Otprilike u ovo doba prošle godine pojavila se informacija da bi Dinamo mogao dobiti novog trenera, i to ni manje ni više nego, Matjaža Keka. Momčad je tada vodio Zoran Mamić, čija bi pozicija bila zacementirana i status bi mu bio nedodirljiv da mu ta "prokleta" presuda nije postala pravomoćna i da nije morao pobjeći iz Hrvatske, a informacija da će tadašnji izbornik Slovenije, koja je tada ulazila u ciklus kvalifikacija, preuzeti Dinamo činila se veoma nerealnom.
No, danas, godinu dana kasnije, ponovo se pojavila informacija da bi Kek mogao postati glavnim trenerom Dinama, ali danas se ta informacija ipak čini znatno realnijom. Dinamo trenutno prolazi kroz veliku krizu i to na više razine. Prije svega problem je rezultatska kriza jer Dinamo u posljednjih šest ligaških utakmica ima samo jednu pobjedu i zapravo se vrlo teško prisjetiti kada su posljednji put bili u ovako lošoj formi.
Veći problem od samih rezultata je loša igra, čija je, na koncu, posljedica upravo taj loš rezultat. Damir Krznar je solidan taktičar, dokazao je to u podosta utakmica, ali jednako tako loše priprema utakmice i slabo čita protivnika, te posljedično nerijetko promašuje u potpunosti s postavom, taktikom pa čak i formacijom. Jasno je da Krznar vjerojatno neće još dugo biti trenerom Dinama i može ga spasiti jedino veoma nagli uzlet i u HNL-u i u Europa ligi, a vremena do zimske pauze još je malo i Dinamo doista, trenutno, ne izgleda kao momčad koja će doživjeti katarzu pod Krznarom i započeti neku novu epohu.
Primamljiva opcija
Stoga, Kek se, ovako na prvu, čini kao odlično rješenje. Čovjek ima vrhunske rezultate i trofeje u hrvatskom nogometu s Rijekom, jedini je trener koji je uspio prekinuti Dinamovu dugogodišnju dominaciju i uveo je pravu malu revoluciju u hrvatski nogomet sa izuzetno efikasnim sustavom koji je koristio u Rijeci. Kek je bio na meti Hajduka nedavno kada su mijenjali trenera, ali bilo je to u najgore doba, u trenucima kada se Slovenije još borila za plasman na Svjetsko prvenstvo, no, sada kada je Slovenija ostala bez plasmana na SP, Kek ima sve razloge da se ponovo vrati klupskom nogometu i Dinamo je, ako su glasine uopće točne, vrlo primamljiva opcija.
Na papiru ovako sve to izgleda kao dobitna kombinacija, međutim, ovako iz našeg kuta gledišta, nazire se i jedan potencijalno ogroman problem s Matjažom Kekom. Vratit ćemo se nakratko tamo pred kraje ere Nenada Bjelice u Dinamu kako bismo stavili stvari u kontekst.
Puno se nagađalo oko toga zašto je Bjelica naprasno i preko noći morao napustiti klub s kojim je napravio čudo u Ligi prvaka i Europa ligi i s kojim je ispisao modernu povijest. Neki su govorili da je postao glavna zvijezda kluba i da Zdravko Mamić to nije mogao podnijeti, govorili su i da je postao miljenik navijača, da se priklonio BBB-u koji i dalje svaku utakmicu vrijeđa takozvanu "sivu eminenciju" s međugorskom adresom.
Doba suše
Dinamova verzija bila je ta da se Bjelica nije htio odreći plaće u doba koronakrize, ali nekako se najrealnijom čini ona varijanta da je Bjelica zaribao tamo gdje jedino nije smio. Bjeličin krimen, ovako iz naše perspektive, bio je taj da nije stvorio dovoljno mladih igrača na kojima bi Dinamo u prijelaznim rokovima mogao zaraditi ozbiljan novac. I to, de facto, jest istina.
Bjelica je u svom mandatu podigao vrijednost svim igračima za sto, dvjesto pa čak i više posto, ali problem je taj što je podigao vrijednost takozvanim "gotovim", profiliranim igračima, odnosno razvijenim nogometašima u srednjim ili kasnim dvadesetim godinama. Vidjelo se već u prvom Bjeličinom ljetnom prijelaznom roku, a onda najviše u zimskom da će Dinamo imati ogromnih problema pri obavljanju svoje primarne djelatnosti, pri prodaji mladih U-21 talenata za ogroman novac. Iako su igrali zaista izvanserijski, probili se do reprezentacije i bili glavna forza Dinama, Bruno Petković, Mislav Oršić, Dominik Livaković, Arijan Ademi, Dino Perić, i Amer Gojak nisu ostvarili velike transfere. Pitanje je je uopće bilo ponuda, kakve su one bile i tko ih je na koncu slao.
