Prozvali su ga bombarder s Neretve. Njemu je nekako draže tornjak iz Rame. Iz općine Prozor - Rama u Bosni i Hercegovini, naime, mu dolazi otac, a on ipak gleda onako standardno - odakle ti je otac, od tuda si i ti. Geni su ipak, geni, pogotovo kad su kameni, oni pravi mostarski, hercegovački...
Ne odustaje
Damir Beljo je najbolji bosanskohercegovački profesionalni boksač, borac s pedigreom. Karijeru su mu obilježili brojni pehovi, ozljede i dijagnoze, a on na pragu 40. - ne odustaje. I punog je duha, nasmijan, uživa u životu. Zašto i ne bi. Još je mladić, živ je i konačno zdrav, više-manje. Ima obitelj koja mu je sve, u najboljim je godinama...
U Božićnom specijalu Danas.hr-a donosimo vam Damira Belju koji ima profi skor - prema Box Recu - 27-1-0. Čak 22 puta je nokautirao suparnika, a jednom je i sam bio pobjeđen tehničkim nokautom.
Do 29. listopada 2022. - tri i pol godine ga nije bilo u ringu. Bivši pretendent za svjetski naslov u kruzer kategoriji se prije sedam godina trebao boriti protiv današnjeg prvaka Oleksandra Usyka za svjetski naslov, što je Usyku ujedno trebala biti i prva obrana pojasa prema WBO federaciji nakon što ga je osvojio ranije, te godine protiv Krzysztofa Glowackog.
Taj meč se u konačnici nije dogodio jer se Damir ozlijedio i nije se stigao pošteno pripremiti za borbu, a unatoč novcu koji bi dobio radije je odabrao da se ne bori nego da nespreman uđe u ring, što je odluka koja se svakako mora poštivati.
Adventski dani posebno bitni u obitelji Beljo, kao i Božić
Idemo redom. Adventski su dani. Do Božića je malo. Svi smo u strci, u iščekivanju najljepšeg doba godine. U biti, to doba, taj period iščekivanja, je već i počelo, ali ima dana uživanja još ispred nas. Da, baš volimo Božić.
"Damir Beljo je, evo Bogu hvala, ponovno u boksačkoj sali i na fizikalnim terapijama. To mi je sastavni dio života postalo u zadnje vrijeme, nema kod mene jedno da je odvojeno od drugog. Sa svojom sam obitelji, svi konačno na okupu. Supruga, sinovi Mijat i Matija, roditelji od supruge i mene, sestre od moje supruge koje su kao moje, ja ih isto zovem sestre, zajedno s njihovim obiteljima. Bog me posebno blagoslovio s velikom zajednicom. Imamo svoj kutak, svoj mir, imamo i normalne obiteljske odnose. Također je tu moj brat i svi odnose dobro i ispravno održavamo. Glavni cilj je ovu našu malu raju izvaditi, izvesti na pravi put, što u današnje vrijeme nije toliko lako", kazao nam je u uvodu Damir Beljo koji često sa suprugom i djecom na večer idu šetati malo na Advent u Mostaru. Danas smo se s njim čuli i poslao nam je i pregršt svojih privatnih fotografija iz karijere i života, kao i prigodnu video čestitku...
No, vratimo se mi na temu. Dakle, Božić u obitelji Beljo ne da se slavi, nego se i slavi i štuje, živi, vjeruje, djeluje i - uživa. Sve u jednom. Božić je u obitelji Beljo baš Božić, u pravom smislu te riječi...
Puštaju božićne pjesme. Svaku večer imaju, inače, svoje zajedničke obiteljske molitve, s mislima su u vjeri, srce im je u potpunosti otvoreno dragom Bogu.
