Samir Barać, proslavljeni bivši hrvatski vaterpolist, gost je Net.hr-ovog specijala Karijera nakon karijere. Danas je Samir Barać uspješan poduzetnik. Vodi tvrtku koja se bavi pohranom, digitalizacijom, izlučivanjem i obrađivanjem dokumentarne građe, a svojim zaposlenicima osigurava iznadprosječne plaće.

'PLAĆA NIKAD NE KASNI' /

Slavni hrvatski rukometaš izgradio malo poslovno carstvo: 'Jedno je bilo ključno'

Iznadprosječne plaće

Specijal Karijera nakon karijere čitajte na portalu Net.hr. 

U ekskluzivnom razgovoru za Net.hr otkrio nam je po prvi put kako je ušao u svijet pohrane podataka, zašto je njegov posao jedinstven na hrvatskom tržištu, te što ga je privuklo upravo toj niši. Iskreno je progovorio i o neslavno propalom građevinskom biznisu, lekcijama koje je iz toga izvukao i prekretnici nakon koje je krenuo od nule. 

Po prvi put Samir Barać ovako otvoreno govori o svom poslovnom putu nakon sportske karijere.

"Hvala puno što ste me ugostili u specijalu Net.hr-a Karijera nakon karijere i što ću, evo, po prvi put otkriti i pričati o svom poslu, firmi i nekim drugim stvarima koje bih sad po prvi put, ovako javno, htio razjasniti. Imam prvivatnu tvrtku kojoj sam ja stopostotni vlasnik. Tvrtka se zove Monument doo pohranom, digitalizacijom, izlučivanjem i obrađivanjem dokumentacije. U jednom kratkom rezimeu cijele te priče, da bi bilo sve jasnije, to je jedan arhiv dokumenata", počinje svoju priču Samir Barać.

Po zakonu u arhivu, i javne ustanove i privatne tvrtke, dužne su čuvati dokumentaciju postojeće tvrtke itd. Ta dokumentacija je u vidu računa, osnivačka dokumentacija, ulaznih i izlaznih računa...

"Više je tu aspekata. Primjerice, sve što je vezano za zdravstveno, socijalno itd. Uglavnom, tekuća dokumentacija bilo koje tvrtke, privatne ili javne ustanove. Mi zbrinjavamo tu dokumentaciju, odnosno radimo pohranu te dokumentacije, odnosno potpuna skrb o dokumentaciji".

Monument doo ima 6 zaposlenih...

"Za sad toliko. Puno koristimo mladu radnu snagu, studente, koji nam puno pomažu. Mi nemamo kontinuirano preuzimanje dokumentacije- Znate, ponekad imate tvrtke koje imaju jako puno dokumentacije ili neke tvrtke koje imaju malo dokumentacije, uglavnom zato i koristimo studente kao neka pripomoć."

Plaće su vašim zaposlenicima u prosjeku ili iznad prosjeka za Hrvatsku, iznad 1446 eura, što je službeni prosjek iz kolovoza?

"Jesu, iznad prosječne su plaće u mojoj tvrtki, govorimo o stručnim djelatnicima u arhivu. To su voditelji pismohrane. Znači, imamo iznad 1500 eura, a imamo i ispod 1500 eura, to su neki obični poslovi. Mi kad smo slagali neku priču o arhivu i ono što nam je omogućena djelatnost, razgovarali smo o nekoj dugoročnoj politici. Nismo išli na neko kratko planiranje, uzeli smo plan od čak desetak godina. Znajući situaciju u Hrvatskoj, zbog manjka struke, a ovo je specifična djelatnost po tom pitanju, jer je tu jako izražen manjak struke. Naravno da, kad smo se oslonili na naše djelatnike, morali smo osigurati optimalne uvjete, a optimalni uvjeti, jedan od optimalnih uvjeta je da budu zaposlenici zadovoljni, uz korištenje EU fondova, uz normalno funkcioniranje svih tekućih troškova, tekućeg poslovanja, plaća, nabave itd. Uglavnom, u cijeloj toj priči je da već 11 godina, koliko postojimo, pokušavali smo napraviti jednu priču koja bi bila dugoročna i zdrava".

Manjak struke na tržištu

Dobivate li puno otvorenih zamolbi za posao?

"E vidite, ne baš, moram priznati i reći i ne baš. Zato što je specifična djelatnost i nedostaje struke. Struka je voditelj pismohrane, može se osloniti na bilo koji fakultet, ali pri državnom arhivu se polaže jedan, ajmo reći, duži ispit, morate proći praksu. Više je tu segmenata objedinjeno, službenih, koje morate imati, proći da bi se bavili ovim poslom."

Kako ste došli na ideju i kad ste napravili zaokret da se bavite ovim poslom? Je li to počelo paralelno s vaterpolskom karijerom ili nakon?

"Moram priznati da nisam započeo s pohranom dokumentacije, sa strukom, zapravo sam se počeo, nakon svoje igračke karijere, vrlo vrlo kratko, bavio građevinom. To nije nešto što sam ja prihvatio kako treba. Na kraju krajeva, to mi je nekako bilo i, ajmo reći, neko ulaganje sigurno u neku investiciju, ali nisam se u građevini našao i mislim da to nije bilo za mene. Građevina nije završila na najbolji mogući način u mojoj karijeri, ulaganje."

Na što točno mislite?

"Govorim o ulaganju u građevinu."

Dobro, idemo dalje...

