Carlos Kaiser je brazilski nogometaš koji je imao sve što je mogao poželjeti, dobre ugovore s vrhunskim momčadima, novac, slavu i žene. Imao je status zvijezde iako to nikad nije bio.
Pomoglo mu je vrijeme u kojem je živio
Izbjegavao je igrati nogomet na svakakve načine, a unatoč tome što je igrao na poziciji napadača, u karijeri dugoj gotovo dva desetljeća nije uspio postići gol. Sve je počelo 1973. godine, a završilo 1990-ih.
Vjerojatno nikad niste i nećete čuti za ovako nešto, a treba napomenuti kako mu je vrijeme u kojem je živio išlo u prilog. Danas mu ovo ne bi uspjelo, no tada nije bilo videa, skautinga i sličnih stvari već su treneri dovodili igrače na preporuke.
Najveći prevarant
Možemo ga slobodno nazvati najvećim prevarantom u povijesti sporta, iako moramo spomenuti njegove početke. Kaiser je znao igrati nogomet - u početku je obećavao u ligama mladih nakon čega je potpisao profesionalni ugovor s klubom Puebla 1979. nakon što je impresionirao skaute.
No, koja je onda njegova tajna? Smislio je plan kako nastaviti svoju karijeru tako što je glumio ozljede u relevantnim trenucima i iskorištavao nedostatak tehnologije.
“Kao i svaki drugi nogometaš, došao sam iz siromašne obitelji, ali želim biti velik, imati puno novca kako bih svojoj obitelji mogao pružiti bolje uvjete života”, priznao je u intervjuu za Globo 2011.godine i dodao: “Znao sam da je najbolji način da se to dogodi kroz nogomet. Želio sam biti nogometaš, a da to zapravo ne moram igrati”.
U prilog mu je išlo što se na samom početku nogometne karijere uspio sprijateljiti s nogometnim zvijezdama kao što su Romario, Carlos Albert Torres i Renato Gaucho. Njima je pokazao svoju fizičku spremu zbog koje bi ga preporučili trenerima i nagovorili ih da mu daju kratkoročni ugovor.
Upravo zbog toga su mu mnogi ugovori trajali samo od tri do šest mjeseci, a uz sve to u ugovoru bi tražio opciju da mu treba vremena da povrati svoju kondiciju, čime bi si kupio mjesec ili dva da dobije plaću bez igranja.
Nepostojeće ozljede
No, nije tako mogao zauvijek. Kada bi došao trenutak za trening s ostatkom momčadi, Kaiser bi pao na tlo i glumio ozljedu, a kako tada nije bilo tehnologije, u klubovima su mu vjerovali na riječ. Tako je odradio ugovor do kraja i imao priliku pripemiti se za odlazak na narednu destinaciju.
No, nije stao na prijateljstvu s nogometnim zvijezdama pa je novinarima davao, dresove i sve što bi imao kako bi ih natjerao da pišu o njemu u superlativu i olakšaju mu njegov plan. Tako je u jednom članku čak stajalo da je Kaiser dobio ponudu da postane meksički državljanin kako bi igrao za reprezentaciju zbog čega bi automatski dobio na vrijednosti.
Lažni mobilni uređaj
Početkom 1980-ih rijetki su bili oni koji su si mogli priuštiti mobilne telefone. Kaiser to iskoristio pretvarajući se da odgovara na pozive zainteresiranih engleskih klubova kako bi se svojim suigračima i trenerima pokazao vrjednijim, a zapravo je u ruci držao igračku koja predstavlja mobilni telefon.
Kada je igrao za Botafogo, kondicijski trener Ronaldo Torres načuo je jedan od razgovora i shvatio da je riječ o besmislicama. “Stalno je bio u blizini, razgovarao sa svojim menadžerom, pretvarao se da govori engleski. Jednog sam dana saznao da ne razgovara ni s kim. Pratio sam ga i nisam čuo nikoga da razgovara s njim preko telefona", rekao je Torres.
Uvijek se snašao
Kako su ga skužili, Kaiser je otišao u Francusku i potpisao ugovor s drugoligašem Gazelec Ajacciom. Tamo je igrao i njegov prijatelj, a navijači su ga dobro prihvatili i dočekali su ga s uzbuđenjem. Potom je klub organizirao trening otvoren za gledatelje kako bi navijači mogli baciti pogled na njihovu novu brazilsku 'zvijezdu'.
Kaiser se ubrzo dosjetio i izbjegao moguću neugodnost tako što je ispucao sve lopte na tribine, zahvalio se navijačima i poljubio grb kluba na dresu. Navijači su poludjeli, međutim svidjela im se predstava novog brazilskog napadača iako on neće pokazati taj entuzijazam pokazati na terenu.
Još jednom je napustio momčad bez postignutog pogodaka. Unatoč tome mediji su još uvijek pisali o njegovoj golgeterskoj sposobnosti. Nakon avanture u Francuskoj vratio se u domovinu potpisavši za Bangu. Već tada mogao se pročitati naslov: 'Bangu već ima svog kralja: Carlosa Kaisera'.
Veći glumac nego nogometaš
Sam taj naslov je još samo ubrzao trenutak kada Kaiser treba ući u igru, a ovaj napadač je ponovno brzo smislio strategiju i izbjegao da ga se otkrije. Kaiser je vidio posebno buntovnu skupinu navijača kako viču na igrače, pa je uletio na tribine i napao ih. Nakon incidenta sudac mu je dao crveni karton i udaljen je iz igre prije nego što je uopće stigao ući na travnjak.
Nakon utakmice predsjednik kluba ga je pozvao i tražio objašnjenje, a Kaiser mu je odgovorio: “Bog mi je dao oca koji je preminuo, ali mi je dao drugog (misleći na Andradea) i nikad nikome neću dopustiti reći da je moj otac lopov i zato sam intervenirao”.
Predsjednika je to dirnulo i odlučio je ne kazniti Kaisera, već mu je umjesto toga ponudio šestomjesečno produženje ugovora. No, zbog 'ozljeda' se to nije dogodilo.
Ovo je možda najbizarnija priča koju ćete ikad čuti, a Kaider je nastavio istim tempom sve do ranih 90-ih kada je odlučio prekinuti svoju igračku karijeru. Poslije je sve priznao: "Ne žalim ni zbog čega. Klubovi su već prevarili toliko igrača, netko je morao biti osvetnik", rekao je za Globo i tako zaključio ovu priču.