Dinamo je zbog Bjeličine neafirmacije mladih igrala duže vremena bio u periodu suše kada su u pitanju transferi. Jedini igrač na kojem je Dinamo zaradio ozbiljan novac u Bjeličinoj eri bio je Dani Olmo, koji je za 20 milijuna eura plus bonusi prešao u Leipzig. Dio tih bonusa već je ostvaren tako da je Dinamo dobio još više, ali ostaje ipak dojam da se za Olma moglo dobiti i više jer on je trenutno jedan od najboljih mladih veznjaka svijeta.
Kakav trener treba Dinamu?
Bjelica je, bez dileme, radio dobar posao u Dinamu i ostvario je povijesni rezultat, no problem koji je Bjelica stvorio Dinamu rješavao se više od godinu dana, odnosno sve do ovoga ljeta kada su prodani Joško Gvardiol, Kristijan Jakić i Lovro Majer i to za izdašne cifre, a situaciju su im spasili Zoran Mamić i Damir Krznar koji su gotovo sav fokus vratili na primarnu Dinamovu djelatnost, a to je razvoj mladih igrača.
Klub se tek počeo vraćati svojim uobičajenim metodama rada i polako stvarati novu vojsku mladih igrača na kojima će kroz određeni period vremena zaraditi novac potreban za egzistenciju. Pored već afirmiranog Luke Ivanušeca, momčadi su priključena još brojna zanimljiva imena iz Dinamove škole ili su dovedena iz drugih klubova HNL-a, poput Bartola Franjića, Josipa Šutala, Martina Baturine, Marka Bulata, Ivana Šaranića, Darija Špikića, ali nitko od njih još se nije afirmirao niti dosegao tržišnu vrijednost koja bi zadovoljila Dinamo i na kojima bi klub mogao zaraditi.
Dakle, Dinamu je sada nasušno potreban trener koji će od njih i još možda nekolicine igrača iz juniorske momčadi, kroz pola godine, godinu ili dvije stvoriti igrače na kojima se može zaraditi od pet do 25 milijuna eura. Dinamo je, prije svega, razvojni klub koji živi od prodaje igrača, a tek onda klub koji se želi nadmetati u Europa ligi ili Ligi prvaka s najjačima. Dinamu je preveliki rizik za budžet oslanjati se samo na mogući plasman u Europu i zaradu od premije, Dinamo se mora držati svoje sportske politike i koridora kojim je odabrao ići još u počecima vladavine Zdravka Mamića, a to je razvoj i prodaja igrača. Krznar ima afiniteta prema mladim igračima, ali si je svojim taktičkim putešvestijama i serijom loših predstava i na koncu rezultata vjerojatno presudio, što znači da Dinamo treba novog spasitelja i kada je u pitanju kvaliteta igre i kada je u pitanju afirmacija i razvoj igrača.
Kakav je Kek trener
Je li Kek taj čovjek? Prema svemu što o njemu znamo, što se o njemu govorilo i pisalo, odgovor je poprilično jasan - ne, nije. Kao i Bjelica, Kek gotovo pa garantira rezultat, garantira prepoznatljivu igru, pragmatik je i brzo će pronaći idealan sustav sastavljen upravo od igrača koje ima na predispoziciji. Keku je rezultat sve. Čovjek je loš gubitnik mrzi poraze više od ičega, i to je pokazao još u vrijeme kada je vodio Rijeku. Kek sa sobom nosi i mentalitet pobjednika, zna nabrijati ekipu, zna ih psihički podići, ima strog, ali djelotvoran pristup, točno onakav kakav je potreban velikom klubu kao to je Dinamo.
Međutim, Kek, kako mnogi kažu, ima vrlo jak karakter, principijelan je, ne voli da mu se itko petlja u posao, voli samostalno donositi odluke, voli imati potpunu kontrolu u svlačionici, sam si tražiti pojačanja, sam slagati momčadi, ima vrlo specifične i intenzivne treninge, ali je isto tako veoma svjestan svoje odgovornosti i brani svoju poziciju dobrim rezultatima. A da bio ostvario dobar rezultat pod svaku cijenu, Kek pristupa poslu pragmatično i djeluje prema principu Ockhamove britve, odnosno, bira najjednostavnije rješenje kako bi ostvario cilj.
