Dinamovi navijači već nekoliko tjedana vode žestoku borbu za demokratskiji i pravedniji Dinamo. Bore se za upis svakog člana u Dinamo jer tako će dobiti mjesto u skupštini i moći sudjelovati u odlukama. Osim dvije struje koje se bore za Dinamo, one Krešimira Antolića i one Zdravka Mamića, sve se češće spominje uključivanje legendarnih igrača u vodstovo kluba. Tako su imena poput Darija Šimića i Igora Bišćana sve češće spominjana, a jedno ime se poput mita spominmje u krugovima Dinamovih navijača.
Naravno radi se o legendarnom Zvonimiru Bobanu koji je velika želja svih ljubitelja Dinama. Smatraju kako bi njegov dolazak bio veliko osvježenje za klub, a na Dinamovom forumu "Zona Dinamo" jedan korisnik napisao je dirljivo pismo kojim želi nagovoriti legendarnog Vatrenog da da svoj obol u borbi za pravedniji Dinamo. Objavu prenosimo u cijelosti.
"Dragi Zvone,
unaprijed ti se ispričavam što ti se obraćam s „ti“ i imenom, kao da smo prijatelji, kao da se znamo. Ne znaš me ti, a ni javnost, niti me treba znati, ja sam samo Neki_tip s tribina Maksimira. S tribina onog našeg ruševnog hrama na kojem si mi davnih dana postao najbliže idolu što sam ikada imao.
Mit si postao još onoga dana kada sam prvi puta uživo gledao Dinamo. Izgubili smo od Osijeka, a tata me tješio pri silasku s Istoka.. „bit će bolje kad se Boban vrati iz vojske“. Nisam tada znao tko si, ni zašto bi tvoj dolazak išta promijenio. Ali zapamtio sam najvažnije – bit će bolje kada ti dođeš.
O 13. svibnja neću puno, znaš ti o tome više nego ja. Sigurno iz današnje perspektive i drugačije na to gledaš, ali toga si dana, znaš i to, prestao biti samo nogometaš zbog kojeg će bolje biti na terenu. Od mita, postao si živi simbol i legenda, postao si nada će bolje biti svugdje i u svemu.. postao si otpor, postao si borba. Možda i protiv svoje volje i izbora. Vratit ću se, Zvone, tome malo kasnije.
Ovo pismo pisati sam počeo u svojoj glavi još onaj isti dan kad sam pročitao tvoje pismo Ćiri. Zasuzio sam čitajući tvoje riječi.
On je tvoj Šef, na papiru su tvoje uspomene, tvoja sjećanja i tvoje emocije. A ipak sam oči napunio suzama.
Razloga je više, ali prokopao sam malo po sebi, i znam sada da je jedan od najvećih razloga spoznaja da sam još onda, prije više od 30 godina, kako to već djeca često instinktivno znaju – prepoznao tko si i od čega si. Da više od 30 godina kasnije taj izbor ima istu snagu, uvjerljivost i težinu. Kao i svi, napravio sam u životu i neke pogrešne izbore, učio iz toga, rastao pomalo, bolji sam nego „jučer“ i bit ću bolji „sutra“. Ali izbor nogometnog idola otpočetka je bio ispravan..
Dirljivo je spoznati da je dječje srce ispravno biralo, da su dječje oči vidjele istoga čovjeka kojega vide i ove odrasle. Bio je to znak da te „poznajem“ i da ti smijem pisati.
Stariji sam sada i valjda nešto zreliji, sretan čovjek zadovoljan svojim životom i na pragu 5. desetljeća teško da su mi potrebni idoli. Uostalom, glavu odavno brijem i sve da i hoću, frizerkama ne bih mogao kao nekad davno izgovarati - „ošišajte me kao Bobana“.
Ali lidera, dragi Zvone, kapetana Bobana, trebamo ponovno.
Kao što u hramove, izgrađene da bi se u njima masovno štovale svetinje, počesto zalaze samo iscrpljene starice tražeći u njima nadu, plašeći se stvarnosti, ali odane Većem od sebe i svojih strahova, tako je i nas par tisuća, nekad i samo stotina očajnika, godinama pohodilo Dinamov hram. Nadajući se boljoj budućnosti u otužnoj stvarnosti i – štujući svoju Svetinju. Neki u hram nisu smjeli, neki nisu htjeli, iz dobro ti znanih razloga.
Malo pomalo, ta je nada počela bujati. Hram se puni, na tribinama nas je sve više, pjevamo glasno i strastveno, kako nogometnom hramu i dolikuje. Otpor rijetkih postao je borba svih, a nada nekolicine postala je vjernički zanos.
Dinamo jest naša ljubav, a mi smo mu snaga, ali Zvone, trebamo te ponovno.
Znam da je lakše ostati van svega i nastaviti postojati kao mit, legenda, idol i simbol.
Ali Zvone, mit, legenda, idol i simbol postao si jer smo svi mi to od tebe napravili. Lider i kapetan bio si i ostao jer to naprosto jesi. Ni ono u što smo te mi pretvorili ni ovo što po svom karakteru jesi, nisi postao držeći se po strani i daleko od svega.
Nekad čarolijom na terenu, nekad snagom riječi izvan njega, nekad visoko uzdignutih ruku, a bome nekada i koljena.. radio si ono u što si vjerovao da je ispravno.
Budi opet lider i kapetan Boban. Nosit će te naša energija, naša strast, naše poštovanje. Ako pogriješiš, nisi kriv. Jer naš si izbor i onda i sada.
Stvorili smo od tebe lebdećeg idola, iznad svega i svih, neokaljanog sveca našeg hrama. Ali Zvone, živ si, a mi odrasli ljudi.
Odj…bi lebdenje i stani ispred nas."
