Par mjeseci potom postao je nacionalni junak. U dramatičnom finalu Europskog prvenstva zabio je pobjednički gol Francuskoj u drugom produžetku.
"Riješio sam se Koscielnog i opalio. Nakon toga gledao sam kako lopta leti, a kada je završila u mreži znao sam da će to biti nešto veliko za mene i Portugal", započeo je Eder dosta potresan intervju za Daily Mail.
"Možete reći što hoćete, ali sam osjećao i prije Eura da će mi se nešto dogoditi. I prije nego što me izbornik pozvao da uđem u igru rekao sam mu da ne brine i da ću zabiti. Cristiano je tada bio na liniji i davao nam podršku. Rekao mi je da ću zabiti. Bio sam spreman. Naporno sam trenirao, a onda je došla utakmica, posljednja prilika i iskoristio sam je", priča Eder. Posliej toga je, kaže, dobio preko 200 čestitki.
Otac u zatvoru
"Moj otac je bio toliko sretan. Plakao je dok smo razgovarali preko telefona. Rekao je da je sretan im ponosan na mene", kaže Eder.
Međutim nije bio to običan razgovor oca i sina. Filomeno Antonio Lopes nalazi se u zatvoru od 2003. Osuđen je na doživotnu robiju zbog ubojtva Ederove pomajke, Domingas Olivais.
Prema presudi osuđen je jer je udario i zadavio suprugu pa njezono tijelo bacio u rijeku Bure u Great Yarmouthu. Njegov otac tvrdio je daje otišao u McDonalds nakon što je suprugu odvezao u hotel. No, nadzorne kamre zabilježile su drugačije.
"Imao sam 12 godina kad se to zbilo. Još sam bio u sirotištu. Moja majka je preminula a otac je osuđen te je u zatvori. Nisam bio tamo kad se to dogodilo pa ne znam što je točno bilo. Otac mi je rekao da je nevin. Otac mi je i vjerujem mu. Ne kažem da je sud pogriješio, ali on je moj otac. posjećujem ga u zatvoru u Engleskoj. Započeto sa s tim kad mi je bilo 22 godine", priča Eder.
Nogometaševa priča zaista je tužna. Rođen je u portugalskoj koloniji Gvinejai Bisau 1987. S tri se godine preselio u Portugal, ali kako je njegova obitelj krpala kraj s krajem, s osam je završio ju sirotištu.
Razmišljao o samoubojstvu
"Ne mogu lagati. Bilo je teško", kazao je dodajući kako je prve nogometne korake napravio bosih nogu na terenu prekrivenim staklom.
"Imao sam nekoliko mentora u sirotištuu, ali nije to isto bez majke i oca. Imao sam malo kontakta s njima. Dok sam odrastao češće sam bi u vezi s majkom, ali ne redovito. Nemamo normalan odnos jer je tijekom odrastanja propustila sve moje velike trenutke. Sada sam s majkom opet u kontaktu. Preselila se Englesku gdje živi s mojom sestrom", priča nogometaš.
S 18 n godina zaigrao je za jednog portugalskog drugoligaša a potom je stigao do Bragu (2012.) s kojom je igrao Ligu prvaka. U teškoj je situaciji bio i 2014. kada je označen jedan od krivaca nakon debakla Portugala na Svjetskom prvenstvu, gdje je došao ozlijeđen
Kaže i da je u mračnim trenucima razmišljao o samoubojstvu.
"Bio sam u stvarno lošu životnu fazu. Pogodile su me teške ozljede. Bilo je teško. Mučio sam se. Bio je to stvarno strašan period u mom životu. Sve se preokrenulo kada mi je nakon jedne utakmice u Bragi prišla mi je djevojčica, a njezina majka Susane Torre me pitala može li nas fotografirati. Kasnije mi je njezina majka poslala poruku da bi bi kćer jako željela ići na Svjetsko prvenstvo (2014.). Nisam odgovorio na poruku. Kasnije mi je bilo žao. Odgovorio sam joj nakon godinu dana i poslao joj dres s imenom njezine kćeri. Odgovorila mi je da joj javim ako mojim prijateljima treba sportski psiholog. Pomogla mi je jako i ona je zaslužna što sam se oporavio".
