uvijek je spreman za razgovor s novinarima, a hvala Bogu nije da nema upita. On sve sa smiješkom odrađuje, ništa mu nije teško. Niti na travnjaku, niti izvan njega. Uz to, nevjerojatno zrači nekom skromnošću i pristojnošću.
Marko je posvećen samo treninzima i ničem drugom, a sav zarađen novac daje svojim roditeljima. Iako je još mlad nogometaš, već sad je u središtu javnosti. Prošla sezona bila mu je zaista za pamćenje, a ova se nastavila u istom tonu. Prošli tjedan, s Dinamom je u 1. kolu skupine F ostvario senzacionalnu pobjedu nad Arsenalom u Maksimiru 2:1. Iako se nije upisao u strijelce, Pjaca nije skrivao oduševljenje.
"Ovo je velika pobjeda za nas", kazat će Marko.
No, ajmo od početka. Sezona 2014/15 za njega je bila prekretnica u karijeri. Došao je iz Lokomotive za "samo" milijun eura i postao zvijezda. Mediji su s hvalospjevima počeli pisati o ovom mladom Zagrepčaninu, na maksimirskim tribinama pojavili su se i skauti, a cijena mu je višestruko porasla. Uz navedeno, postao je ponajbolji igrač hrvatske lige, ako ne i najbolji.
'U nogometu se ne živi od jučer'
"Prije svega mi je to velika pohvala za trud i rad, ali i još veći motiv za budućnost. Prošla sezona je bila dugačka tako da je normalno da je bilo boljih i lošijih trenutaka, no sve u svemu sam zadovoljan, očito i ostali (smijeh, nap.a.) Ipak, u nogometu se ne živi od jučer, nego samo od sutra tako da naporno radim kako bi svaki dan bio sve bolji".
Susret protiv Celtica u Europskoj ligi prošle jeseni za vas je bila svojevrsna prekretnica. Tri gola škotskom velikanu, četiri gola u četiri utakmice u tom periodu, to nisu male stvari, a nakon toga pohvale su počele pristizati same od sebe. Kako vi sada gledate na tu utakmicu i koja je po vama osobno bila najbolja partija u prošloj sezoni?
"Svakako da mi je to bila najbolja utakmica u dresu Dinama. Kada igrate moju poziciju i zabijete tri gola onda je to nešto fantastično, a kada se to dogodi u europskoj utakmici protiv velikana kao što je Celtic onda je stvar još bolja".
Strpljivo čekao novu priliku u Dinamu
U jednom intervjuu izjavili ste sljedeće: "Iskazao sam se i na početku sezone, kad sam tek došao. Igrao sam dobro u prvih pet, šest utakmica. Poslije naprosto nisam dobivao minutažu. I tu je stalo."
Što se točno dogodilo, zašto vam trener Zoran Mamić nije davao minutažu i kako ste se vi s tim nosili?
"Tako je to u nogometu, a posebno na vrhunskom nivou na kakvom je Dinamo. Trener mi je rekao što ne radim kako on želi, radio sam na tome na treninzima i čekao novu priliku. Znao sam da će se rad prije ili kasnije isplatiti i tako je i bilo. Prvo sam se izborio za novu priliku, a potom sam ju i iskoristio".
Očekivanja od aktualne sezone? Dobro je krenulo u Europi, igrate Ligu Prvaka, za sada ide sve po planu...
"Prije svega želim da me zaobiđu ozljede i, naravno, da što više igram. Što se tiče klupskih ambicija to je poznato: osvojiti prvenstvo i Kup te biti što bolji u Europi. Nastup u Ligi prvaka je bila naša najveća želja, želja koju smo ostvarili, želja u kojoj uživamo. No, i prije je naš glavni cilj bio igrati europsku jesen i još jednu godinu dovesti velike klubove u Zagreb. Također, jedno od očekivanja jest i da navijači nastave dolaziti u velikom broju kao na kraju sezone jer je to bilo krasno, a vjerujem da ih onda nećemo razočarati".
U lovu na još jednu dvostruku krunu
Planovi u budućnosti?
"Iskreno – samo idući trening i iduća utakmica. Stvarno se ne zamaram brojnim napisima u medijima niti me to previše zanima. Naravno, lijepo je čuti da se veliki europskih klubovi zanimaju za mene i to mi je poticaj za dalje, ali ne zamaram se time".
Svojedobno ste izjavili kako sav novac dajete roditeljima. Od kud takva skromnost? Jer ipak, slava često mladim igračima zna udarit u glavu.
"Ne mislim da je to tako nešto posebno. Živim s roditeljima i naravno da im dajem novac koji zaradim. Ne vidim tu ništa tako posebno skromno. Bilo bi čudno da nije tako, kaj ne? (smijeh, nap.a.)".
Za koji klub navijate osim Dinama?
"Ma samo za Dinamo. Pa ne može se voliti više klubova. Voliš klub iz svog grada i uz koji si odrastao. Ja sam iz Zagreba i kao i svaki klinac volim samo Dinamo. Sve drugo prema stranim klubovima su nekakve simpatije, ali voli se samo svoj klub".
Dana 4. rujna 2014. ovaj domaći dečko s Borovja je po prvi put nastupio za seniorsku nogometnu reprezentaciju Hrvatske u Puli na stadionu Aldo Drosina protiv Cipra. Kako ste se tada osjećali i što vam je bivši izbornik Niko Kovač kazao u prvom razgovoru s Vama na reprezentativnom planu?
"Bio je to zaista poseban osjećaj za mene i dan koji ću vječno pamtiti. Izbornik mi je rekao da samo budem miran, igram svoju igru i opustim se; tako je i bilo. Čak sam skoro i zabio gol, ali prečka me zaustavila. Nadam se ne još dugo".
Tko vam je uzor?
"Ronaldinho. Kao klincu mi je bio užitak gledati da kako igra, kako uživa u nogometu i kako radi fantastične stvari, a sve je izgledalo jednostavno. To mogu samo najveći".
