Svaki nogometni razgovor ovaj tjedan je gotovo nemoguće ne započeti skandalom oko kladioničarske mafije koja je prema tvrdnjama Europola namjestila oko 700 utakmica.
Dobro je da je istraga pokrenuta kako bi se nogomet što više očistio od tih anomalija. Mi smo kao udruga nogometaša, i zbog naše situacije i afere Ofsajd, upozoravali i upozoravamo da su klađenje i kladioničarska mafija danas najveći problem nogometa i da se protiv toga treba oštro boriti. Mi se protiv toga borimo prevencijom, razgovorima s mladim igračima, a zbog toga surađujemo i s Mariom Čižmekom, koji je bio jedan od glavnih aktera u aferi Ofsajd, prolazimo klubove kako bismo educirali mlade igrače te objasnili što im se loše može dogoditi i u kakvu zamku upadaju ako se posvete tome. Ne opravdavamo hrvatske igrače koji su bili uključeni u to, iako znamo da je Hrvatska plodno tlo za to. Ako igrači šest mjeseci nisu dobili plaću, onda puno lakše upadaju u te zamke koje su katastrofalne, najviše za same igrače, a onda i za nogomet.
Navodno je i u Hrvatskoj namješteno 18 utakmica. Imate li saznanja radi li se o utakmicama i iz afere Ofsajd, o nekim novim dvobojima, o kojem se natjecanju radi? Hrvatska policija je napravila fenomenalnu akciju u aferi Ofsajd. Mislim da je to bilo jako veliko upozorenje i nisam siguran da se nešto osim toga dogodilo jer su se igrači trznuli. Hvalimo se da imamo fenomenalan nogomet, no upozorio bih na 2. ligu, koja je skoro amaterska. Igrači nemaju nikakva prava, potpisuju se svakakvi ugovori i može se dogoditi da se takve stvari pojave u tom natjecanju.
Jedan od razloga osnivanja udruge Nogometni sindikat je zaštita igrača. Čuli ste mnoge tužne priče i takvi nogometaši kojima se ne ispunjavaju obaveze iz ugovora su laka meta za nogometnu mafiju jer puno lakše posrnu... Ma jasno. Kao što sam rekao, za to nema opravdanja. Prije godinu i pol dana kad smo osnivali udrugu, svi su govorili – što će njima udruga, to je prestrašno, to su milijunaši, svi hodaju po novcima... Ja sam imao tu sreću da sam bio u velikim klubovima i da sam jedan od onih jedan ili pet posto koji su zaradili velik novac. Ovi ostali igrači se bore za egzistenciju. Puno ulažu i puno riskiraju da bi eventualno u tridesetoj godini njihovo zanimanje prestalo. To je ono što većina ljudi ne shvaća, iako mislim da smo u ovih godinu i pol malo promijenili percepciju i skrenuli pažnju na probleme igrača tako da ljudi znaju o čemu se tu radi. Problem hrvatskog nogometa je to što Hrvatska nije imala udrugu nogometaša, a onda se puno toga, u ovoj situaciji u kakvoj je naš nogomet posljednjih 10 godina, lomilo preko leđa nogometaša. Moram napomenuti da je puno njih otišlo u osobni bankrot, što je poraz Hrvatskog nogometnog saveza i hrvatske države. Sramota je da su igrači imenom i prezimenom dužni na osnovi onoga što im nije plaćeno i plaćaju dugove za nekog drugog. Puno njih je ucjenjivano. Netko ti devet mjeseci ne isplati plaću i onda, da bi dobio slobodne papire, oprostiš taj dug i odeš negdje drugdje. Pa onda opet netko ne isplati plaću, pa opet oprostiš taj dug... Te stvari su se događale, što je jedna sramota 10. reprezentacije svijeta, Hrvatskog nogometnog saveza, tromosti hrvatske države i Ministarstva sporta, koji se nisu htjeli baviti tim problemima. Mislim da smo mi uspjeli skrenuti pažnju na sve te probleme i korak po korak govorimo ono što ne valja. Zbog toga neke stvari idu nabolje, no još uvijek smo žalosni zbog odnosa Hrvatskog nogometnog saveza prema nama i sporosti Ministarstva sporta. Imali smo priliku u Nyonu pred UEFA-om i Michelom Platinijem jasno i glasno reći koji su to problemi, tako da se nadam da će se netko ubrzo sjetiti početi ih rješavati.
