Otto Barić i Zlatko Kranjčar odradili su mandat u trajanju dvije godine i u njemu ostvarili gotovo identičan učinak, a zajednički im je i način na koji su smijenjeni. Redom - Barić je reprezentaciju vodio od 2002. do 2004. godine ostvarivši kroz 24 utakmice jedanaest pobjeda, osam remija i pet poraza. Kranjčar je, pak, u mandatu od 2004. do 2006. godine odslužio jednu utakmicu više od Barića i ostvario jedanaest pobjeda, osam susreta s neodlučenim ishodom i šest poraza.

Obojica su vodila Hrvatsku na velikim natjecanjima, Barić na Europskom prvenstvu u Portugalu 2004., Kranjčar na Svjetskom prvenstvu kojem je dvije godine kasnije domaćin bila Njemačka. Obojica su, a upravo ih to razlikuje u odnosu na desetoricu izbornika (u ovom kontekstu izuzima se Dalić), otkaze dobila nakon velikih natjecanja.

Barićev posao na Euru bio je otežan jakom skupinom koju je Hrvatska sačinjavala s Francuskom, Engleskom i Švicarskom. Nakon osvojenog jednog boda otvorena je potraga za novim izbornikom a povjerenje ukazano upravo Kranjčaru, ukupno osmom po redu stručnjaku na klupi Vatrenih. On je, pak, postao bivši nakon poraza od Brazila i dva remija iz utakmica protiv Japana i Australije.

Svi ostali izbornici, a redom su to bili Dražan Jerković, Stanko Poklepović, Vlatko Marković, Miroslav Blažević, Tomislav Ivić, Mirko Jozić, Slaven Bilić, Igor Štimac, Niko Kovač i Dalićev prethodnik Ante Čačić klupu su napuštali što svojevoljno što silom, ali nitko od njih poput Barića i Kranjčara po završetku velikih nogometnih smotri.