Govorite li ukrajinski? "Još ne. Znam nekoliko riječi".
Je li teži od hrvatskog? "Meni sad jest, ha, ha! Ne govorim hrvatski perfektno, ali sa svakim mogu razgovarati. Teže mi ide učenje ukrajinskog nego hrvatskog ili engleskog. Možda zato što sam stariji... Ako je čovjek barem malo inteligentan, lako se snađe u novoj sredini.
Što vam je najteže bilo prihvatiti u Ukrajini? Hladnoću? "Bilo mi je teško kad sam došao u Hrvatsku iz Brazila, imao sam samo 16 godina. I nakon tog iskustva, nakon svega što sam prošao – ništa mi više nije teško! U Donjecku je hladnije nego u Zagrebu, ali ne igramo kad je -15! A kad je najhladnije, onda smo u toplim područjima Europe".
Jeste li gdjekad ipak zažalili što ste iz Engleske otišli u Ukrajinu?
"Nikad! Da sam tako razmišljao, ostao bih u Arsenalu do kraja ugovora. I možda ne bih ništa osvojio! A sad sam u prvoj sezoni u Šahtaru osvojio dvostruku krunu i prisjetio se dana u Dinamu! Naučen sam na trofeje, takav sam pobjednički mentalitet stvorio u Dinamu, i to mi je nedostajalo u Arsenalu".
Je li sve u redu s nogom na koju se 'potpisao' Martin Taylor? Usput, je li vam se krvnik ikada javio? "Iako to nikad više neće biti isto, noga je super. Uopće ne razmišljam o tome, osjećam se kao potpuno zdrav čovjek, ni ne sjetim se da je bila slomljena. Taylor? Ne, nije se javio, ali to je stara priča, promijenimo temu...".
Jeste li razmišljali što ćete raditi nakon karijere? "Znam samo da ću s prijateljima igrati nogomet! Imam zasad nekretnine u Brazilu i u Hrvatskoj, a što ću raditi poslije, doista ne znam. Sad mi je važno da mi je obitelj zdrava, da si mogu priuštiti dobar sportski auto. Vozim Jaguar i Audi iako ne divljam po cestama... Želim profesionalno igrati što dulje, nadam se da ću na ovoj, najvišoj razini, igrati još tri-četiri godine, a onda bih karijeru mogao završiti u nekom manjem klubu, nadam se da ću igrati barem do 35".
Biste li karijeru završili u RH ili u Brazilu? I gdje ćete živjeti nakon karijere? "Nemam nikakvih planova za Brazil, a tko zna, možda zadnje godine odigram u Hrvatskoj. Još nismo odlučili gdje ćemo živjeti, još je prerano za to, ovisit će o djeci. Ali, sigurno ćemo svako malo biti u Hrvatskoj, čak i ako ovdje ne budemo stalno živjeli".
Pratite li Dinamo? "Kako ne! Sretan sam što su dečki šesti put zaredom prvaci Hrvatske, Dinamo će uvijek biti moj klub! A tim uzastopnim osvajanjem trofeja valjda su nekima i dosadili pa se čeka iskorak u Europi. Nije mi jasno zašto ljudi ne cijene to što je Dinamo napravio, zašto su tribine prazne. Kad sam ja bio ovdje i osvajao naslove, tribine su bile pune, vozili smo se kroz prepune gradske ulice u otvorenom autobusu! Ma, znate li što bi Arsenal dao da bude šest puta zaredom prvak?".
Jeste li imali neki kontakt sa Zdravkom Mamićem? "Ne, već četiri godine ne kontaktiramo. I ne bih o tome govorio..."
Plasira li se Hrvatska na EP, bit će to vaše prvo veliko natjecanje! Na SP 2006. nije vas vodio izbornik Kranjčar, Euro 2008. 'ukrao' vam je Taylor, SP 2010. Hrvatska je promašila... "Da, razmišljao sam o tome. I zato silno želim taj plasman na EURO, karijera bi mi bila prazna kad ne bih osjetio veliko natjecanje...".
Vezani članci:
arti-201105050578006 arti-201104230244006 arti-201105300473006 arti-201105251047006
