U srijedu, 24. travnja, u Beogradu je u 77. godini preminuo košarkaški olimpijac i osvajač srebrne medalje u Meksiku 1968. godine Zoran Maroević, koji je pripadao generacija jugoslavenskih košarkaša koja je započela s ispisivanjem najljepših stranica u povijesti naše košarke. Zoran Maroević rođen je u Matuljima 27. travnja 1942. godine, a obitelj mu potječe iz Starigrada na otoku Hvaru i s njom je 1952. godine odselio u Osijek.
Interes za sport pokazao je već 1957. godine kada je počeo igrati za rukometni klub Slavija iz Osijeka. Po završetku gimnazije napušta Osijek i rukomet te dolazi u Zagreb i upisuje Veterinarski fakultet na kojem ga zbog visine od 204 cm zamjećuje ga tehniko Košarkaškog kluba Lokomotiva Vladimir Anzulović, koji ga poziva na prvi trening u "Kutiju šibica".
Godine 1960. godine pristupio je Lokomotivi u kojoj je sreo već poznate košarkaše Zvonimira Petričevića, Mirka Novosela, Dragutina Kovačića, ali je u klubu ostao samo tu polusezonu u kojoj je za Lokomotivu odigrao 20 utakmica.
Odlazak u Sarajevo
Na poziv Košarkaškog kluba Mlada Bosna Maroević 1961. godine dolazi u Sarajevo, ali je klubu zbog imena bio zabranjen daljnji rad, pa je prešao u sarajevski Željezničar s kojim je 1961. godine ušao u Prvu saveznu ligu i za koji je na poziciji centra odigrao oko 160 utakmica.
U listopadu 1964. godine Maroević prelazi u OKK Beograd, čiji je dres nosio do 1972. godine i postaje jedan od igrača koji su u drugoj polovici šezdesetih godina prošlog stoljeća ispisali najljepše stranice u povijesti kluba s kojim je 1965. godina osvojio titulu prvaka Jugoslavije i igrao u polufinalu Kupa europskih prvaka.
Godine 1972. bio je sudionik prvog finala Kupa "Radivoja Korača" u kojem je njegov bivši klub Lokomotiva iz Zagreba pobijedila OKK Beograd u natjecanju koje od tada nosi ime po njegovom klupskom i reprezentativnom suigraču.
Igrač i trener
Nakon odigranih 412 utakmica, 1972. godine napušta OKK Beograd i odlazi u Osijek, gdje je jedno vrijeme bio igrač i trener Košarkaškog kluba Osijek. Iste godine opet odlazi u Sarajevo, gdje ponovno postaje igrač i trener Košarkaškog kluba Željezničar iz Sarajeva u kojem je ostao četiri godine.
Posljednju igračku sezonu u karijeri (1976/77) proveo je u Košarkaškom klubu Igman iz Ilidže, gdje je također bio igrač i trener.
Najveći uspjeh
U dresu reprezentacije Jugoslavije Maroević je igrao od 1965. do 1971. godine, odigravši 112 utakmica. Na Mediteranskim igrama 1967. godine bio je član reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila zlatnu medalju kao i standardni član momčadi koja je na Europskom prvenstvu u Italiji 1969. godine osvojila srebro, da bi krunu karijere ostvario na Olimpijskim igrama 1968. godine u Meksiku, gdje se zakitio srebrnom medaljom.
Pod vodstvom izbornika Ranka Žeravice, u Meksiku su srebro osvojili Aljoša Žorga, Radivoje Korać, Zoran Maroević, Trajko Rajković, Vladimir Cvetković, Dragoslav Ražnjatović, Ivo Daneu, Krešimir Ćosić, Damir Šolman, Nikola Plećaš, Dragutin Čermak i Petar Skansi.
