Dok se euforična masa zabavlja širenjem animoziteta i raspaljivanjem već odavno ugaslog požara između sjevera i juga, odnosno, Dinama i Hajduka, dok se navijači busaju tko je jači, tko ima duhovitije i originalnije transparente, tko će koga bolje izvrijeđati, tko ima veće zvijezde, bolje mlade igrače, bolje trenere, za koga drukaju suci više, za koga manje i tko će, na kraju priče, osvojiti naslov prvaka Hrvatske, u pozadini se odvija nešto znatno važnije i vrijednije spomena.
Dok se trećeplasirani Dinamo i četvrtoplasirani Hajduk prepiru oko toga tko će biti ovosezonski prvak, Nenad Bjelica i njegov Osijek operiraju iz sjene i kako se nama čini legitimno su, u ovom trenutku, favoriti za osvajanje titule. Možda vas je zaslijepila ova sitna čarka između sjevera i juga, nastala nakon Hajdukove pobjede u velikom derbiju protiv Dinama na Maksimiru, nakon koje se inzistira na tome da je Hajduk spreman za osvajanje naslova ili ste ponovo u euforiji oko Dinama zbog velike pobjede nad drugom momčadi West Hama i plasmana u nokaut-fazu Europa lige, ali u HNL-u i jedni i drugi već dulje vremena nemaju konstantu i sustavno prosipaju bodove tamo gdje ne bi trebali.
Nenad Bjelica i njegov Osijek imaju sve predispozicije da ove sezone naprave taj dugo željeni iskorak i osvoje naslov prvaka. Bjelica je nerijetko na meti kritike, njegova momčad ne igra oku ugodan nogomet, neki će reći da su negledljivi, ali činjenice govore sve. Osijek je prvi s 39 bodova, dva boda više od drugoplasirane Rijeke i pet više od Dinama i Hajduka i što je najvažnije, Osijek dosta uspješno "grinda" po prvenstvu i žanje bodove tamo gdje ih ostali, uglavnom, prosipaju.
Dobri i bez najboljeg
Bjelica je u ovih godinu i ponešto dana na klupi Osijeka u potpunosti prenio svoju filozofiju i stil igre na momčad i ona sada funkcionira poput neke dobro uštimane filharmonije s vrhunskim dirigentom na čelu. Najbolji indikator toga koliko je Osijek zapravo moćan jest činjenica da momčad nema najveću zvijezdu. Neki će reći da je to Mile Škorić, klupska ikona i povremeni reprezentativac Hrvatske, neki će reći da je to Laszlo Kleinheisler, mnogi će izdvojiti posljednjeg nogometnog romantika Petra Bočkaja, nekima je to Ramon Mierez, nekima baš Nenad Bjelica i u tome je zapravo poanta. Momčad je toliko homogena i kohezivna da je teško izdvojiti jednog igrača koji, u ovom trenutku, "nosi" ekipu.
Drugi pokazatelj superiornosti Osijeka, koji se lako može povezati i s ovim prvim, jest činjenica da oni ne ovise niti o jednom igraču. Primjer Ramona Miereza je frapantan i gotovo endemski u HNL-u. Prošle sezone Mierez je nosio Osijek na svojim leđima, bio je najbolji strijelac lige s 23 gola u 35 utakmica, najbolji igrač i najveća zvijezda lige, a ove je sezone u kriminalno lošoj golgeterskoj formi i do sada je postigao samo četiri gola, od toga jedan u Kupu i tri u prvenstvu i tek je dva put asistirao. No, Osijek je i bez njegovih golova prvi na ljestvici.
Najjača obrana lige i negledljiva igra
Još niste uvjereni u to koliko je Osijek dobar? Pa zamislite ovakvu situaciju. Oduzmite Hajduku, recimo, Marka Livaju ili Filipa Krovinovića ili možda Dinamu Arijana Ademija ili Mislava Oršića, Rijeci Josipa Drmića ili Domagoja Pavičića i bit će znatno oslabljeni i hendikepirani čak i protiv, uvjetno rečeno, manjih momčadi. Osijek se sasvim dobro nosi s time da im nema ponajboljeg vratara lige Ivice Ivušića, kao i činjenice da Mierez ne doprinosi golovima i asistencijama. Argentinac i dalje odrađuje sjajan posao u napadu, dobiva duele i rastura obranu protivnika, ali konverzija mu je kriminalna i no za vjerovati je da je čovjek samo u periodu blokade i može kad tad eksplodirati. No, ako mu se i ne vrati instinkt predatora pred golom, u Osijeku nemaju razloga za očajanje.
