Piše to The Telegraph, citirajući pritom čelnog čovjeka Unitedovog omladinskog pogona nekoć prvotimca momčadi Nickyja Butta.
"Gledam igrače iz naše akademije i vidim da se ne mogu pomaknuti. Naši momci ne znaju kako treba pasti. Trebali biste samo vidjeti broj njihovih ozljeda poput iščašenih ramena ili ruku. Ja sam valjda s drveta pao petnaest puta i nikad se nisam ozlijedio. Tijelo slabi ako se ne penjete po drveću, ili ne igrate košarku, kriket, ragbi. Ja sam igrao ragbi, kriket, nogomet i košarku", tvrdi Butt i otkriva:
"Možda zvuči bizarno, ali došao nam je čovjek iz cirkusa koji je dečkima objašnjavao kako vrtiti tanjure, skakati kroz obruče i objašnjavao im cirkuske trikove kojima bi njihova biomehanika proradila. Bio je tu i trkač i dečki koji se bave parkourom."
Butt u zaključku, prizivajući Paula Scholesa kao suprotan primjer današnjima mladićima, tvrdi da velike probleme trenerima danas zadaju nove tehnologije poput igračih konzola ili društvenih mreža, budući da oni traže igrače s izraženim karakteristikama vođa koji su stasali na 'ulicama' i koji drugačije gledaju na situacije.
