Problemi u obrani, nedostatak opcija na bekovskim, stoperskim pozicijama, problem na zadnjem veznom kada nema Marcela Brozovića, problem na centralnom kada nema Luke Modrića, zapravo problem općenito kada nema Luke Modrića, problem s Mateom Kovačićem koji ne igra kako bi trebao, problem s centarforima jer nisu u formi, problem sa slabašnom i neuvjerljivom igrom, problem s nepostojanjem jasnog sustava i konzistencije u igri nakon tri godine igre pod istim izbornikom, kroničan problem s obrambenom igrom u prekidima, kroničan problem s velikim brojem primljenih golova...
Da, hrvatska nogometna reprezentacija ima golemih problema, koje nažalost ne možemo, niti smijemo, anulirati povijesnim uspjehom na Svjetskom prvenstvu 2018. godine u Rusiji. No, usudit ćemo se reći da ništa od gore navedenog nije toliki problem kao činjenica da se, onako tradicijsko hrvatski, u reprezentaciji svi problemi, kolokvijalno rečeno, guraju pod tepih. Izbjegavanje rješavanja problema i samouvjeravanje da će oni nekako sami od sebe proći nešto je s čime se većina ljudi barem jednom u životu susrela, a očito je to način razmišljanja i u reprezentaciji jer kako drugačije objasniti situaciju koju smo imali prilike gledati u netom završenoj reprezentacijskoj akciji. Gargantuanski je to problem s kojim se, do sada, vjerojatno nismo niti suočili.
17.11.2020., stadion Poljud, Split - Utakmica Lige nacija, skupina A3, Hrvatska - Portugal. Photo: Slavko Midzor/PIXSELL
Ovisnost o Modriću
Da se ne ponavljamo previše jer sve smo boljke hrvatske reprezentacije prošli barem jednom u malo više od godinu dana koliko ova kolumna i postoji, analizirali smo ih na našem portalu kroz brojne razgovore s ekspertima, ali one su ostale ugurane duboko ispod tepiha i još se uvijek gomilaju.
Činjenica da Hrvatske ne može bez Luke Modrića jasna je svima koji su pogledali jednu utakmicu s njim i jednu bez njega. Rješenja očito ima, vjerojatno je to Mateo Kovačić koji se eto već pokazao protiv Portugala u utorak, ali eto problem je taj što, kada se vrati nezamjenjivi Marcelo Brozović i dokle god je Nikola Vlašić u dobroj formi, a Luka Modrić može igrati, Kovačić ne može dalje od klupe za pričuve.
Dakle, uz neki kontinuitet i novi plan igre, Kovačića imamo kao nositelja igre, ali imamo problem jer Kovačić mora čekati i upijati kritiku na svoj račun, kritiku koju zapravo nije zaslužio. Je li se problem mogao riješiti? Možda i jest, da se, recimo, Modrića, od SP-a naovamo, poštedjelo u barem polovici ili gotovo svim "nebitnim" utakmicama Lige nacija ili još besmislenijim prijateljskim ogledima i da možda probao uigrati sistem u kojem je Kovačić fokalna točka jer očito je da on to može biti, ako mu se ukaže povjerenje i pruži dovoljno prilika.
Luka Modrić
Nedostatak rezervnog plana
Činjenica je i da se bez Marcela Brozovića ne može. Jedini je pravi istinski korektor u momčadi, jedini pravi defenzivni veznjak, jedini "destroyer" u ekipi, jedini s čeličnim plućima koji trči za dvojicu. No, je li moralo biti baš tako? Je li potrebno konstantno stvarati ovisnost momčadi o jednom ili dvojici igrača? Hrvatska ima jednu od najbogatijih veznih linija u Europi, pa zašto onda uporno tražimo i guramo nekog igrača oko kojeg ostali moraju gravitirati? Da, Brozović je iznimno dobar i koristan igrač, ali imamo igrača koji mogu doprinijeti na drugi način, ako se samo malo promijeni sustav.
Ne mora se striktno igrati jedna te ista formacija, ne mora se stavljati igrača na neprirodnu poziciju samo zato da se ne bi odstupilo od klasične formacije, što se vrlo često radilo Mariju Pašaliću i Mateu Kovačiću i zbog čega su oni bili na udaru kritike. Ako znate da imate samo jednog defenzivnog veznog ili da ste vrlo "tanki" na, recimo, bekovima, pa onda valjda imate neki plan B koji ne uključuje te dvije pozicije? Onda valjda planski radite na još jednoj ili dvije opcije u kojima će drugi "setup" igrača ponuditi neko sistemsko rješenje. Ili, puno je to lakše, gurnete problem pod tepih i čekate da se problemi sami riješe. Eto, protiv Šveđana i Portugalaca imali smo situaciju s pomanjkanjem igrača na tim pozicijama u kojoj bi sjajno bilo imati rezervnu opciju, plan B ili plan C, ali umjesto toga mi po tko zna koji puta slušamo o takozvanim eksperimentima.
