Većini štovatelja nogometa nekako na živce ide razdoblje prijelaznog roka, posebice onog ljetnog jer se tada obavljaju financijski najteži poslovi, odnosno, kreće seoba velikih zvijezda. Posljednjih godina zbog sve većih odšteta poslovi se izrazito teško obavljaju, jer nije isto investirati i obaviti posao za 30 milijuna eura i 130 milijuna eura, puno je više rizika i gleda se baš svaka sitnica kako. Od jačine ugovora i klauzula, zdravstvenog stana, pa sve do bizarnosti poput popularnosti igrača na društvenim mrežama, adapabilnosti i njegovih socijalnih vještina. Prije bi važan jedio bio "skill" i statistika, ali to nažalost više nije dovoljno.
Međutim, ovaj je prijelazni rok možda i revolucionaran. Premda je bilo ponešto skupih transfera, poput onih Joaa Felixa, Antoinea Griezmanna, Edena Hazarda, De Jonga, De Ligta, ali, da se kolokvijalno izrazimo, hrpetina vrhunskih igrača ovoga je ljeta obavila transfere za vrlo male odštete, odnosno poslovi su se obavljali u sve popularnijem aranžmanu. Dakako, govorimo o posudbama s pravom otkupa.
Kada je sve počelo?
Ovaj način poslovanja prvenstveno su počeli primijenjivati talijanski klubovi nakon zabrane uzimanja igrača u suvlasništvo još tamo sezone 2014/15. Nekada je praksa bila jednostavna, dijeli se vlasništvo nad igračem u postotku i ako se on pokaže uspješnim, matični klub ima pravo prvokupa, odnosno klub u kojem igra ima ga pravo otkupiti do kraja od matičnog kluba. Talijani su doktorirali na takvom poslovanju i imali na desetke nogometaša u suvlasništvu s drugim klubima, ali nakon zabrane takvog poslovanja morali su pronaći riješenje za goleme rostere, recimo Udinese je u jednom trenutku imao dvjestotinjak igrača u svojim redovima.
AFP
Problem su riješili posudbnama. Do tada vrlo neatraktivne u cijeloj Europi i korištene samo za slanje mladih igrača za kaljenje, posudbe su postale izrazito moćan pregovarački alat. U međuvremenu je i financijski "fair play" pojačao svoju kontrolu, što je europske bogataše nagnalo na promjenu strategije i tu su opet u priču uskočile posube. Recimo, PSG bi zbog transfera Neymara i Mbappea u istoj sezoni bio drastično kažnjen jer bi na obojicu potrošili više od 300 milijuna eura, a da pritom nisu ostvarili niti trećinu izlaznih transfera kojima bi namirili FFP. Riješili su problem - posubom. Mbappe je otišao na jednogodišnju posudbu s obvezom otkupa na kraju sezone i sve je prošlo glatko.
Galata ubila s posudbama
Od tada je trend posudbi krenuo rapidno uzlaznom putanjom. No, u netom završenom prijelaznom roku odrađen je zaista ogroman broj ovakvih poslova. Posljednjeg dana ljetnog prijelaznog roka turski nogometni velikan Galatasaray angažirao je kolumbijskog reprezentativnog napadača Radamela Falcaa, dosadašnjeg člana Monaca i to besplatno, ali uz njega Galata je na posudbu s pravom otkupa dovela, pazite sada, Babela, Mora, Leminu, Nzonzija i Serrija te je pritom na sve njih potrošila devet milijuna eura.
Profimedia, Seskimphoto
Barcelona je poslala Rafinhu na jednogodišnju posudbu u Celtu iz Viga, Roma je na jednogodišnju posudbu iz Arsenala dovela armenskog reprezentativca Henrika Mkhitarjana i to za smiješnu cifru od tri milijuna eura, hrvatski nogometaši Ante Rebić i Nikola Kalinić posuđeni su Milanu i Romi, dakako s pravom otkupa kao i svi do sada, Davide Zappacosta je na isti način posuđen u Romu. Roma je svog napadača Patricka Schicka posudila Leipzigu, PSG je Alphonsea Areolu prepustio na godinu dana Real Madridu... I to su samo transferi koji su se odvili posljednjeg dana ili posljednjih dana prijelaznog roka.
Koristi se i u Hrvatskoj
Model je to koji bi se mogao rasprostraniti i po, uvjetno rečeno, manjim klubovima. Ovi financijski velikani imaju problem s FFP-om, a manji klubovi obično s astronomskim plaćama i odštetama, ali posudbe i taj problem rješavaju. U Hrvatskoj je, recimo, jedan klub otišao najdalje u poslovanju s posudbama i to onaj koji je bio pod najvećim utjecajem talijanskog nogometa, dakle Rijeka. Predsjednik Rijeke, Damir Mišković usavršio je posudbe s pravom otkupa i na taj način doveo u klub igrače koje nikada ne bi mogao kupiti u jednoj sezoni. Primjerice, onu šampionsku sezonu, kada su uzeli duplu krunu, Rijeka je u momčadi imala više od 15 posuđenih igrača s pravom otkupa. Dakle, funkcionira taj model itekako te ga klub primijenjuje i danas.
Goran Kovacic/PIXSELL
U ovakvom načinu poslovanja nema ništa sporno, kao recimo u onom kada je igrač u suvlasništvu dvaju klubova, a klubove rasterećuje i prenapuhanih odšteta, kao i visokih plaća jer, recimo, mogu se čak i dogovarati da manji klub preuzme samo dio plaće posuđenog igrača, a da ostatak plaća matični klub. Manevarskog prostora je puno i baš zbog toga su postale toliko omiljene i korisne pri poslovanju s transferima.
Ukratko posudbe su postale pravi hit i mogle bi revolucionizirati poslovanje u nogometu, ako već i nisu.