Jesu li svjesni u HNS-u i Udruzi prvoligaša da je ovo i njihov problem i njihova sramota? Borimo se i za igrače, ali i za nogomet i sve ono što je dobro mi podržavamo. Nismo neki buntovnici koji žele nekoga rušiti i raditi probleme, samo želimo normalnu situaciju, da se ono što je odavno u Europi implementira i u hrvatske propise. Želimo čist i jasan nogomet. Hrvatski nogometni savez na čelu s Davorom Šukerom se nije udostojio niti jednom nas pozvati na razgovor i pitati sve te igrače kako im je i imaju li kakav problem. Kao da oni ne postoje u Hrvatskoj. To je ono što žalosti. Nije pozvao one igrače koji su ostali imenom i prezimenom dužni, a oni nisu krivi za to jer su imali valjane ugovore, te sada plaćaju dugove radeći za neke firme, a država im uredno 'sjeda' na dvije trećine plaće. To je sramota i poraz ljudskosti, a ako se oni ne žele tome okrenuti, ne vidim način kako će ljudi početi vjerovati u nogomet i vratiti se na stadione, te kako će se nogometu vratiti onaj sjaj koji mu i pripada.
Znači, ništa se nije promijenilo odlaskom Vlatka Markovića i dolaskom Davora Šukera? Ne da se ne mijenja, nego imam osjećaj da je još gore i da je Zorislav Srebrić puno bolje radio svoj posao. Glavni im je prioritet da rade urede po hotelima i na to troše novac, dok igrače uopće ne žele saslušati i vidjeti kakve probleme imaju, te razmisliti kako bi se eventualno mogli riješiti. Bila bi velika stvar da posjednu te igrače i da barem pokažu dobru volju za rješavanjem tih problema. Jer ako oni imaju plaću i budžet od 90 milijuna kuna, onda je sramota da ne žele pokazati ni dobru volju. Izgleda da se bez drastičnih mjera ništa neće riješiti. Najgore je što uvijek upiru prst u nekoga drugoga i smatraju da država i igrači trebaju riješiti problem, a oni kao da su prometnici u cijeloj priči. Nas najviše tišti to što su igrači obrtnici, a sramota je da je arbitraža pristrana, te na strani klubova i Saveza, nema predstavnika igrača i kao takvu je UEFA ne priznaje. Jako su problematične te kazne jer su oni dopustili klubovima da jednostavno kažnjavaju igrače, a to izvršni odbor klubova amenuje. Igrač se čak nema pravo nikome ni žaliti i to je situacija – kadija te tuži, kadija ti sudi.
Idemo o ljepšim temama. Mateo Kovačić je napravio veliki transfer u Inter, u koji ste i Vi otišli iz Dinama kad ste imali 23 godine. Podiglo se dosta prašine u modrom puku oko toga je li ipak otišao prerano. Kakvo je Vaše mišljenje? Mi smo ponosni da je naš član otišao u tako veliki klub. Ono što sam već rekao, ne možemo gledati sve igrače kroz Matea Kovačića. On je jedan od tih pet posto koji dobro prođu. Mislim da je to odličan posao Dinama. Prodati igrača za takav novac je stvarno dobar potez i reklama za Dinamo i hrvatski nogomet. U Dinamu će trebati biti pametni i dobro uložiti taj novac. Ne znam koliko im je financijska situacija omogućavala da zadrže Kovačića još neko vrijeme. Ovako sa strane mogu tvrditi da je zbog novca za koji je prodan to velika stvar za Dinamo.