Treba li izbornik u četvrtoj godini mandata provoditi eksperimente i to mahom vrlo neuspješne i katkada nelogične ili ih je već trebao odavno izvesti, eto to je pitanje koje ćemo ovako ostaviti da visi u zraku...
Luka Modric, Milan Badelj, Nikola Vlasic and Borna Barisic of Croatia - L'équipe de France de football s'impose face ŕ la Croatie (2-1) en ligue des Nations au Stade Maksimir ŕ Zagreb le 14 octobre 2020. © Nikola Krstic / Panoramic / Bestimage Soccer match France / Croatia (2-1) in Zagreb on october 14th 2020,Image: 563078205, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no
Boljka s napadačima
Imali smo sada problem i s napadačima, ali o tome se piše ovih dana piše kao da je to trenutni problem, no, baš i nije. S napadačima se mučimo još od odlaska Marija Mandžukića. Andrej Kramarić ima prevelikih problema s ozljedama, doziraju ga u klubu, pa samim time je logično da izbornik Zlatko Dalić na njega ne treba računati za svaku utakmicu.
Goleme oscilacije u formi praktički su postale "trademark" Brune Petkovića, pa eto na njega se očito ne može računati u svakom trenutku. Pojavio se sada Ante Budimir, koji dobro igra proteklih godinu dana i pokazuje se kao najbolja opcija, ali eto, problem je u tome što će Petković i Kramarić, a vjerojatno će tu konkurirati i Ante Rebić, imati prednost ispred Budimira koji bi mogao ipak biti najbolje rješenje. Što će biti s Budimirom u budućnosti kada se svi hijerarhijski važniji igrači vrate u momčad? Pa s obzirom na to kako je ranije prolazio jedan Mateo Kovačić u tom hijerarhijskom modelu, završit će na klupi i dobit će mrvice, ako ih i dobije.
Ozan Kabak (R) of Turkey and Ante Budimir of Croatia during the Friendly football match between Turkey and Croatia at Vodafone Park Stadium in Istanbul , Turkey on November 11 , 2020.,,Image: 568498154, License: Rights-managed, Restrictions: Supplied by AVALON.RED - Fee Payable Upon Reproduction - For queries contact Avalon - sales@avalon.red London: +44 (0) 20 7421 6000 Florida: +1 239 689 1883 Berlin: +49 (0) 30 76 212 251, Model Release: no
Hijerarhija
Problem s hijerarhijom u reprezentaciji prisutan je već godinama. Izbornik je i sam rekao da je u reprezentaciju teško ući, a još teže izaći, što zorno možemo vidjeti na primjeru Lovre Kalinića, pričuvnog vratara koji igra pet utakmica godišnje i koji je tu isključivo zbog toga što je bio dijelom srebrne generacije iz Rusije. Drugačije mi to ne možemo protumačiti.
Ista je stvar i s Milanom Badeljom. Plemeniti veznjak, sjajan dubinski playmaker, igrač koji savršeno može diktirati tempo i koji je karijeru izgradio na "igri s mozgom", već dugo vremena nije u bog zna kakvoj formi, ne igra previše u klubu niti ove, a nije niti prošle sezone i nažalost performanse su mu počele padati. Vidjelo se to i sada u netom završenoj reprezentacijskoj akciji u kojoj Badelj doista nije blistao i potvrdio je ono čemu se već neko vrijeme govori, da je možda vrijeme za reprezentacijsku mirovinu. Mladi Toma Bašić pa eto i Marko Rog, svakako su bolje i korisnije opcije, ali problem je u hijerarhiji i u činjenici da se i dalje "eksperimentira" s Badeljem u postavi umjesto da se uigrava pričuvni plan s nekim od mlađih igrača koji će biti tu još nekoliko godina.
Hijerarhija još uvije zadržava u momčadi i Domagoja Vidu. Stoper Bešitkaša, kao i Badelj, već dugo vremena nije u formi i realno Dalić ima bolje opcije u Duji Ćaleta-Caru ili Marinu Pongračiću kada je ovaj zdrav ili čak i Filipu Uremoviću, ali Vida je bespogovorno i dalje prvi izbor, premda on tu, de facto, ne bi trebao biti. U suštini, problem s hijerarhijom i određenim senatorskim statusima u momčadi veliki je problem koji se rješava jedino time da se netko od igrača odluči samoinicijativno umiroviti kao što su to napravili Danijel Subašić, Vedran Ćorluka, Darijo Srna i Mario Mandžukić kada su osjetili da je vrijeme i da će postati teret.
