Nedavno završeno Svjetsko prvenstvo u Kataru još je jednom uzavrelo krv ljubiteljima nogometa, a nakon 36 godina Argentina je ponovno došla do naslova prvaka. Lionel Messi je na zalasku karijere podigao trofej za kojim žudi cijeli život te tako ušao među nogometne besmrtnike.
FIFA-in trofej pobjednika jedan je od najprepoznatljivijih na cijelom svijetu no taj 36 centimetara visoki pokal nije prvi kojim su se nagrađivali osvajači. Naime, aktualni trofej je predstavljen 1974. godine nakon što je izvorni trofej Julesa Rimeta prešao u trajno vlasništvo Brazilaca koji su ga prvi osvojili tri puta.
Prekrasna posveta pobjedi
Upravo je Boginja, kako se kolokvijalno nazivao prvi pokal, tema današnje priče. Načinio ga je francuski kipar Abel Lafleur za prvo Svjetsko prvenstvo održano u Urugvaju 1930. godine. Prikazivao je grčku boginju pobjede Niku, a bio je sačinjen od srebra s pozlatom na bazi od poludragog kamena lapis lazulija.
Izvorno je nosio naziv Victory no kasnije je preimenovan u čast idejnog začetnika Mundijala Julesa Rimeta. Pred prvo prvenstvo je dogovoreno da će trofej biti prelazni sve dok ga netko ne osvoji tri puta. No prije no što su ga Brazilci dobili u trajno vlasništvo 1970., a potom i zauvijek izgubili 1983. godine, pokal je imao turbulentan put te je u par navrata bio na meti onih koji su ga htjeli za sebe bez da pokažu nogometno umijeće.
Prkosni Talijan je spasio od nacista
Prvi put je došao u opasnost tijekom 2. svjetskog rata. Posljednji predratni osvajač naslova je bila Italija. Kada se Italija, dotadašnji nacistički saveznik, povukla iz rata Njemačka je započela s pljačkom, a trofej je bio na popisu.
No službenik Talijanskog nogometnog saveza Ottorino Barassi tajno je pokal premjestio iz banke u Rimu u svoj dom te ga je skrivao u kutiji za cipele ispod kreveta sve do kraja rata. Nacistički su vojnici čak i provalili u njegov stan no nisu uspjeli pronaći trofej.
Englezi je izgubili i prije nego što su je osvojili
Nakon rata je nogomet dodatno dobio na popularnosti, a i samo natjecanje je postalo sve prestižnije. Tako je 1958. Brazil došao do svog prvog naslova, a Hilderaldo Bellini, kapetan Selecaoa, je nenamjerno ustanovio tradiciju 'dizanja trofeja' nakon što je čuo fotografe da ga mole za bolji pogled na pokal.
Godina 1966. je izuzetno bitna za povijest Boginje. Naime, 20. ožujka trofej je ukraden s izložbe u Westminster Central Hallu usprkos činjenici da je danonoćno čuvan. U potragu se uključio i Scotland Yard no trofej je pronašao psić nazvan Pickles koji ga je tijekom neobavezne šetnje parkom otkrio zamotanog u novine u grmlju u južnom Londonu.
Lajavi heroj i suluda FIFA-ina kupovina
Britanski istražitelji su pronašli samo posrednika koji je trebao pravim kradljivcima odnijeti novac no ne i počinitelje, a Pickles je postao zvijezda te je prisustvovao čak i banketu organiziranom nakon što je Engleska osvojila svoj jedini naslov.
Zanimljivo je da je britanski FA u tajnosti načinio brončanu repliku Boginje bez dopuštenja FIFA-e koja je 31 godinu kasnije prodana na aukciji za 254 000 funti. Kupac je bila ni manje ni više nego FIFA.
Krovna svjetska nogometna organizacija je testirala trofej kako bi potvrdila da je riječ o replici (sumnjali su da Englezi nikad nisu vratili original nakon osvajanja 1966.), a kada su dobili dokaz da su brončanu imitaciju platili više od četvrt milijuna funti dali su ga Engleskom nacionalnom nogometnom muzeju gdje se i danas nalazi.
Zauvijek nestala iz Rija
Put originalne Boginje se nakon 1970. nastavio u Brazilu. Kada su donijeli trofej u sjedište Brazilskog nogometnog saveza u Rio de Janeiru, on je tamo bio izložen 13 godina sve dok ga 19. prosinca 1983. netko nije ukrao.
Bio je zaštićen staklom otpornim na metke s prednje strane no straga je bila samo špreploča što su kradljivci iskoristili kako bi pajserom otvorili kabinet i pokal odnijeli u nepoznatom smjeru.
Zauvijek je ostalo nepoznato što se s trofejom dogodilo. Pronađen je tek jedan njegov dio, postolje, koje se čuva u Zurichu, a četiri su čovjeka u odsustvu osuđena za krađu. Naravno, od tog nije bilo nikakve koristi već je posrijedi tek simboličan čin.
Brazilska nogometna federacija je odmah naručila repliku koja je za razliku od britanske načinjena od gotovo dva kilograma zlata. Tako da danas umjesto jedne originalne Boginje imamo dvije replike od bronce i zlata.
