"Ovo nije moj kraj, nisam još odlučio zaključiti karijeru. Ovo je bio tek oproštaj od Sanfrecce Hiroshime, kluba u kojem sam proveo prekrasnih devet godina. Možda je svima ovo izgledao kao moj konačni kraj, ali ništa još nije sigurno. Do 15. prosinca odlučit ću što i kako dalje. Ni u snu nisam očekivao onakav oproštaj od Hiroshime, ma nisam to mogao ni zamisliti. No, budem li i dalje aktivan igrač, to će biti samo u Japanu. Želim otići u neki klub koji će igrati u sistemu koji mi odgovara; znači da taktički igramo s tri igrača u zadnjoj liniji, pa da ja mogu imati cijelu svoju stranu. Igrati i ofenzivno i defanzivno, a tako se ne vidim u formaciji s četiri igrača u zadnjoj liniji. Vidjet ćemo ponude i zainteresirane klubove, ali samo Japan dolazi u obzir", poručuje Mikić svjestan da nogometno ime i prezime ima samo ondje.
Samo Japan
"U Europi me ni mama više ne poznaje, kamoli neki ozbiljniji klubovi! Pa tko bi me uzeo u Europu ako imam skoro 38 godina, a već dulje vrijeme me nitko nije niti gledao? Za ozbiljnu ponudu klubovi moraju imati kompletnu sliku igrača, a ako vas nitko nije ozbiljnije pratio dulje vrijeme, onda je teško očekivati takve ponude."
Vrativši film godinama unatrag Mikić priznaje da u Japan nije išao 'nekakvim ciljem' i da je stigao u klub 'ranga Slaven Belupa ili recimo onog starog Varteksa', dodavši da je imao veliku sreću što je stigao kod trenera Mihajla Petrovića, bivšeg nogometaša Dinama, Crvene zvezde, Olimpije...
"Imao sam i u Dinamu velike trenere, promijenio sam ih puno, ali Mihajlo Petrović me usmjerio prema sadašnjim nogometnim razmišljanjima. Vjerujte mi, nigdje nisam vidio da netko na takav način razvija igru, da njegova momčad na takav način prihvaća sve automatizme. On mi je u Hiroshimi bio trener tri godine, tek sam tu postao svjestan što je zapravo nogomet."
U osvrtu karijere Mikić najviše žali za dvije stvari:
Žali zbog Ajaxa i reprezentacije
"Moja najveća greška je što s 18 godina nisam otišao u Ajax . Nekako vjerujem da bi u tamošnjem 'laboratoriju' uspjeli izbrusiti moj talent do kraja, najviše žalim za time. Poslije Europskog prvenstva do 19 godina na Cipru 1998. godine imao sam i ponudu Bayer Leverkusena , ali za njom ne žalim toliko. U tom je klubu bilo puno naših igrača koji na kraju nisu isplivali koliko su mogli, no za Ajaxom baš žalim. Opet, da sam tako mlad otišao u Ajax onda vjerojatno ne bih upoznao svoju suprugu, a obitelj je moje najveće bogatstvo."
"Žalim i što nisam nastupio za hrvatsku reprezentaciju. Gledajte, nikada se nisam precjenjivao, niti na sebe gledao iznad realnih mogućnosti.Sam sebi sam najveći kritičar. Uvijek sam znao kada bih igrao loše ili kada sam bio dobar. No, nekako mislim da sam mogao dobiti priliku u nekoj prijateljskoj ili manje zahtjevnijoj reprezentativnoj utakmici. U sezoni 2007./08. sam dobro igrao za Dinamo , imao sam 27-28 godina i nadao se pozivu. Znam, na mojoj je poziciji bio Darijo Srna koji je svjetska klasa, ali sam mogao biti u reprezentativnom kadru. Pa i odigrati negdje nekih 10-15 minuta. Nije to nikome kritika, nikoga ne prozivam, normalno da ćete u tim trenucima prigodu dati nekom mlađem igraču koji je budućnost reprezentacije. Ali, žalim za tom reprezentacijom."
Fenomenalan potencijal Vatrenih
Šanse hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu sljedeće godine vidi ovako:
"Vjerujem da ćemo u Rusiji zaigrati bez opterećenja jer nogomet nije samo teren; tu se za dobar rezultat treba poklopiti sto faktora. Morate znati funkcionirati pod pritiskom, imati dobru atmosferu u momčadi. Ali, mi imamo fenomenalan potencijal. Uspjeh bi bio proći skupinu, a onda je svaka utakmica finale. Vjerujem u ovu generaciju."
Upoznat je Mikić sa stanjem i u hrvatskom nogometu. 'Nije mu krivo' što je Rijeka za koju je nastupao kraće vrijeme u prošloj sezoni slavila naslov prvaka, ali mu je 'kao dinamovcu bilo teško što ga nisu osvojili modri'. Upoznat je i sa situacijom u Hrvatskom nogometnom savezu u kojem se vodi borba za predsjedničku poziciju koju trenutačno drži Davor Šuker a napada Dario Šimić, o čemu kaže:
"Ovdje bih mogao nahvaliti i jednu i drugu stranu, ali i jednim i drugima naći neke mane. Neka svi sjednu za stol, pa nađu najbolje rješenje. 'Ajmo više prestati s tim podjelama na sjever, jug, istok ili zapad. To više nema smisla. Imamo takav potencijal, toliko nogometnih talenata da možemo napraviti čuda. Ali, samo ako svi svoja ega i sitne interese ostave po strani. Evo, već sam devet godina vani, ali gledam kako ljudi žive doma i bore se za preživljavanje. Tužno je sve to gledati."
