Osvrnimo se na početku na dodatne kvalifikacije protiv Islanda i prolazak na Svjetsko prvenstvo? Hrvatska je jednostavno potvrdila ulogu favorita na terenu, bila bi katastrofa da se pored ovakvog Islanda nismo kvalificirali. Njima sav respekt, bili su drugi u svojoj skupini i to je hvalevrijedan rezultat za Island. Prema onome što su pokazali protiv nas, Hrvatska je bila za dva koplja bolja. Nismo toliko dobro igrali u prvoj utakmici, ali druga je već bila jako, jako dobra. Rekao bih, da Mandžukić nije dobio crveni karton, rezultatski bismo unakazili Island. Mogli smo i ovako. Znači, vidjelo se koliko je Hrvatska bolja i moćnija momčad jer nam nisu puknuli po golu. Limitirali smo ih i stavili izvan svake misli da imaju šanse za prolazak. To me raduje jer igra dugo vremena nije bila ovako dobra. Želja, volja, agresivnost i mašta – gledat ćemo Hrvatsku sve češće u ovakvim izdanjima.
Kad pogledamo cijele kvalifikacije, je li sve moglo proći bez drame i jesmo li mogli osigurati izravan plasman na SP? Skupina je bila izuzetno jaka, rekao bih da jedna izuzetna reprezentacija nije imala šanse proći dalje, a u nekoj drugoj grupi bi možda prošla na SP. Srbiju možda nismo doživjeli tako zbog njihovih problema, ali to je reprezentacija s izvanserijskim igračima. Ne igraju bezveze u vrhunskim klubovima. Oni su bili jednako ozbiljan suparnik kao i Belgija, ali nisu izgledali dobro, iako su na trenutke bili fantastični. Plasman na SP nakon propusta 2010. je fenomenalan uspjeh. Svi bismo voljeli da smo umjesto s Islandom igrali neke revijalne utakmice protiv Njemačke ili Engleske, ali nama je valjda suđeno da idemo zaobilaznim putem.
//www.youtube.com/embed/uDEr3iKkp48
Protiv Islanda u Maksimiru briljirao je Mateo Kovačić, za kojeg ste prije nekoliko godina rekli da je najbolji Hrvat koji je igrao nogomet. Velika najava za tako mladog igrača. Mislim da bi Niko Kovač i Hrvatska imali još manje problema s Islandom da je Kovu stavio u igru u prvoj utakmici, pogotovo kad smo ostali s igračem manje. On je jedan fenomenalan playmaker. Imamo čitavu plejadu top-igrača u veznoj liniji. Luka, Raketa, Kova imaju klasu raditi razliku na terenu. Tu je i Niko Kranjčar, koji se vraća u formu, zapostavljen je i jedan Badelj, a dolaze i mlađi. Mateo je dečko pred kojim je 12 godina top-nogometa, gdje će biti nositelj naše reprezentacije. Igrao sam s Bakom Sliškovićem, Markom Mlinarićem, Zvonimirom Bobanom, Robertom Prosinečkim i Aljošom Asanovićem, sve su to naši fantazisti, ali nitko od njih nije bio na razini kao Kovačić s 19 godina. On jako puno uči taktiku, igra u velikom klubu i ligi gdje se taktika radi do iznemoglosti i na radost svih nas će biti još bolji igrač.
Kakav će biti naš izbornik Niko Kovač. I on uči svoj posao. Niko je imao sreću, posao mu je olakšan jer je dočekan aklamacijom medija, javnosti i saveza. Mi Hrvati znamo biti netrpeljivi, sumnjičavi i uglavnom nezadovoljni, a on dočekan konsenzusom. Sada može raditi u miru, a on je njemačka škola, jedna od najboljih u Europi. On je igrač koji je igrao odgovornu poziciju, bio korektor veznog reda, takvi igrači su dobri treneri jer oni vide igru. Donio je Hrvatskoj jako puno pozitivnog, miks našeg šarma i talenta, te njemačke upornosti i rada je jako dobra kombinacija. Mi smo Island morali proći, ali njega čekaju pravi ispiti. Jako mi se sviđa, ima lojalnog pomoćnika u liku svoga brata, imaju podlogu da traju 10 godina. Nadam se da ćemo u odnosu na kvalitetu, uz više rada na taktičkom planu, uz ligu 10 koja se diže, sljedećih godina pisati lijepu nogometnu priču.
