Nije mogao ni sanjati da će mu se karijera tako rasplesti. Kad je bio klinac, Franko Andrijašević (29) maštao je o velikim utakmicama, igranju za Hajduk. Andrijaševići su inače nogometaši, pa je nekako bilo logično da i on završi u nogometu.
I otac Stipe igrao je za Hajduk, on je klupska legenda s ukupno 11 godina staža u Hajduku (310 odigranih utakmica za Hajduk, 62 postignuta gola, omladinski reprezentativac Jugoslavije), pa je i Franko zamišljao, sanjario da će u Hajduku napraviti karijeru, neko ime, da će otići u inozemstvo i biti uspješan. Ipak je proizašao iz splitske omladinske škole, prošao je sve mlađe kategorije kluba, od mlađih pionira do juniora. Za prvu momčad Hajduka debitirao je 14. kolovoza 2010. godine u gostima protiv Intera iz Zaprešića u pobjedi od 4:0 odigravši zadnjih 15-ak minuta. Kao dijete iz Solina, rođeni Splićanin, normalno da su njegovi dječački nogometni snovi bili vezani sa Bijele.
Rijeka je klub njegove karijere
To je bila neka njegova ideja, san, zato kad danas razmišlja o tome kako se sve to odigralo, nekad se sam sebi nasmije i ne vjeruje, kad ga se o tome pita i njemu kao da nije jasno. Godinama poslije, sad više nije klinac koji je maštao, nego odrastao čovjek u 30-etoj i legenda Rijeke, velikog jadranskog rivala Hajduka, kluba u kojem je ponikao, u kojem je proveo gotovo 16 godina, a prije toga u Dinamu i Lokomotivi, klubu za koji u Dalmaciji još uvijek važi onaj prizvuk filijale Dinama. Kad netko ovo gleda, pa prvo će se zapitati, što mu je to trebalo?
Da, nogomet stvarno priča čudne priče, ali opet nekako tako svoje, prekrasne, uzbudljive, dramatične. Zato nogomet uostalom toliko i volimo. No, ono što rastužuje sve navijače Rijeke je da Franko igra svoje posljednje utakmice za klub svoje karijere. Na kraju sezone, izvjesno je da će otići i iz Genta iz kojeg je i došao na posudbu na Rujevicu, samo još ne zna gdje. Nova garnitura ljudi u Gentu gledala je samo kako ga se riješiti, otpisala su ga pa će morati naći svoj novi klub, kako sada stvari stoje...
Franko je tijekom karijere postao prava ikona HNL-a, ukupno je u prvenstvu pogodio 65 puta uz 37 asistencija od kad nastupa u HNL-u, za Rijeku je zabio 35 golova uz 20 asistencija a u ovoj sezoni je na 12 golova uz 7 dodavanja. Imao je težak put nakon što su ga u Hajduku otpisali, otišao je u Dinamo, klub u koji se s Poljuda ne smije otići. Tadašnji čelnici Hajduka, predsjednik Marin Brbić i sportski direktor Goran Vučević rekli su mu, kako je to svojedobno i sam bio kazao, ne spominjući Tušino ime, da ga trener Igor Tudor ne vidi u prvoj postavi, da neće igrati ili će igrati malo, da će spasiti, pomoći klubu ako ode. No, jedno je uvidio. Da ga u Hajduku ne žele. E, sad vi zamislite što je to značilo, kako se osjećao mladić koji je do tad samo htio igrati nogomet u Hajduku...
U Hajduku ga se odrekli
Osobno je tražio gdje će, razmišljao, gledao, spominjala se kao opcija Španjolska ali kad su mu kazali da su oni već prihvatili ponudu Dinama i da je za sve najbolje da ode u Maksimir, rekao si je "u redu, ako je to dobro za klub i oni tako žele, ako u klubu za mene stvarno nema mjesta, onda je najbolje da odem". Znao je što to nosi i nije mu bilo lako. To ga je baš pogodilo...
No, stisnuo je zube, pomolio se dragom Bogu kojem se u potpunosti predao, jer je veliki vjernik inače, te zakoračio u novo poglavlje svoje karijere. Ostalo je povijest. S Rijekom je osvojio dvostruku krunu 2017. godine i naslov najboljeg igrača Prve HNL, za što i sam kaže da mu je najveći uspjeh karijere. Kad se osvrne iza sebe, vidi što je sve napravio, kako mu ide i na nogometnom i na privatnom planu i više je nego zadovoljan.
Ostavlja zadnju kap znoja za Rijeku
Dan danas ne slavi golove Hajduku iz poštovanja, ali zato ostavlja zadnju kap znoja za Rijeku, kao i uvijek dosad. Dobio je i kapetansku vrpcu, što najbolje govori za njega što je sve na Kvarneru napravio, kako na njega gledaju. Njegova obitelj, supruga Marina i troje djece, najveća su mu podrška.
S Frankom smo jučer razgovarali putem video poziva uoči finiša sezone i njegovih posljednjih utakmica u dresu Rijeke, koja je trenutno na 4. mjestu HNL-a sa 52 boda, sad 7 manje od 3. Gorice. Naime, u međuvremenu je Gorica pobijedila Osijek...
NET.HR: Možete li dohvatiti to treće mjesto HNL-a?