19.11.2019., Stadion Aldo Drosina, Pula - Prijateljska nogometna utakmica, Hrvatska - Gruzija. Milan Badelj Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Kako je se riješiti?
Ima li rješenja za ovaj problem? Ima, da reprezentacija konačno postane ono što u suštini mora i biti, skupina nogometaša neke nacije koja trenutno igra u najboljoj formi i to na što višoj razini. Način na koji se uvode novi igrači u hrvatsku reprezentaciju zapravo je neprirodan jer umjesto da se nekog igrača uvede zbog dobre forme i ukaže mu se prilike da tu formu prenese i na reprezentacijske utakmice, makar i na njih dvije, tri ili pet, kod nas se novog igrača uvodi kako bi bio zamjena za onog igrača koji hijerarski jači, odnosno, zove ga se kao zamjenu ako je netko od senatora ozlijeđen.
Jedan Uremović već jako dugo igra vrhunski pa je u momčad upao kao zamjena za desnog beka, što on po vokaciji nije, jedan Ćaleta-Car već je dugo na vrlo visokoj razini pa je upao kao zamjena za Vidu, jedan Vlašić nije mogao do prve momčadi sve dok se Ivan Rakitić nije odlučio umiroviti, iako puno korisniji igrač. Jedan Budimir nikada ne bi dobio šansu na konto svoje forme da Dalić nije ostao bez Kramarića i Petkovića, ne bi niti Domagoj Bradarić za koje već barem godinu dana pišemo kako bi bio najbolje rješenje za lijevu stranu, ali eto tek je nedavno silom prilika pozvan u momčad. I da ne nabrajamo, princip je isti kod gotovo svih, a taj se problem, kao i svi ostali, samo elegantno ugura pod tepih.
17.11.2020., stadion Poljud, Split - Utakmica Lige nacija, skupina A3, Hrvatska - Portugal. Photo: Slavko Midzor/PIXSELL
Banaliziranje Lige nacija
Problem s Ligom nacija, koja je očito shvaćena kao neko drugorazredno natjecanje, koju se banaliziralo do te mjere da je nitko živ više ne doživljava kao ozbiljan turnir i zapravo ne zna njezinu važnost, također je veliki problem o kojem se ne govori eto sve dok voda ne dođe do grla, kao što je došla sada u proteklom kolu. Vjerujemo kako je malo vas znalo što će se dogoditi s Hrvatskom ako ispadne iz elitne A skupine u B skupinu.
Hrvatska se jedva jedvice provukla i ostala u elitnom rangu, a da je ispala imala bi golemih problema s koeficijentom u kvalifikacijama za sljedeće Europsko prvenstvo 2024. godine. Ispali bi iz prve jakosne skupine u ždrijebu i morala bi osvojiti skupinu kako bi osigurala ostanak u drugoj jakosnoj, a u suprotnom ispala bi u treću i onda bi gledali scenarij u kojem nam u kvalifikacije mogu uletjeti momčadi poput Francuske, Španjolske, Portugala, Engleske... Ligu nacija se mora shvatiti kao ozbiljno natjecanje i tako joj se treba pristupiti i to što ste svjetski doprvaci ne znači da će vas se neka tamo Švedska prepasti i "skinuti gaće" samo zato što se zovete Hrvatska.
14.10.2020., stadion Maksimir, Zagreb - UEFA Liga nacija, 4. kolo grupe 3, skupine A, Hrvatska - Francuska. Luka Modric Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL
Suočavanje s problemom
Da ne širimo više priču jer svaki od problema koje Dalić navodi i koji su evidentni već neko vrijeme, od igra u obrani, loše igre kod prekida, može se riješiti, ali gomilanje problema i guranje istih pod tepih, jednom će kulminirati i stvorit će se kaos u kojem se više neće moći uopće rješavati problemi, a kamoli sistemski.
Pitanje je mogu li se i sada u malo više od pola godine, koliko je ostalo do Eura, riješiti barem neki od ovih problema i mogu li se suočiti s ovim, iz našeg kuta gledišta, najvećim problemom - ignoriranjem problema? Sumnjamo, možda ćemo vidjet tek neke sitnije kozmetičke korekcije, bit će možda koja pripremna utakmica više za Budimira, koja više za Kovačića, Uremovića, Bradarića, Pongračića, još pokoji "eksperiment" i čisto nadanje da će Luka Modrić, Marcelo Brozović i ostatak senatora potegnuti kada to bude trebalo. Čini se nama da će svi će problemi, kao i uvijek, pasti u zaborav nakon što se igrači vrate klubovima i do ponovnog okupljanja o njima se neće govoriti, ostat će dobro skriveni pod tepihom.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