Zvonimir Boban je izjavio da Kovačić ima predispozicije postati bolji od njega. Što očekujete od Matea i kakvu mu budućnost prognozirate u Serie A? Pričao sam s Mateom, on je jako ozbiljan za svoje godine, jedan uzoran čovjek i sportaš. Istinski primjer za mlade ljude. Zasad ne treba previše očekivati od njega, ima 18 godina i vrijeme radi za njega. Treba biti miran i raditi, a rezultati će sigurno doći. Trebat će mu neko vrijeme da se prilagodi. Gledao sam ga u njegovoj prvoj utakmici za Inter i poslije pričao s menadžerom Intera Cordobom. Bili su jako zadovoljni njegovom osobnošću, bez obzira što su izgubili 1:0. Inter ima dosta lošu momčad i nalazi se u silaznoj putanji i zbog toga će mu biti puno teže. No, svi su zadovoljni njime, on je odigrao finu utakmicu, pokazao je da vjeruje u sebe i dokazao karakter na terenu.
Zdravko Mamić je rekao da je njegovom prodajom želio osigurati bližu budućnost kluba. Imaju li se Dinamovi navijači zbog takve filozofije pravo nadati nekom većem rezultatu u Europi. Klubovi ipak postoje zbog sportskih uspjeha, ne (samo) zbog trgovine... Ma jasno. To treba dobro izbalansirati. Ja sam kao Dinamov navijač zabrinut za klub jer on nema navijače. Oko kluba vlada jedna loša atmosfera i uprava Dinama mora nešto napraviti kako bi se to promijenilo. Ako klub nema navijače, onda je to jedan jako loš signal i ne znam za koga igraju i to pitanje si moraju sami postaviti. Klub bez navijača je kao čovjek bez duše. To je najveći problem Dinama i to nitko ne može negirati.
Kako komentirate pobjedu Vatrenih nad Južnom Korejom 4:0 uoči gostovanja Srbije u kvalifikacijama za SP? Reprezentacija je odigrala odlično. Čuo sam se s ovim dečkima koji su me dostigli sa 100 nastupa (Srna, Pletikosa i Šimunić, op.a.) i čestitao sam im. Veliki je ponos i sreća da su odigrali 100 utakmica za reprezentaciju. Mislim da smo spremni za Srbiju. To je jedna posebna utakmica, derbi, ali mislim da smo mi bliže pobjedi.
Hoće li se Hrvatska plasirati na SP i može li eventualno ponoviti uspjeh Vatrenih iz 1998. godine i napraviti nešto slično? Prvo se treba plasirati na SP, već je i to velika stvar i velik uspjeh, a poslije ako prođemo grupu, to je drugi uspjeh. Ne treba razmišljati o ponavljanju uspjeha iz 1998. godine, nego o tome da odemo u Brazil. Vjerujte da nije lako, pa i drugi igraju nogomet.
Vaša najljepša sjećanja na Vatrene? Francuska? To je nešto nezaboravno! Ono kako su nas ljudi dočekali je bilo fenomenalno.
Za kraj smo bivšeg Vatrenog upitali i čime se bavi, osim problematikom nogometaša, pa nam se pohvalio poslovnim uspjesima.
"Imamo proizvodnju vode i kave i jako sam ponosan na to što sam okupio tim ponajboljih svjetskih ljudi u tom segmentu, posebno espresso kave. Imamo vodeće stručnjake koji obučavaju konobare i bariste da što bolje pripreme kavu jer je kava stvarno jedna komplicirana stvar. Htio bih da u Hrvatskoj postoji stabilizacija kvalitete, da konobari i baristi posebno obrate pažnju na to i da popijemo kavu kao što se to može u Italiji. Ja vjerujem u proizvodnju i vjerujem da mi u Hrvatskoj stvarno možemo raditi stvari na svjetskim razinama. Jest da je to teže, ali jednom kad se napravi stvarno je dobar osjećaj."