Bjelica je dobro odradio ljetni prijelazni rok, zadržao je kostur momčadi, doveo ponešto zanimljivih pojačanja u obliku Darka Nejašmića, Ivana Fiolića, Karla Bartoleca, ali što je najvažnije, Bjelica nije podlegao kritikama medija, stručnjaka i pojedinih navijača koji su uvjeravali da Osijek igra loš nogomet, da su reaktivni i kada ne bi smjeli biti, da igraju na "uno - zero - basta", da im je igra destruktivna, da su dosadni i da s takvim pristupom nikad neće biti prvi u HNL-u.
Bjelica i dalje igra kako je inicijalno zamislio, obrana mu je najvažniji segment igre, što se jasno vidi i na statistici jer ove sezone primili su samo 14 golova, dok recimo Rijeka, koja je druga, ima čak 27 pogodaka u svojoj mreži. Osijek ima najbolju obranu lige i to čak i bez Ivušića na golu. Osijek već 15 utakmica ne zna za poraz i Bjelica radi baš sve da tako i ostane i to pod cijenu toga da dio navijača zadrijema prilikom TV-prijenosa utakmica njegove momčadi.
Cilj opravdava sredstvo
Netko tko nogomet ne gleda samo kroz golove, asistencije i prekrasne poteze, imat će razumijevana za Bjeličinu filozofiju i stil igre koji forsira jer na kraju priče, ona donosi rezultat i trofeje. U Dinamu nikome nije smetao njegov pragmatičan pristup i deviza "cilj opravdava sredstvo". U Dinamu je imao znatno drugačija i luksuznija sredstva nego što ima u Osijeku i to treba imati na umu prije nego što mu se uputi kritika. Stoga, usuđujemo se reći kako Bjelica u Osijeku radi možda i bolji, ali svakako i teži posao nego što je radio u Dinamu te kako sada ima priliku napraviti nešto veliko.
HNL je ove sezone izuzetno zanimljiv i neizvjestan. Rijeka je opasna u napadu, ali veoma šuplja u obrani. Dinamo je grogiran i igra na dva polja, ima privremenog trenera i u potrazi je za novim, ključni igrači imaju problema s formom i ozljedama, dakle stanje nije baš najidealnije na Maksimiru. Što se Hajduka tiče, dobili su odličnog trenera Valdasa Dambrauskasa koji je vrlo brzo doveo ekipu u red, ali momčad je i dalje preovisna o Marku Livaji i Filipu Krovinoviću, nema širinu u momčadi pogotovo na bočnim pozicijama i na onim veznim pa je pitanje kako će se Hajduk nositi u trenucima kada će njima trebati odmor ili ako se netko od njih ozlijedi.
Dva problema
Osijek, kao što smo rekli, ne ovisi niti o jednom igraču, a njihov adut je širina klupe i upravo taj Bjeličin moderni "catenaccio" kojim izluđuje navijače, ali kojim ujedno izluđuje i protivnike. Bjelica, da bi osigurao prvo mjesto, s naše točke gledišta, mora napraviti dvije stvari.
Prva je da si već ove zime pronađe igrača koji će moći potrpati u mrežu barem ponešto lopti koje pristižu s bokova, uvjerljivo najjačeg ofenzivnog oružja njegove momčadi i da nekako pokuša stvoriti barem jedan ili dva funkcionalna napadačka mehanizma jer golovi donose pobjede, a pobjede donose bodove i na koncu naslov prvaka. Rješenje možda može biti Dion Drena Beljo, Osjekov igrač na posudbi u Istri koji ove sezone igra briljantno i ima 11 golova i četiri asistencije u 20 odigranih utakmica.
Druga stvar, Bjelica mora iskoristiti činjenicu da ih mnogi i dalje nazivaju "underdogom" u bitci za naslov, da se Osijek i dalje stravično podcjenjuje u svim spekulacijama oko osvajanja titule. Svaka momčad koja u veliku utakmicu ne uđe kao favorit, a Osijek to, bez obzira na poziciju na ljestvici, neće biti protiv Dinama i Hajduka, ipak ima veći motiv i želju za pobjedom od one koja mora opravdati status favorita.
Bjelica ove sezone ima idealnu priliku izvesti čudo. Liga je, de facto, ravnopravna, nogomet koji igra njegova momčad nije atraktivan, ali je izuzetno efikasan i uspije li riješiti tih nekoliko sitnih problema, poput onog s realizacijom i ponešto ofenzivnijim pristupom u manjim utakmicama, Osijek je, s naše promatračke pozicije, na korak od naslova prvaka Hrvatske.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