'Vjera mi je na prvom mjestu, uz obitelj'
"Meni je vjera na prvom mjestu u mojem životu, uz moju djecu i obitelj, naravno. Čitav život je majka bila ta koja je to gurala, otac je nekad jako bio jako jako živ, ali Bogu hvala, on se preko majke obratio. Onda sam u to došao ja. Brat je čitav život bio divan. Ja nisam baš bio takav. U jednom trenutku mog života, to tako valjda Bog pošalje u život, upoznao sam jednog karizmatika koji mi je i dan danas prijatelj koji je jako utjecao na moj život, on mi je poslao još neke ljude, između ostalog i jednog od mojih kumova, pošto sam, Bogu hvala - dosad bio 22 puta kum. I jednom sam Muslimanu - Harisu Behramu. To je moj prijatelj, veliki vjernik, ali čudo koliko je on utjecao na mene da budem bolji vjernik i ja, katolik, krščanin. Hvala njemu, hvala svima što sam upoznao bolje svoju vjeru".
Damir nam priča dalje kako je prije držao diskoteku, kako je bio "užasan" kad je upoznao svoju suprugu. Čitavo vrijeme ona je gledala i trpila njegove gluposti, jer ga je jako voljela.
'Živio sam do braka čistoću sa svojom suprugom'
"Bludne gluposti, ego je bio moja najveća borba. Bogu hvala, kad sam zaprosio svoju suprugu, tada sam prvi put u životu rekao da ju volim. Tada sam odlučio promijeniti svoj život. Zbog nje. Odlučio sam se boriti u sebi. Živio sam do braka čistoću sa svojom suprugom. Dogovor je bio da svaku večer, ne znam kakva da bude svađa, uzeti za ruke. Živjeli smo u istoj kući u istom krevetu godinu i mjesec - dva. I moja djeca se mole, žele se moliti, nama je to u kući normalno i obvezno. svojoj djeci želim Boga staviti na prvo mjesto. Kad ih pitaš koga sine najviše voliš, oni kažu Boga, Isusa, čaču i mamu."
Pokušava svojim sinovima usaditi neke vrijednosti u život. Prije svega, da budu dobri, ali isto tako da budu vjerni obitelji i tradiciji.
"Od kad sam se oženio, prošlo me udaraca sa svih strana. Dva puta sam potpisao za svjetski naslov. Od tad sam imao 8 operacija, dosta čudnih stvari, ali Bog me ojačao. Nitko sretniji od mene. Imam obitelj, bez žrtve nema ljubavi, bez borbe nema plodova."
Kapetan svih mogućih pehova
Za sebe u šali govori kako je kapetan svih mogućih pehova. Pobornik je olimpijskog boksa i sedam godina je bio prvak Bosne i Hercegovine, jedan period i kapetan reprezentacije. Okosnica s još par boksača. Ušao je u profesionalne vode i uvidio da je to, nažalost, malo više biznis nego sport. Gradio je, zajedno sa svojim timom, karijeru. Bilo je na njegovom putu, da se netko ne uvrijedi, ali dosta kvalitetom slabijih boksača.
Vjerovao je u sebe, sparirao je s pravim šampionima. Shvatio je i uvidio da može sa svakim u ringu. Naravno, može i izgubiti, ali nikad nije gledao prema porazu, nego prema tome da može odraditi vrhunski meč.
Kad je u dobroj formi, svakom može pružiti dobar, vrhunski meč. A tad je najbolji, najopasniji, tad ga malo tko ima - kažu oni koji ga bolje poznaju.
"Od kad sam potpisao meč s Usykom, tada su krenuli ti pehovi. Udarila me hitna ispred bolnice, što je malo čudno. Tako je očito trebalo biti. Iza toga sam imao i nezgodan lom šake, ovo - ono. Na kraju balade, moje balade, osam operacija sam skupio. I dalje se želim vratiti. Jako sam dobro bio rangiran. U četiri najjače verzije sam bio izazivač u njih tri. Dobio sma priliku za svjetski naslov, ali dogodilo se to što se dogodilo", iskreno nam priča Damir Beljo.
Zdravstvene poteškoće
Nakon toga mu je dijagnosticiran težak oblik mononukleoze u Mostaru, da bi mu u Zagrebu dijagnosticirali, pak, težak oblik borelioze.
