Eduardo da Silva trebao je odletjeti u Donjeck u srijedu rano ujutro, došao je na zagrebački aerodrom, ali je zrakoplov u Beč kasnio. A to je značilo da je propustio odlazak u Donjeck i ostao u Zagrebu još jedan dan.
Dudu, naš najbolji strijelac nakon Davora Šukera, prvi bi put sljedećeg ljeta trebao igrati na velikom natjecanju! Uoči SP-a 2006. izbornik Zlatko Kranjčar nije ga iz inata prema Dinamu i Mamiću vodio na SP u Njemačku, zbog teške je ozljede propustio EP 2008. godine, a lani se naši dečki nisu plasirali na SP u JAR.
"Bio sam presretan, a najprije mi je kroz glavu prošlo da ove dodatne kvalifikacije zapravo i nisu bile tako loše. Naime, da smo otišli na EP pobijedivši Grčku i Letoniju, ljudi bi to prihvatili kao nešto normalno i sigurno ne bi bilo ove euforije. Znate, bili su to nokaut-dvoboji s Turcima, kao u boksu, jedan na jednoga, do kraja, pa što bude! Ljudi to vole, a posebno ako njihov 'boksač' deklasira suparnika, kao što smo to mi učinili u Istanbulu! Vratili smo ljudima vjeru u hrvatski nogomet", rekao je napadač Vatrenih.
Ipak, u dvobojima s Turcima sudjelovao je na svakoj utakmici po dvije-tri minute. Englezi bi rekli – 'garbage time'.
"Kad sam malo sve analizirao, shvatio sam da sam ovdje samo po potrebi, kao hitna pomoć! Kad ne ide, onda 'hajde sad ti, Dudu'! Sramota je da ulazim zadnje dvije minute", rekao je razočarani Eduardo.
Osjeća se omalovaženo.
"Mislio sam da je kriterij igranje u klubu, posebno u jakom klubu kao što je Šahtar. Ali sad vidim da to nije tako. Za mene su ti ulasci zbog krađe vremena bili podcjenjivanje, kao da sam klinac", kaže napadač ukrajinskog prvaka.
Ipak, kao pravi profesionalac ušao je u igru i odradio posao.
"Jesam li pomislio na to da odbijem ući? Ma, svašta vam prođe kroz glavu", zaključio je Da Silva.
