Među brojnim memeima kojima se Hrvati zasluženo naslađuju nakon pobjede nad Engleskom, koja je o Vatrenima, a još više o Hrvatskoj pisala prilično podcjenjivački, je i ona o kako danas sigurno nije lako biti Englez, jer moraju svezati kravatu, pisati kemijskom olovokom i na kraju upaliti svijetlo, a sve ih to podsjeća na Hrvatsku, ciljajući pritom kako su najpoznatiji muški modni dodatak lansirali Hrvati, kemijsku izumio Slavoljub Penkala, a za svjetlo zaslužan najpoznatiji čovjek rođen u Hrvatskoj - Nikola Tesla.

No daleko od toga da tu kraj, jer puno toga bi ih još moglo podsjećati na zemlju čiju su reprezentaciju samo dan ranije omalovažavali.

Dalmatineri

Dječji roman o najpoznatijoj hrvatskoj autohtonoj pasmimi 1956. napisala je upravo Engleskinja, Dodie Smith. No Englezi su daleko prije bili zaluđeni hrvatskom pasminom. Još tijekom 17. stoljeća, zbog karakterističnih mrlja uzgajali su ih kako bi im kao modni dodatak trčali uz kočiju. Ukratko, plemići iz Engleske su ludovali za prekrasnim psima, a prvi neslužbeni standard pasmine napravio je 1882. Englez Vero Shaw. A onda šok - "njihova" pasmina je zapravo iz Hrvatske, prvi prikazi mogu se vidjeti na oltarnim slikama iz 1600. u Velom Lošinju, a opisan je i u arhivama Đakovačke nadbiskupije sa početka 18. st.

Lista pobjednika Wimbledona

Engleza koji će podići pehar u All Englands clubu, Engleska čeka još od 1936., a Hrvat ga je podigao 2001. Slično kao i s nogometom, možda su izmislili sport, ali prestali su pobjeđivati onog trena kada su igru naučili i drugi. Među ostalim i Goran Ivanišević, koji je na turnir 2001. došao na pozivnicu, a vratio se s peharom. Jedina utjeha im može biti to što se na listi pobjednika vidi britanska zastava, ali ona predstavlja Škota Andyja Murraya.

Indija

"Dragulj britanske krune", kako je potkontinentu tepao Winston Churchill bila je najznačajnija kolonija Imperija. No dosta prije nego što su Britanci postali pomorska velesila, morima su plovile dubrovačke karake i osnivale trgovačke kolonije, među ostalima i koloniju Gandalijum u indijskoj državi Goa. Tamo još stoji crkva sv. Vlaha.

Oni imaju kolosalnu prevaru, mi original

Pred zanimljivosti kako "za sve krivimo klima-uređaje" (misleći, valjda, pritom na propuh), te kako "jedemo janjeće glave i to čitave", britanski tabloidi su istaknuli i kako je u Hrvatskoj najveća zbirka ostataka neandertalaca. Možda neobična opaska, no obzirom na to što su pokušali u prošlosti, to ih mora osobito boljeti.

U vrijeme rađanja paleontologije te rastućeg nacionalizma s kraja 19. stoljeća, nacijama je bilo jako važno dokazati kako su oni "tu oduvijek". U dolini Neander Nijemci su 1856. pronašli neandertalca, Francuzi 1868. u spilji Cro-Magnon prvog pretka modernog čovjeka, a Englezi ništa. Čak je i u tamo nekoj Hrvatskoj Dragutin Gorjanović Kramberger 1899. otkrio ostatke drevnog čovjeka, a u Engleskoj ništa. Umjesto da se pomire kako je kontinent Europe po svemu sudeći bio naseljen prije otoka, toliko su htjeli dokazati da su ono pravi Europljani da su svog pračovjeka 1912. jednostavno izmislili - uzeli su čeljust orangunta i lubanju modernog čovjega i rekli da su našli "krakiku koja nedostaje" Čovjek iz Piltdowna postao je napoznatija arehološka prevara.

Britanska kraljica

Okej, prilično nategnuto, ali kraljica Elizabeta II ima i hrvatske krvi, točnije potomak je Nikole Šubića Zrinskog. Kako piše Glas Slavonije. Kraljicu Elizabetu i Nikolu Šubića Zrinskog spaja niz od 13 generacija uglavnom mađarskih plemićkih obitelji. Sve počinje udajom Ane, kćeri bana Nikole Šubića Zrinskog i njegove supruge Katarine Frankopan, za mađarskog plemića Ferenca Thurza. Linija se dalje nastavlja preko mađarskih obitelji Perenyi, Kemeny, Banffy i Rhedey. Grofica Claudine Rhedey (1812.-1841.), potomak Zrinskih, rođena u Transilvaniji, zaljubila se u princa Alexandera od Wuerttemberga i udala se za njega, no provincijska mađarska grofica smatrala se daleko preniskim rodom za njemačkog princa pa njihova djeca ( sin i dvije kćeri) nisu mogla naslijediti ni očevu titulu ni tron Wuerttemberškog Kraljevstva. Sin jedinac Franz, igrom slučaja rođen u Osijeku, postao je samo grof od Hohensteina. No kasnije mu je car Franjo Josip dao višu titulu, princa od Tecka. Franzu od Tecka se ipak posrećilo jer je tadašnja britanska kraljica Viktorija imala puno liberalniji pogled na plemićke brakove, pa je dopustila brak svoje sestrične, princeze Mary Adelaide s ni. Tome je svakako pogodovalo i to što Mary, poznata i kao Debela Mary, i nije bila najtraženija udavača Europe. Udala se za princa od Tecka i tako u britansku kraljevsku obitelj primila hrvatske gene. Njihova kćer Mary udala se za vojvodu od Yorka, kasnije poznatog kao kralja Juraja V, djeda današnje kraljice.

Jači smo čak i u kiši

A Englezi gube čak i u metereološkoj pojavi po koju su poznati.