Vi ste ispisali priču prije 23 godine, golom u prvoj utakmici za Hrvatsku protiv SAD-a. Kad pogledate unatrag, Hrvatska je napravila velike stvari u nogometu. Je li se moglo više? Uvijek može više, uvijek si nezadovoljan kao sportaš. Razbiješ Francusku usred Pariza i dogodi se Thuram. Čovjek zabije dva gola, a nikad prije nije zabio. Pa kud baš nama?! Ostavili smo dobar dojam i u Poljskoj na EURU, možda smo i tamo mogli više da je bilo malo više pravde. Velika je stvar za Hrvatsku, malu siromašnu naciju u krizi, prolaz na velika natjecanja. Hrvati u nogometu pokazuju da mogu, znaju i hoće. Ovo je melem na ranu i nadam se barem malo veselje našem narodu. Imamo miks mladih i iskusnih i imamo zalog za budućnost, da više nemamo amplituda. Mi smo među 10-ak najboljih na svijetu i idemo na velika natjecanja. Pa jedan Ibrahimović će nas gledati na TV-u.
Kad smo kod Ibrahimovića, tko je najbolji nogometaš na planetu? Razmišljao sam prije o Messiju u tom kontekstu i promijenio sam mišljenje. Imao sam privilegiju gledati Ronalda u nekoliko utakmica uživo i on je taj. Ribery igra spektakularno zadnju sezonu, ali Cristiano je broj jedan. Pogledajte kvalifikacije, četiri šanse, četiri gola i odvede Portugal na SP.
Što je lakše biti, igrač ili igračev agent? Gdje se bolje snalazite? To su etape, imao sam sreću da sam poslije karijere postao sportski direktor Hrvatskog dragovoljca i to sam, rekao bih, dosta uspješno radio sedam godina. Onda sam krenuo ovim putem i lakše je kad se kompletira cijela slika. Već sam 35 godina u profesionalnom nogometu i ne može me nešto iznenaditi. Naravno, najbolje je biti nogometaš jer si mlađi i trebaš samo igrati. Kasnije godine brzo idu, ali drago mi je da sam bio na sve tri strane stola, kao igrač, klupski dužnosnik i sada agent, te imam iskustvo snalaziti se i pomoći igračima. Ja sebe gledam kao servis, da pomognem nogometašu. Igraču je uvijek lakše kad ga zastupa bivši igrač koji je sve to prošao, a ne netko tko ga isključivo gleda kao sredstvo zarade.
Robert Lewandowski je nadomak Bayernu, a čak i Bayernove legende govore da je Poljak bolji igrač od Mandžukića. Hoće li on 'potjerati' Marija iz kluba?Franz Beckenbauerje legenda, ali on izvršno ništa ne radi u Bayernu, tako da su to samo osobni ukusi. Lewandowski je dobar igrač, Mario je bolji jer je kompletniji. Robert je elegantan i radi sve s lakoćom, a Mandžo kad je agresivan, on je bolji igrač. Usporedbe su nezahvalne i uvijek je bitan onaj tko odlučuje o sustavu igre. U Bayernu će još nekoliko godina to sigurno biti Pep Guardiola, a ako će igrati s napadačem – onda nema problema. Mario i Pep imaju još pola godine da se upoznaju. Ako gledamo prognoze i priču uoči sezone, Mario bi utakmice gledao s klupe, a on je odigrao gotovo sve utakmice i prvi je strijelac kluba. Poljak nije ni stigao u Bayern, ali oni mogu i podijeliti minutažu, Bayernova sezona je jako duga. Tako da nema šanse, sigurno ga neće potjerati.
Postoji li stvarni interes Reala za našeg nogometaša? Nisam dobra adresa za to pitanje jer se Mario nema potrebe reklamirati preko medija, njegove igre sve govore o njemu. On igra u jednom od najboljih klubova svijeta i ostat će u njemu i sljedeće sezone. To je moje mišljenje, da ne ide nikamo. Ako bi se kojim slučajem dogodilo da mora otići, otići će u jednako vrhunski klub. Koji će to biti i kad će to biti, pustimo da pokaže vrijeme.
Može li Mandžo propustiti SP zbog gluposti protiv Islanda? Mislim da ne. To je izgledalo ružno, on je proklizao i htio staviti nogu ispred igrača. Olakotno je da se islandski nogometaš nije povrijedio. Nadam se da neće dobiti dugu kaznu, nije bilo namjere. U mojoj optimističnoj varijanti neće dobiti više od utakmice. Ne želim ni misliti o težoj kazni.
