On je bio za da ja dođem i sve, ali predsjednik Šoić u to vrijeme, koji je to sve htio izigrati preko noći, ja sam odustao od toga i na kraju završio u NK Zagreb što uopće ne žalim. Jer, NK Zagreb je u to vrijeme bio uistinu s Joškom Skoblarom trenerom i s puno zvučnih imena. Dvije godine zaredom smo bili u borbi za prvaka. Dinamo je ostao te sezone iza nas po desetak-petnaest bodova, bilo mi je dobro i u Zagrebu, ali naravno, jasno mi je što pričate - Dinamo je veliki klub i naravno da mi je u neku ruku krivo što je to sve propalo u tom trenutku."
Hajduk je u više navrata sa Špeharom pričao...
"Što se tiče Hajduka, čak u više navrata nego Dinamo je Hajduk samnom razgovarao i prije mog odlaska u inozemstvo i po mojem povratku. Jednostavno, u to vrijeme Hajduk, ne da nije bio sređen klub, u klupskom smislu, niti u financijskom nije bio ni blizu konkurentan ponudama koje sam u to vrijeme imao. Buljan i Rožić su dolazili po mene u Zagreb tamo negdje 1992./1993., ali nisu bili konkurentni. Hajduk je veliki klub, bila bi mi čast da sam obukao i taj dres, a pri povratku iz inozemstva, tamo negdje 2003. kad je Igor Štimac u klubu kao direktor, isto sam osvanuo u medijima."
Ista priča, drugo odstojanje, kako se ono kaže...
"Bio je dogovor da dođem i da potpišem. Čak mi je bio pripremljen doček da se potpisuje, svi su to objavili. Ali, tu noć jednostavno nisam mogao spavati. Nakon 8-9 godina inozemstva, kad sam došao kući, moj NK Osijek i tadašnji predsjednik Novalić su me zvali, a to nisam mogao odbiti. Navijači, svi su pokušavali da ostanem. Imao sam već spakovane kofere, ujutro sam trebao krenuti za Split, ali sam se probudio i rekao Igore, nemoj se ljutiti, ostat ću u svom klubu i gradu završiti karijeru. Kad je to čuo rekao mi je - pa, sve smo ovdje napravili, čekaju te svi. Kad je čuo zbog čega ostajem u Osijeku, kazao mi je - da je neki drugi klub toliko bi se naljutio da nikad ne bi više razgovarali, ali razumijem te što želiš ostati u svom gradu i klubu. I tako nisam završio. Bila bi mi čast da sam obukao i Dinamov i Hajdukov dres, jer to su naša dva najveća hrvatska kluba".
O čemu smo s Robertom Špeharom sve razgovarali, koje smo teme s njim prošli i kako je izgledala "intervencija" zbog mačaka, pogledajte u priloženom videu gore.
Prošlog tjedna ugostili u Božićnom specijalu ugostili smo Matjaža Keka, a taj razgovor pogledajte dolje.
