"Dragi naš Dudu, prije svega željeli bismo ti čestitati što si konačno postao pravim Hrvatom. Naime, dok te neki bivši švercer ne izradi za tvoj teško zarađeni novac, nemaš se pravo smatrati Hrvatom, a, kao što sad svi znamo, i tu posljednju prepreku si savladao pa ti od sveg srca čestitamo i primamo te otvorenih ruku u našu malu bolesnu zajednicu. Pošto si tek postao Hrvatom, nismo mogli ne primijetiti da radiš početničku grešku koju smo svi mi u određenom trenutku našeg postojanja kao Hrvata napravili; vjeruješ u pravo, pravdu i institucije svoje nove Domovine. A kako si ti u našim glavama i srcima istinska legenda kluba za kojeg navijamo od kad smo prohodali, osjećamo dužnost savjetovati te da ne trošiš uzalud svoje vrijeme i novac na institucije ove zemlje jer, dragi naš sunarodnjače, ostat ćeš i bez novca i bez pravde.
U tvojoj novoj Domovini pravo i pravda su tek riječi bez ikakvog značenja, ono što je stvarno bitno u tvojoj Hrvatskoj su veze i poznanstva, a tu kao što vjerojatno i sam znaš nemaš nikakve šanse protiv onog kojem novca nikad dosta.
Isti taj koji sad udara šakama o prsa i zaziva zakon i pravdu, krši zakone tvoje Domovine otvoreno i javno već desetak godina pa tako i ovim ugovorom s tobom. A oni u koje se uzdaš da će braniti pravo i pravdu nijemo promatraju ili su pokrovitelji njegovog bogaćenja na račun poreznih obveznika tvoje domovine Hrvatske.
Želimo ti usput reći i kako smo sretni što smo kao porezni i prirezni obveznici financirali njegova putovanja u Južnu Ameriku jer je s jednog takvog doveo i tebe dragi naš Dudu. Da, možda nećeš vjerovati, ali i to mu mi plaćamo, a on kasnije novac uzima privatnim ugovorima s igračima po koje je otišao našim novcem. Zanemarimo, dragi naš Edurado, činjenicu da se on bogati našim novcem, zanemarimo jer zanemaruju to i institucije tvoje domovine kao što smo već rekli desetak godina. Na kraju, iako je ovo pismo zamišljeno kao parodija i objašnjenje za kakvu zemlju treseš mreže po svijetu, ipak ćemo biti ozbiljni: Drži se legendo, Dinamovci su uz tebe!"
