"Odjeci derbija na Maksimiru još su prisutni, na nekoliko različitih razina, a jedna od njih je i prekid utakmice. Razlog? Bakljade obiju navijačkih skupina koje su bile smještene na sjevernoj, odnosno južnoj tribini.
Ono što je najtužnije u cijeloj priči jesu komentari mnogih predstavnika medija (ne, ne popujemo i ne želimo kreirati njihove tekstove, no imamo pravo komentirati) u kojima je prekid u najmanju ruku 'popljuvan'. A zašto? Jer su baklje gorjele 'samo' na tribinama!
Teško je u takvoj situaciji uopće pokušati dati argumente protiv takvih napisa, ne zato što ih nema, nego jednostavno zato jer smo očito svi zajedno upali u nekakvu crnu rupu iz koje ćemo se teško vratiti na prave staze. Upali smo u stanje bez imalo kriterija, s dvostrukim, trostrukim mjerilima, u stanje gdje se dio onih koji bi trebali biti glas savjesti društva priklanjaju nekim potpuno krivim mjerilima, 'kvazistrastima' koje pak s istinskom sportskom strašću nemaju apsolutno nikakve veze.
Kako se boriti protiv huliganizma i kojekakvih ispada na sportskim događanjima ako se ne stvore uvjeti u kojima neće postojati ni najmanja mogućnost ugrožavanja sigurnosti, a i života posjetitelja na stadionu, kao i sudionika utakmice? Može li netko od predstavnika glasa savjesti koji posljednja dva dana kritiziraju prekid utakmice na Maksimiru jasno iznijeti u kojem je trenutku bakljada nešto sasvim u redu, a kada ona postaje opasna? Može li nam netko objasniti razliku između bakljade na tribinama i uništavanja nekog stadiona i bacanja baklji u teren? Jer dobivamo dojam da je normalno divljati na tribinama, sve dok netko od pripadnika razularene gomile ne odluči jednu baklju baciti prema nekome od igrača na terenu.
Prilično zbunjujući kriteriji. Možda bi o njima bilo dobro obavijestiti UEFA-u jer očito je ostatak Europe u velikoj zabludi. Očito pravila koja su donijeta s njihove strane zaslužuju ismijavanje, a ne racionalnu potporu i pridržavanje istih. Kako razumjeti napise u kojima se prekid utakmice zbog opasnosti od ugrožavanja sigurnosti gledatelja i sudionika utakmice naziva krajnošću? I u kojima se objašnjava kako su u proteklim utakmicama tolerirani rasizam i tučnjave, pa bi tako trebala biti tolerirana i bakljada, koja, usput budi rečeno, u svakoj sekundi može voditi daleko ozbiljnijim posljedicama? Umjesto da čitamo komentare u kojima se takva odluka podržava i u kojima se osuđuje ignoriranje sličnih problema na ranijim utakmicama.
Umjesto da čitamo kako je ovaj prekid utro put daljnjoj borbi protiv huliganskog ponašanja na našim stadionima, njega se tumači kao iznimku koja nema previše smisla i koja u sebi nosi neke sasvim druge razloge, a ne potrebu za strogom reakcijom prema huliganima, koja je, naposljetku, dio UEFA-inih pravila te HNS-ovog akcijskog plana. Čini se da su u našem društvu teorije zavjere te kojekakve dubiozne analize koje prikazuju priču potpuno drukčijom od onoga kakvime se čini na svojoj površini postale ključni dio stanja uma većine hrvatske javnosti. Zašto bi stvari bile jednostavne i općeprihvaćene i zašto bi se postupci koji se čine u skladu sa zakonom tumačili upravo kao takvi, kada postoji toliko priča kojima se takva jednostavna stvar može prikazati kao krinkom za tko zna kakve ciljeve pojedinaca koji zapravo uopće ne mare za zakone i pravila nego teže ostvarenju sebičnih i egom napumpanih želja?! Kada smo se točno pretvorili u ovakvo društvo? I kako? Hoće li dio predstavnika glasa savjesti doći do policajca koji je prije dvije godine izgubio oko na sjevernoj tribini maksimirskog stadiona? I neka mu kažu kako ta ista baklja, još gore, topovski udar i dalje nije problem, dok god se ne ubacuje na teren (?!). Hoće li dio predstavnika glasa savjesti stati pred dio igrača (a sada ih je već popriličan broj) kojima baklje lete pod noge i iznad glava dok igraju utakmicu i reći im: To što vam se događa nije u redu, ali vjerujte nam, bez baklji će biti još dosadnije. Zato pokušajte malo istolerirati paljenje baklji na tribinama, a mi ćemo pokušati jamčiti da vam nijedna ne doleti u glavu! I konačno, neka dođu u klubove koji nakon svakog takvog susreta broje štetu i gledaju u tribinu koja je napola spaljena. I neka zaplješću, jer Bože moj, pa to je samo dio navijačke strasti, a zaljubljenici u nogomet to će shvatiti!
I jednom, iako se svi nadamo da do toga neće doći, kada baklja s tribine na kojoj je 'dozvoljeno njeno paljenje' poleti prema igraču, djetetu ili bilo kojem drugom gledatelju koji je samo došao gledati utakmicu i navijati za svoj klub i kada to završi s puno težim posljedicama, neka predstavnici glasa savjesti napišu još jedan komentar. I neka se u njemu prisjete kako su se protivili pokušaju prevencije istih tih pojava na stadionu. Neka se sjete kako su banalizirali sudačku odluku o prekidu utakmice kao upozorenju prema onima koji su odgovorni za nečiji život čim zapale tu baklju. Neka svoje tekstove pokažu nogometnoj Europi i cinično se nasmiju u lice svim onim navijačima kojima je utakmica praznik nogometa i bez bakljade. Neka se nasmiju u lice zemljama i gradovima u kojima je navijanje obilježeno spektakularnom koreografijom i u kojima je utakmica izlet za obitelji, djecu, penzionere... I u kojima nitko ne raspravlja hoće li baklja biti zapaljena samo na tribini i zapaliti tri sjedalice ili će biti bačena prema nekome od igrača.
Jer taj je dio priče njima već odavno nepoznanica. Kakvi gubitnici!", poručuju iz Dinama.
