Olimpijska medalja vrhunac je karijere svakog sportaša, kao što je i Nobelova nagrada najveći doseg za znanstvenika, pisca i humanistu no samo se jedan čovjek u povijesti može pohvaliti da je objedinio ta prestižna priznanja.
Riječ je o Philipu Noelu-Bakeru koji je svojom svestranošću obilježio veći dio 20. stoljeća. Bio je istaknuti engleski sportaš, humanista, diplomat i političar kojem je srebrna medalja s Olimpijskih igara u Antwerpenu 1920. godine bila tek početak nevjerojatnog životnog puta.
Philip Baker je krajem 1889. godine u jednom londonskom predgrađu te je već u mladosti pokazivao impresivan sportski talent i upornost koja mu je bila od velike koristi i u akademskoj karijeri.
Natupio na trima Olimpijskim igrama
Svjetskoj se sportskoj javnosti prvi put predstavio 1912. godine kada je nastupio na Olimpijskim igrama u Stockholmu nastupivši na 800 i 1500 metara kao dio britanske atletske reprezentacije.
Njegovu uspješnu sportsku karijeru je privremeno prekinuo Prvi svjetski rat. Iako je atletska karijera mirovala, nije mirovao i Baker. Cijeli rat proveo na bojištima u Italiji gdje je organizirao i vodio jedinicu hitne pomoći pomažući ranjenicima s obje strane za što je nagrađen od Italije, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva.
Na bojištu je upoznao i svoju suprugu Irene Noel čije je prezime pridružio svojemu nekoliko godina nakon vjenčanja.
Atletsko srebro u Antwerpenu
Kada je veliki rat završio, Baker je ponovno navukao tenisice za trčanje i 1920. zavrijedio svoju jedinu olimpijsku medalju završivši drugi u utrci na 1 500 metara iza svojeg momčadskog kolege Alberta Hilla. Na Olimpijskim igrama u Švedskoj bio je i stjegonoša na otvaranju, a četiri godine kasnije u Parizu se još jednom pojavio na Igrama. U Francuskoj nije nastupao iako je bio kapetan momčadi.
Zanimljivo, atletska reprezentacija Velike Britanije se te 1924. godine našla u centru pozornosti zbog Harolda Abahamsa, engleskog Židova koji se na Igrama borio s predrasudama te je iz tog razloga bio glavna tema europskih medija.
Njegov slučaj je ovjekovječen u kultnom engleskom filmu Vatrene kočije koji je nagrađen s čak četiri Oscara. Inače, Philip Baker se u tom filmu ne pojavljuje no spominje se u nekoliko navrata.
Politika i pacifizam ga proslavili više od sporta
Bakerova politička karijera započinje vrlo brzo nakon što se povlači iz sporta. Zahvaljujući svojim sjajnim akademskim uspjesima i zaslugama iz Prvog svjetskog rata Noel – Baker postaje zapažena ličnost u britanskoj politici.
Bio je član Laburističke stranke, a aktivno se uključuje u organiziranje Lige naroda, a kako je vrlo mlad stekao titulu sveučilišnog profesora otvorio mu se put i prema ministarskim pozicijama. Tijekom tri desetljeća je obavljao čitav niz bitnih funkcija unutar britanskog političkog vrha.
Njegovu političku karijeru je karakterizirala snažna pacifistička crta i protivljenje nuklearnom naoružanju. Naposljetku mu je kampanja za multilateralno nuklearno razoružavanje donijela Nobelovu nagradu za mir 1959. godine.
Borba protiv nuklearnog naoružanja mu donijela Nobela
No Baker se nije zaustavio u svom pacifističkom djelovanju nakon što je dobio priznanje od Švedske akademije znanosti već je i u iduća dva desetljeća bio izuzetno aktivan. Za to je nagrađen plemićkom titulom 1977. godine. Pola desetljeća kasnije je preminuo u 92. godini života, ali njegovo naslijeđe i dalje živi.
Zanimljiv detalj koji povezuje naše krajeve i ovog velikana sporta i mirotvorstva možemo naći u susjednoj Bosni i Hercegovini. Naime, međunarodno sveučilište u Sarajevu koje je osnovano netom nakon rata u BiH ponijelo je njegovo ime.
Više od četrdeset godina nakon smrti Noel – Baker simbol je neumorne borbe za mir te će vjerojatno još dugo ostati jedini čovjek koji je uspio ostaviti tako dubok trag u sportu i politici.
