Uzmemo li u obzir faktore da je bio izuzetno hladan zimski dan, da se igralo rukometno polufinale, da se Muzej automobila nalazi u dijelu grada koji ne nudi kulturne sadržaje i nije na ruti muzeja, da većina građana još ni ne zna koji je to objekt tj. kako on izgleda, gdje se ulazi, s koje strane se dolazi, onda je sve zajedno gledajući navala građana bila nešto što izlazi iz racionalnih okvira.
Kako nam kažu tvorci ove prve, premijerne postave muzeja, promatrati tisuće i tisuće ljudi kako naviru iz pravca Zvonimirove, Ljudevita Posavskog, tražiti mjesto na prepunim parkiralištima u okolici bili su prizori za pamćenje.
Muzej automobila Ferdinand Budicki otvorio je svoja vrata već u podne. a u 19:30 prostor je već bio blokiran i ta 'okupacija' je trajala sve do 23 sata. Treba napomenuti da su se samo za ovu noć rasporstrli na čak 1800 kvadrata. Teško je nabrojati sve medije koji su taj dan prošli kroz prostor omogućili da vijest o ovom velikom događaju ode u u svijet.
Ostaje činjenica da je 15 ljudi operativno (sa smiješnom količinom novca i ne računajući pomoć sponzora u proizvodima i mnoge druge vrijedne kontakte od ljudi iz naše oldtimer-scene) u 40 dana upogonilo u potpunosti devastiranu industrijsku halu bez sanitarija, struje, vode, brava, sigurnosnih uvjeta i dovele je u takvo stanje da je kroz nju prošlo preko 10.000 ljudi, predsjednik države i da su trenutačno postali hit i novo odredište građana.
Čitava postava Muzeja i svi vizuali postavljeni su samo za Noć Muzeja. Već drugi dan krenula je demontaža postave te su nastavljeni građevinski radovi tj. daljnje preuređivanje prostora.
Velika ljubav, snaga,vizija, znanje, odlučnost, motiviranost, ustrajnost i energija ljudi sa scene starodobnih automobila najveća su vrijednost u pokretanju MAFB i zbog toga je ovo gore napisano još nedavno izgledalo kao utopija a postala stvarnost za koju će se svi zaljubljenici u automobile i povijest pobrinuti da traje još jako dugo.