Kek je trener koji u vrlo kratkom roku može stvoriti efikasan sustav igre, koji ima svoju filozofiju i drži je se kroz čitav mandat, Kek je vrlo dobar taktičar, odlično priprema utakmice, vrhunski čita svog protivnika, snalažljiv je kada nešto krene po zlu na terenu. No, gledajući ovako njegove metode rada i način na koji je ostvarivao cilj, vidimo potencijalno velik problem za Dinamo.
Ne voli mlade igrače
Prije svega, Kek, stekli smo takav dojam, ne preferira mlade i neafirmirane igrače. Rijeka u njegovu mandatu nije iznjedrila niti jednog jedinog mladog igrača iz vlastita pogona, niti je on, kada je dovodio igrače, dovodio igrače koji nisu profilirani ili već ranije dokazano dobri na svojim pozicijama. Dinamo trenutno ima momčad koja bi odgovarala Keku, kostur momčadi upravo čine igrači kakve Kek obožava, sa solidnim setom vještina, u najboljim nogometnim godinama i što je najvažnije ne mora ih "trpiti", prilagođavati im se, mijenjati svoje ideje i stil igre zbog njih i čekati da se "razviju". No, kao što smo rekli, Dinamo isto tako ima i drugu stranu momčadi, to jest, mlade igrače koji vape za trenerom koji će ih modelirati, koji će znati s njima, koji će ih moći čekati, koji će im se prilagoditi i nogometno ih odgojiti.
U Dinamu Kek neće imati podršku kakvu je imao u Rijeci i u predsjedniku Damiru Miškoviću, ovdje će se naći na streljani već nakon tri vezana kiksa, a Kek, svi to znaju, ne voli biti tema u medijima i ne voli kad ase o njemu piše u negativnom kontekstu te će napraviti sve da se ne dovede u tu situaciju. A to "sve" moglo bi upravo značiti to da će, kao i Bjelica, odstraniti mlade igrače koje ne može odmah iskoristiti i posvetiti punu pažnju ovim "gotovim" igračima.
Kek u pravilu uvijek bira razvijenog i afirmiranog igrača pa makar ovaj bio limitiran i u godinama, zatim ga prilagodi svom sistemu kako bi od njega dobio maksimum. To je svakako djelotvoran sistem koji je njegovao, na neki način, i Bjelica i koji će jamačno donijeti i naslov prvaka možda i ulazak u Europu, ali u tu se priču nikako ne uklapa Dinamova sportska politika koja potiče razvoj i afirmaciju mladih igrača.
Prilagodba, kontrola i ružan kraj
Isto tako Kek bi možda mogao imati problema s pojedinim igračima Dinama koji će možda ponešto negativnije reagirati na njegove podražaje. Konkretno, mislimo da bi pojedini igrači, nećemo ih imenovati, ali vjerojatno možete pretpostaviti o kome se radi, mogli imati problema s njegovim "drillovima", s njegovim specifičnim i intenzivnim metodama rada. U Dinamu igraju reprezentativci, igrači koji već sada uživaju statuse ikona i klupskih legendi i teško je očekivati da će im Kek sada moći mijenjati uloge i tražiti od njih neku drastično drugačiju igru od ove koju igraju danas.
Pitanje je hoće li Kek imati potpunu kontrolu nad svlačionicom, što je kod njega esencijalno da bi uspio u nekom klubu, pitanje je kakav će odnos imati s tim "senatorima", pitanje je i kakav će imati s ovim mladim nadolazećim zvijezdama i nerazvijenim talentima...
Kek će se, ako uopće dođe, vrlo vjerojatno više morati prilagoditi Dinamu nego što će se itko u Dinamu prilagoditi njemu. Pitanje je, dakle, može li to i želi li Kek uopće takav posao? Ovako, na prvu, Kek je dvosjekli mač. Da, vjerojatno će biti sjajna šok-terapija i osovit će Dinamo na noge, ustrojiti efikasan sustav, uvesti neke nove metode, ali dugoročno, ako se ne prilagodi ovim "senatorima" u momčadi i ako ne promijeni politiku rada s mladim igračima, ova bi priča mogla imati vrlo ružan kraj, možda i poput onog Bjeličinog.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
