O prilici koja je veća od njih samih ili o ostvarenju one njihove 'It's coming home' aktualni je engleski izbornik Gareth Southgate pričao u više navrata. Kazivao je često da mlada engleska momčad predstavlja modernu Englesku i da je u prilici utjecati na nešto što ih nadilazi. Govorio je Southgate, jasno, o svjetskom naslovu.
Zasad kolijevka nogometa ima jedan takav, a osvojen je on za njih predaleke 1966. godine kada je pred domaćom publikom u finalu svladana Zapadna Njemačka rezultatom 4-2. Četiri godine nakon tog trijumfa rodit će se aktualni izbornik Gordog Albiona, čovjek kojeg otočki navijači danas vole gotovo u istoj mjeri u kojoj su ga prije 22 godine voljeli mrziti.
Southgate junak?
Dotični, je te 1996. godine bio posljednji engleski nogometaš koji je stavio loptu na bijelu točku u utakmici polufinala Europskog prvenstva. Suparnik je bila Njemačka, rezultat iz osnovnog dijela i nakon produžetaka 1-1, a u produženoj seriji raspucavanja svih jedanaest izvođača prije Southgatea uspješno je odradilo svoj posao. Onda je stigao red na njega, Andreas Köpke je obranio, a Andreas Möller bio siguran za Njemačku kojoj će gol u produžetku protiv Češke nešto kasnije donijeti europski naslov.
Objavljeno će kasnije biti u njegovoj biografiji kako je do svega uopće došlo, kako su mu Terry Venables i Bryan Robson pristupili i pitali ga hoće li, bude li to potrebno, pucati šesti po redu. Potom uskoro stigli i s pitanjem je li ikad uopće pucao penal, prenosi Telegraph...
'Mislio sam da neću ni pucati'
"Bryan me nije pitao za detalje. Pasalo mi je. Karijera izvođenja penala bila mi je kratka – jedan promašeni pokušaj protiv Palacea prije tri godine. Uvjerio sam samoga sebe da kao šesti neću niti trebati pucati. Kad je bilo 4-4 postajalo je to sve očitije, izgledalo je da je scenarij napisan i da sam ja dio njega. Stefan Kuntz je zabio za 5-5 i sve je bilo gotovo.
Nisam se osvrtao, ni sa kime nisam razgovarao. Bio sam šesti po redu. Stiglo je vrijeme, nitko me nije tjerao da se javim. Borba mi se odvijala u glavi: 'Možeš ti to. Budi odlučan, izgledaj samouvjereno, ne gledaj golmana, ne mijenjaj mišljenje, nemoj pasti. Nastala je tišina na stadionu i osjetio sam razlog toga. 'Tko puca? Tko puca?, pitala se publika.
Hod do bijele točke bio je vječan, čula su mi bila oštra, čuo sam da ljudi govore "To je Southgate, iskusan momak". Cijeli me svijet gledao i osjećao sam to. Kad sam stavio loptu na mjesto izvođenja bacio sam pogled na mjesto gdje ću pucati, osjetio sam da je Köpke to primijetio. Pogledao sam potom drugi kut, htio sam ostaviti dojam da ću pucati ondje. Pročitao me, nije bilo vremena za promjenu.
'Udario sam mlako'
Želio sam snažno opaliti, ali ne i riskirati da ode preko gola. U pokušaju da budem precizan udario sam mlako i loše naciljao. Köpke je lako obranio. Stavio sam ruke na glavu i pomislio: 'Što sam napravio?'. Bio sam očajan zbog pomisli na momke na polovici igrališta."
Igrač čije se ime proklinjalo završio je u spotu popularnog hita "Three Lions", istog onog koji se ovih dana pjeva po engleskim pubovima i barovima. Ovaj put s drugačijim nadanjima i sa Southgateom u ulozi junaka. Za nadati se je da se ona neće ostvariti, da se nogomet neće vratiti kući...