"Na prvu, 2012. godine, izvršili smo jednu anketu tržišta vezanu za dokumentaciju, za arhiv, anketu vezanu za problematiku s arhiviranjem dokumentacije. Uvidjeli smo da postoji problem, posebno pri javnim ustanovama i polako smo krenuli, ono što bi rekli, iz jednog malog prostora, kupili polovne regale, jer vi po Zakonu o arhiviranju morate imati metane regale, morate stvoriti mikroklimatske uvjete za čuvanje dokumentacije. To je zakonom propisano vrlo vrlo uredno i vrlo vrlo disciplinirano i tako smo krenuli. Poslije smo uzeli jedan veći prostor, puno puno veći prostor. Nismo očekivali da ćemo ga uopće napuniti godinama, međutim u rekordnom smo roku, možda za dvije godine, ispunili smo prostor od 1000 kvadrata s dokumentacijom i sa regalima, arhivskim i tako je krenuo, ajmo reći, taj posao koji je počeo biti kontinuiran. Malo smo izašli na tržište pa smo postali malo i prepoznati. Došli smo do jedne faze u kojoj smo imali previše posla, previše kilometara dužnih, jer mjera u arhivskoj je dužni metar. Mi nemamo dužnih metara, nego dužnih kilometara, doslovno. Na to smo spojili, mislim da smo dodali jednu vrijednost gdje je počelo prije nekoliko godina priča o digitalizaciji. Tu smo napravili sofver za digitalizaciju i uzeli smo nove skenere, sklopili jedno partnerstvo s jednom IT tvrtkom. Nekako se ta čitava prila zaokružila i tako to funkcionira".

U redu, ali kad je ideja došla i kako?

"Znači, mi smo od nekih prijatelja i ajmo reći, jednog djelatnika u državnom arhivu koji mi je bio mentor, upoznat sa strukom i ta ideja je krenula. Mislim da sam, gledajući svoju sportsku karijeru i onu priču s građevinom, mislim da sam se u ovaj posao zaljubio na prvi pogled i dodir. Posao je vrlo zanimljiv, nije sjedilački, moraš biti aktivan, puno stvari moraš poznavati. Jako sam zadovoljan. Jako volim svoj posao". 

U hrvatskom sportu se nitko ne bavi s tim ili se bavi?

"Moram spomenuti jednu osobu, nažalost ona je pokojna. To je gospodin, bivši predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza Ante Baković. Ante Baković je imao tvrtku za istu stvar. Ne znam je li gospodin bio sportaš, bio je poznati funkcioner, ne znam je li bio sportaš."

'Nikad nije kasno za biznis'

Jeste li zarađeni novac od sporta uložili u biznis, stvarali novi novac za biznis ili digli kredit u banci?

"Vrlo dobro pitanje. Znači, dio ušteđevine koje sam ja zaradio tokom sportske karijere, ajmo reći koliko se moglo zaraditi u to doba, uložio sam ga naravno u biznis, jer bez nekih sredstava ne možete pokrenuti posao, to je definitivno. U ovom slučaju, najviše košta oprema. To je nama osnovno sredstvo za rad. Oprema, arhivski rekviziti, jako jako puno koštaju, odnosno prostori, rente itd. Mi smo morali imati neku osnovnu stvar da bi smo morali pokrenuti posao i to je otišlo iz sportske ušteđevine u neki posao, gdje smo nakon počeli stvarati i stvorili novac". 

Kakvu bi poruku poslali svim sportašima koji razmišljaju ući u biznis i oni koji o tome možda ne razmišljaju, a svi znamo da je sportska karijera ograničenog vijeka?

"Ja sam stvarno jedan od primjera gdje sam i završio fakultet nakon vaterpolske karijere."

Koji fakultet?

"Magistar sam ekonomije. Nakon karijere u vaterpolu završio sam fakultet. Bilo je to 2010. Naknadno sam završio za voditelja pismohrane, a uz to imam certifikat za stručnog trenera u vaterpolu. Hoću vam reći ovo - prvo i osnovno je to da nikad nije kasno. Postoji period u životu u kojem se vi posvetite sportu ili bilo kojoj drugoj kategoriji društva, međutim za pokrenuti posao i postići nešto malo više, nikad nije kasno. Posebno što, ako vam to obrazovanje sve omogućava, vi morate slijediti neku svoju želju i treba slijediti neki put. Zašto vam to govorim? Zato što sam ja u svom poslu naišao na puno puno negativnih odgovora na način to se ne može, to je neprofitibilno, to je jako teško, to je posao koji nitko ne radi, to je posao koji umire, međutim, dogodilo se potpuno suprotno. Mislim da je sve vezano uz želju čovjeka i posvećenosti i pripadnosti nečemu što vi želite".

'Ne smijem komentirati USKOK-ovu istragu, sve moje obveze prema Gradu Rijeci su ispunjene'

USKOK vas je ispitao u kolovozu ove godine u svojstvu osumnjičenika zbog posla vaše građevinske tvrtke s Gradom Rijekom iz 2008. godine. Što vam se točno stavlja na teret, kako vi objašnjavate ovaj postupak USKOK-a i kakva je situacija s time?

"Ne smijem komentirati ništa jer je slučaj u istrazi, ali sve moje obveze prema Gradu Rijeci su ispunjene", zaključio je Samir Barać. 

POGLEDAJTE VIDEO: Perica Bukić o našem najvećem sportskom paradoksu i stereotipu u Maksanovom korneru: 'Protrnuo sam od jeze kad sam čuo kako ta profesorica razmišlja'