Čovjek koji je s toliko žara igrao za nacionalnu vrstu, bio njen kapetan, pa završio trenersku školu i počeo uspješno voditi mladu reprezentativnu momčad bio je predodređen za izbornika. Jednog dana...
Jednog budućeg dana. I sam je pričao da je o tome razmišljao. No, kada bi ga se decidirano upitalo o izborničkoj dužnosti odmah bi uzvratio: "Još se učim, rano je o tome uopće razmišljati."
I sad je naša reprezentacija na dnu. Zaredali se loši rezultati, upropastila atmosfera i u njoj i oko nje. Izbora nije bilo, hrvatski treneri nisu baš cijenjeni u svijetu, nema ih u najjačim ligama, kadar nogometnih stručnjaka nije nam baš za pohvalu.
Doslovce, drugog rješenja nije ni bilo, osim Nike. Koji je tu stajao kao prva pričuva, u Savezu vodeći izvrsno mladu reprezentaciju. I još uči, kako sam kaže... Sve donedavno je pričao kako o A reprezentaciji niti ne razmišlja. Davao je podršku Štimcui zahvaljivao mu se na suradnji, jer neki mladi reprezentativci već su u A momčadi. I uvjereni smo da smo ga dan prije smjene Igora Štimca pitali bi li bio izbornik A reprezentacije da bi odlučno rekao: "Ne!"
Niko Kovač nije čovjek koji lako mijenja mišljenja i stavove. Međutim, kada je vidio da je reprezentacija bez kormilara, da nema nikog drugo na vidiku promijenio je mišljenje. Možda prvi puta u životu.
"Niko nevjerojatno ljubi Hrvatsku, reprezentacija mu je bila život", rekao je njegov brat Robert odmah nakon što su mu brata ustoličili za izbornika. "Nije mogao reći ne", zaključio je Robert. Još kao igrač koji je polako ali sigurno u hrvatskoj reprezentaciji uzimao svoje mjesto Niko je slovio kao nepokolebljiv momak. Njegovi pristupi reprezentativnim utakmicama postali su antologijski.
"Ne bih podnio samog sebe kada ne bih davao sve od sebe", znao je reći Niko kada bi ga novinari pitali otkud mu toliki žar. Mnogi su Niku promatrali i analizirali antropološki, procijenjivali su njegov mentalitet kao spoj hrvatske mašte i njemačke radinosti.
Rođen i odrastao u Berlinu stekao je osobine koje u naših momaka nedostaju. Tolika upornost, želja i borbenost znali su opčinjavati hrvatske navijače. Logično, postao je kapetan.
"Kada sam počinjao igrati nogomet učili su me da se moram žrtvovati za momčad. I ja i svi drugi. I danas kao trener isto mislim. Ne podnosim sebičnost", pričao je Niko Kovač.
Nogomet je momčadski sport, a momčad iznjedri pojedinca, a ne pojedinac momčad. Niko je vjerojatno svjestan u koju se nevolju uvalio. Nacionalna momčad doživjela je najneugodnije trenutke u svojoj povijesti, gubi utakmice kao na tekućoj vrpci, momčad nije više jedinstvena, štoviše posvađana je.
Pred Nikom Kovačom posao je koji neki treneri obavljaju mjesecima, godinama... Pomiriti zavađene, napraviti igru, plasirati se na svjetsku smotru. Ukratko, podići momčad iz mrtvih...
"Igrači moraju osjetiti podršku. I trenera i navijača", pričao je Niko Kovač jednom prigodom kada je bio upitan kako gleda na zvižduke Niki Kranjčaru u dresu reprezentaciju. Događalo se to nakon što je mladi Kranjčar prešao iz Dinama i Hajduk, a navijači reprezentacije iz redova Dinamovih pristalica zviždali su mu. Niko Kovač je o tome govorio:
"Moj brat i ja smo odgojeni u hrvatskom duhu i to ni u kojem slučaju ne razumijemo. Osjetili smo kako se Kranjčar osjeća i naravno da smo mu pomagali. Igrač bez podrške daje manje, a kod reprezentacije takvo ponašanje je nedopustivo", kapetanski je pričao Niko Kovač.
Kakav je sportski asketa prema sebi takav je Niko i prema ostalima. Red, disciplina, zanos i borbenost, temeljni su postulati Kovačeve igračke karijere, dakako da nije drugačije niti u njegovom trenerskom poslu. Uostalom, prisjetimo se i kako izgleda kada je Niko Kovač ljutit. Nedavno je kao izbornik mlade vrste Niko Kovač u reprezentaciju zvao Livaju. Dotični nogometaš mu se pet dana nije javljao niti na telefonski poziv.
"Ok, dok sam ja tu, on više neće igrati za reprezentaciju. Njegov zastupnik je zvao i tražio da ga oslobodim utakmice protiv Lihtenštajna. Nisam na to pristao i inzistirao sam da dođe na okupljanje. Zvao sam ga, slao poruku, zvali su ga ljudi iz stožera, no on pet dana nije reagirao. To se ne tolerira!", govorio je Niko.
Istina, možda će Niko Kovač još učiti čak i dok vodi A momčad. Možda je došao i prerano. Možda, možda... Ipak jedan zaključak kod njegovog imenovanja je neprijeporan. Došao je onaj tko je tu morao doći danas ili sutra! Prije ili kasnije... Sretno mu!