"Prije 25 godina sam imao krpelja i to mi je nakon korone ušlo u krv, u stanice. Napao mi meka tkiva, jetru, slezenu... Mišiće. Uistinu su bio loš. Liječio sam se deset mjeseci i puno mi je tu pomogao doktor Matajić i Radovanić iz Splita. Vratili su me u ring, iako su mi rekli da mi je gotova karijera. Tada je stigla ponuda za Papina 29. listopada 2022., to mi je bila Božja prilika. Sve sam dao u pripreme, otišao u Rusiju i dogodilo se dogodilo. Samo su mi jedan glup način, samo su jedan razlog čekali da mi prekinu borbu. Na takvoj sitnici. Ne kažem da me čovjek nije pogodio, ali sam ostao na nogama, za sekundu i pol došao k sebi skroz. I da mi se meč prekine na takav način. U Rusiji mi je bilo super sve, ali sve oko meča baš i ne, ali dobro."
Operirao je, nakon toga, rame dva puta. Pukla mu je bila i tetiva desne ruke. Sad je i to bolje.
"Ta čudotvorna plazma doktora Beusa mi je jako pomogla. Tetiva mi je nekim čudom izrasla. Nadam se u trećem mjesecu jakom meču. Želim jače, daleko, još barem godinu - dvije od sebe dati maksimum. Pa u Božje ruke. Ali, Bog mi je već puno dao, više nego što zaslužujem. Hvala mu na tome."
Hrvatska i Hercegovina uvijek i zauvijek u srcu
Prije 15 godina imao je priliku nastupati za boksačku reprezentaciju Hrvatske, ali je to odbio. No, kad god boksa, Hrvatska mu je u srcu. Kad god boksa, pjesma na ulasku je "Hercegovina u srcu". Na njemu je zastava Bosne i Hercegovine jer je to njegova zemlja, gdje živi i gdje su njegovi djedovi živjeli.
Jako voli Hrvatsku, ali više voli svoju kuću
Voli Hrvatsku, stvarno ju voli, ali više voli svoju kuću. Naravno, s njim u ring uvijek zato ide i zastava Hrvata iz Bosne i Hercegovine, jer je Hrvat iz BiH, te ramska zastava da pokaže poštovanje prema svom ocu koji je iz Rame, ali tu su i njegova bosanskohercegovačka zastava, te hrvatska trobojnica, naravno.
Jako cijeni hrvatski boks, sparira s najboljim hrvatskim boksačima, dolazi u Zagreb i trenira na najjače, druži se, jer svi ga vole. Jako cijeni Vladu i Stjepana Božića s kojima se čuje, s nekim više, s nekim manje, cijeni jako i Leonarda Pijetraja.
'Uvijek će biti onih koji mi zamjeraju što sam odabrao BiH ispred Hrvatske'
Jako mu je drago što u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ima jakog boksačkog i trenerskog pedigrea, materijala, a njegova genetika je skroz sportska.
"Jako bi mi bilo drago i kad bi svi malo spustili svoj ego na zemlju. Od trenera do boksača. Taj ego pokaži u ringu. Radimo svi malo više na tome, radimo više zajedno, jedni s drugima, a ne da idemo trenirati i pripremati se za mečeve van, u inozemstvo", rekao nam je Damir Beljo koji je svoje talente dao je na kraju na raspolaganju svojoj zemlji u kojoj živi. Uvijek će, kako nam je potvrdio, biti onih koji mu to zamjeraju.
"Strašno volim Hrvatsku koja je boksački odskočila od ostalih zemalja regije, ali više ipak volim svoju kuću. Imam jako puno prijatelja u Hrvatskoj. Hrvat sam i ne smatram da je itko veći Hrvat od mene onaj iz Zagreba, Osijeka, Zadra ili bilo gdje, od Hrvata iz Bosne i Hercegovine, ali BiH je moja zemlja, tu su moji djedovi, pradjedovi, moja kuća, gruda, zemlja, to najviše volim. Ali volim stvarno sve ostale. Imam i u Banja Luci strašno puno prijatelja, tamo sam isto boksao i to je moj drugi grad. Svoju djecu odgajam isto u pozitivnom ozračju, normalnom, ali moraju znati tko su i to su, moraju sve poštivati", zaključio je Damir Beljo.
