Dan nakon prijateljskog remija s Francuskom, mnogi nogometni zaljubljenici u Hrvatskoj razmišljaju na način 'što bi bilo da je bilo'. Da se u ključnoj utakmici s Gruzijom nije eksperimentiralo s Dujmovićem, igralo s usamljenim Kalinićem u napadu, da se krenulo po sva tri boda od prve minute i da su igrači unaprijed bili nabrijani na pobjedu, Hrvatska bi sada vjerojatno već bila jednom nogom na Europskom prvenstvu. I nije to kompleks generala nakon bitke, priče o lošoj igri i eksperimentima u reprezentaciji nisu od jučer.
Utakmica s Francuskom na Stade de Franceu pokazala je svu jednostavnost Bilićeve nogometne filozofije – stavi najbolje i najiskusnije igrače na pozicije na kojima inače igraju, ne radi nepotrebne eksperimente i završit će dobro (ubacivanje Perišića ovoga je puta, čini nam se, bilo pozitivna iznimka).
A upravo je to Bilić napravio prvog dana kad je preuzeo reprezentaciju i držao takav stil slaganja momčadi sve do kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2010., koje na kraju nismo vidjeli. U međuvremenu su se eksperimenti višestruko povećali, odjednom smo od reprezentacije s 11, 12 standardnih igrača 'dobili širinu od njih 15, 16 koji u svakom trenutku mogu preuzeti ključne uloge'. Svatko može imati svoje mišljenje, no stav javnosti je bio jasan i prije bolnog poraza u Gruziji. 'Hrvatska od Europskog prvenstva 2008. godine ne igra kao nekad'.
Hrvatska je Eduardo!
Sigurno da je veliki dio razloga i odlazak braće Kovač, najviše Nike, koji je svojim autoritativnim kapetanskim stavom nadopunjavao Bilićev prijateljski odnos s igračima. Bitni faktor bile su i ozljede ključnih igrača. Spomenut ćemo samo Eduarda, koji je u kvalifikacijama za EURO 2008. svojim golovima donio Hrvatskoj više od 60 posto osvojenih bodova. I tu leži sva misterija 'nestale snage' današnjih Vatrenih.
Bez braće Kovač i Eduarda, ova je momčad daleko slabija, to si svi zajedno trebamo priznati. Kada se tome pridoda i dojam da je razina trke ispod one u prvim danima Bilićeve vladavine (primjer takvog presinga na protivničku obranu mogli smo povremeno vidjeti i u utorak navečer, koliko su nam Francuzi dopustili), onda možemo samo zaključiti da ovoj reprezentaciji ne trebaju još i izbornikovi eksperimenti.
Čini se da je to Nane i sam shvatio i na najpraktičniji način priznao svoje greške. Kada je vidio da je vrag ovih dana odnio šalu, uvažio je sve zahtjeve '4,5 milijuna Hrvata izbornika', do te mjere da je čak obrijao i bradu.
Vezani članci:
arti-201103290826006 arti-201103290812006 arti-201103290117006