ANDRIJAŠEVIĆ: Sigurno, ima još četiri utakmice do kraja, mislim da onda nakon toga se može povući crta pa vidjeti gdje smo ove sezone. Bilo je dosta utakmica gdje smo morali bolje, sad to znamo. No, jednostavno se moramo boriti do kraja, ništa nije gotovo. Ispred Hajduka smo 4 boda, Gorica je s istim brojem bodova ispred nas. Mislim da ako Dinamo osvoji Kup, onda je nebitno hoćete li biti treći ili četvrti za Europu. Međutim, sigurno da je cilj svih nas da dostignemo to treće mjesto na kraju sezone i eto, imamo Goricu u zadnjem kolu, bilo bi lijepo, ako ih već dotad ne stignemo, ako bi ušli dobro u tu utakmicu, nama bi praktički pobjeda značila to treće mjesto. Nadam se da ćemo ove četiri utakmice odraditi najbolje što znamo i da ćemo ostvariti taj željeni cilj".
'Rijeka mi je puno toga dala. Ovdje sam se ostvario'
NET.HR: Legenda ste Rijeke, kako na to gledate, kako gledate na ovu sezonu?
ANDRIJAŠEVIĆ: Ja sam uvijek govorio i uvijek ću govoriti, Rijeka mi je puno toga dala. Ovdje sam se ostvario, u ovom klubu. Lijepo mi je, ne samo u klubu, nego i van kluba, u gradu, sve. Ja i moja obitelj smo se baš pronašli ovdje. Što se tiče ove sezone, ako gledamo statistički bolja mi je nego prošla isto kad sam bio na posudbi. Ja se uvijek vodim time da je najbitnija momčad i da je najbitniji rezultat koji ćemo ostvariti na kraju sezone. Nadam se i vjerujem, evo, bio bi još sretniji kad bi ja još tu pomogao, kad bi mi svi napravili još dodatni napredak i uzeli tu treću poziciju. Što se tiče moje osobne statistike, zadovoljan sam ali opet, smatram da to uvijek može bolje.
NET.HR: Kakvi su vam planovi?
ANDRIJAŠEVIĆ. Mislim da igram u Rijeci svoje zadnje utakmice, zato ću u njima dati sve od sebe da ostanu meni ali i navijačima u dobrom sjećanju. Tako je, kako je, prošle sezone sam vidio mogućnost da ostanem na posudbi još godinu međutim, sad to nije moguće. Što će donijeti sutra, možda nakon par godina, vidjet ćemo sve. Nikad nisam krio veliku želju igranja ovdje, tako da ćemo vidjeti sve. Nažalost, kako sad stvari stoje, igram posljednje utakmice u Rijeci.
'Guštam biti otac i suprug, ali i nogometaš'
NET.HR: Što je veća obveza, biti nogometaš ili otac?
ANDRIJAŠEVIĆ: I jedno i drugo nosi svoje. Baš sam i ja nedavno o tome razmišljao, i jedno i drugo moraš odrađivati sto posto. Nekad se dogodi da jedno od to dvoje pati, nije to lako ali to je život koji sam odabrao. Nekad nije lako, to sve jedno s drugim međutim to je život koji sam odabrao. Ne kajem se niti malo, guštam biti otac, suprug i profesionalni nogometaš. Pokušavam dati sve od sebe. Vidim i ja nekad da to nosi svoje. Ali, guštam u oboje, pogotovo biti otac. To radim s velikim guštom, na kraju dana opet kad ih pogledam, ništa mi nije problem.
NET.HR: Koliko je igranje za rivale, Rijeku i Dinamo, utjecalo na vaš život i karijeru?
ANRIJAŠEVIĆ: Dosta je utjecalo, Bogu hvala sve sam to nekako uspio izgurati, iznijeti, to je sad puno lakše, lakše se nosim s tim stvarima. Ali, u početku taj odlazak iz Hajduka u Dinamo nije bio lagan. Da se sad ne vraćam na priču zašto, kako itd, meni i mojoj obitelji sigurno nije bio lagan. Nakon toga, odlazak u Rijeku je isto bio dosta težak. Za ljude, navijače Hajduka je to bilo iz gorega i gore. Sigurno da su neke posljedice toga nastale, međutim znam zbog čega sam te stvari napravio, znam kako se to sve skupa odvijalo. Mogu se bez problema pogledati u ogledalo.
'Ne žalim za ničim'
NET. HR: Je li Hajduk još uvijek neka rana na srcu, sol na ranu?
ANDRIJAŠEVIĆ: Znate kako je to, gotovo 16 godina sam praktički poveo u tome klubu, upoznao sam sve, što se ono kaže, od A do Ž u tom klubu. Otac mi je bio igrač, ostvario velike rezultate s Hajdukom, velike utakmice sam gledao na CD-u. Kao dijete maštaš tako o tim nekim stvarima, sigurno kad je prisutna velika želja bude ti žao i možda krivo. Međutim, jednostavno kad malo odrasteš, kad ti se neke stvari malo na ovakav ili onakav način poslože, onda shvatiš zbog čega je nešto trebalo biti tako. Kad na kraju podvučem crtu, ne žalim za ničim i eto, pitanje je što bi se dogodilo da sam ostao u Hajduku, da li bi možda ostvario to što sam ostvario s Rijekom? Tako da su to možda neke stvari na koje nikad neću imati odgovor, nikad nećemo znati ali nekako gledam da je tako jednostavno trebalo biti. Možda je to prije bila nekakva moja rana, kao što ste rekli možda je pekla i boljela, međutim, jednostavno na kraju kad čovjek malo odraste, kad prođe malo života i klubova, shvati da je tako trebalo biti.
Što je još rekao Franko Andrijašević pogledajte u video intervjuu.
Tablice omogućuje SofaScore LiveScore
