Stadioni su veoma akustična mjesta, logično je, tako su i dizajnirani, ali čini se ovako na prvu da na tako velikom prostoru, pogotovo kada se svi raspričaju i počnu galamiti, nećete moći čuti dalje od prvog do sebe. No, ipak se sve čuje, posebice na početku i uoči početka utakmica.
E sada, na tribinama derutnog maksimirskog zdanja, ovako među zagriženijim navijačima Dinama, pravim kibicerima koji pomno prate Plave i HNL, uoči gotovo svake utakmice moglo se u žamoru vrlo jasno razabrati grintanje jer jedan igrač Dinama konstantno biva zakinut za mjesto u prvoj momčadi, a baš svi se slažu kako je zaslužio, ako ništa, barem priliku.
Riječ je o Marku Toliću. Svatko tko je protekle tri godine izašao iz sfere površnosti i imalo analitički pratio Prvu HNL, složit će se da je Tolić uvjerljivo najpodcjenjeniji igrač Dinama, pa možda i cijele lige. Još u danima kada je igrao za Lokomotivu, Tolić se isticao specifičnim načinom igre i specijalnim vještinama.
Trebao je zamijeniti Majera, ali...
Tolić je veoma unikatna polušpica, koja voli zabijati golove s distance, a voli se ubacivati i zabijati iz drugog plana. Ima i vrlo dobar dribling, sasvim je solidan dodavač i razigravač, a uz sve to vrlo je visok igrač i jak u duelu te nema problema s tim da poštuje obrambene zadatke i dobro se snalazi u fazi kada se momčad brani.
Tolić je Dinamovo dijete koje je zaobilaznim putem, de facto, devet godina tražilo način da se vrati u klub, a kada se 2020. godine vratio u klub, vratio se kao hit-igrač Prve HNL sa sjajnom sezonom u vrlo jakoj Lokomotivi, za koju je u 37 utakmica zabio 14 golova i upisao pet asistencija. Tolić je imao opcija igrati za druge klubove, ali želja mu je bila dokazati se u Dinamu i opravdati očekivanja.
Očekivalo se da će Tolić u Dinamu, kao povratnik i kao zvijezda HNL-a, dobiti više prilike jer Dinamo u svojim redovima nema veznjaka njegovih specifikacija. Mnogi su navijači, pa čak i stručnjaci, komentatori i analitičari, pogotovo u ovo vrijeme krize Dinama, zazivali trenere, Zorana Mamića, Damira Krznara i kasnije Željka Kopića, da daju malo više šanse 25-godišnjem Toliću, profiliranom veznjaku i igraču s vrhunskim i iskoristivim setom vještina, ali to se baš i nije dogodilo.
Zabljesnuo protiv Seville
Tolić je ostao na margini i dobivao mrvice. Do sada je skupio mizernih 411 minuta u 19 utakmica, a uspio je upisati tek dva pogotka. Od Tolića se očekivalo puno više jer na njegovoj poziciji polušpice, u Dinamu se igrači stalno izmjenjuju, odnosno, prodaju. Mislilo se da bi upravo on mogao naslijediti Lovru Majera koji je ljetos otišao u Rennes, vjerojatno se tome nadao i Marko, ali na kraju je opet bio preskočen, to jest, zacementiran za klupu.
No, čini se na kraju da Tolić ipak nije čekao Godota. Silom prilika, zbog ozljeda Arijana Ademija i Luke Ivanušeca, trener Željko Kopić odlučio je Toliću ukazati povjerenje i to baš u najvažnijoj utakmici sezone, uzvratu playoffa za osminu finala Europa lige protiv šesterostrukog osvajača tog natjecanja, moćne Seville.
Većina "igrača s klupe" vjerojatno bi se ustrtarila ili puknula pod pritiskom, no Tolić je odigrao vrhunsku utakmicu i to na poziciji koja mu nije prirodna, onoj centralnog veznjaka. Tolić je protiv Seville pokazao samo jedan dio svojih vještina i sada ga je konačno mogla vidjeti i šira publika, a ne samo oni koji već znaju koliko je kvalitetan i što može. Tolić je sjajno povezivao linije, spuštao se i pomagao obrani, a opet je hitao u napad i čak je uspio nekoliko puta ući u završnicu.
Zaslužio je mjesto u ekipi
Tolić je odigrao tek 53 minute protiv Seville, iako je, dojma smo, mogao dati još i više. U tih je 53 minute skupio 40 dodira s loptom, imao je 77 posto točnost dodavanja, tri od tri točne duge lopte, jedan blokiran udarac, 100 posto uspješan dribling, pet od šest osvojenih duela na tlu, iznudio je tri prekršaja i dva je puta presjecao loptu. Uz tu suhu statistiku, Tolić je pokazao izrazit voljni moment, borbenost i agresivnost na terenu, a to je nešto što Dinamu posljednje vrijeme zaista treba.
Za svoju je partiju dobio i vrlo visoku "sedmicu" na SofaScoreu, ali što je važnije sada je dokazao Kopiću i svim skepticima da bi trebao dobivati znatno više prilika i samo je potvrdio, onima koji su već znali što može, da je i dalje tu te da i dalje može biti jedan od nositelja igre u ekipi. Kopić i Dinamo se sada mogu u potpunosti usredotočiti na Prvu HNL i obranu naslova, a vjerujemo da bi Tolić u nekim utakmicama, ako ni zbog čeg, onda zbog ove sjajne partije protiv Seville, trebao biti starter.
Ginut će za klub
E da, i još jedna stvar, znate li čiji dres, uz Oršićev, uglavnom možete vidjeti na maksimirskim tribinama? Tolićev! Ne, ne šalimo se, baš njegov dres i to bi Dinamo svakako trebao iskoristiti, a ne sumnjamo da će Marko davati svoj maksimum u svakoj utakmici jer takav je bio i dok je igrao za Sesvete u Drugoj HNL, pa i ranije u Lučkom.
Dinamo je njegov klub, i nažalost uvijek mu je bio maćeha, ali Tolić je takav tip da će šutjeti, trpjeti i za njega ginuti do posljednjeg dana, bez obzira na sve. A takvog igrača mora se cijeniti i koristiti više. Jednostavno mora.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
