Regularna sezona NBA lige veliki je ispit za svih 30 momčadi najbolje košarkaške lige na svijetu. Kroz maratonski raspored od 82 utakmice, franšize se natječu za ulazak u doigravanje kojeg izbori osam najboljih momčadi na Zapadu i osam najboljih momčadi na Istoku.
Iako je temeljna svrha regularnog dijela NBA sezone odrediti tko će s kime igrati u doigravanju, ljudima koji vole i gledaju košarku puno je važniji put kroz sezonu. Radi se o nezaboravnim večerima, ludim preokretima, nevjerojatnim clutch završnicama, usponima i padovima i novim zvijezdama te razočarenjima.
Najveći interes, ipak, prikuplja utrka za nagradu najkorisnijeg igrača lige, odnosno MVP-a. Što to čini utrku za MVP-a najzanimljivijem segmentom NBA sezone? Pa, prije svega, veliki je faktor što svatko ima osobne favorite, dok mediji uvijek traže nove narative i razloge zašto je netko bolji od drugog.
Ipak, najviše je prašine jer se radi o činjenici da će rijetko
kada postojati generalni konzenzus oko toga tko je zaslužio
nagradu. Dogode se i, naravno, takve sezone. Recimo, 2016. nije
bilo puno rasprave o tome tko je MVP lige. Steph
Curry trpao je 30 poena u prosjeku, a njegovi Warriorsi
oborili su rekord lige i pobijedili na 73 utakmice u sezoni, s
čime su oborili rekord Jordanovih Bullsa iz 1995-96.
Po kojim kriterijima se MVP uopće bira?
Gledajući povijest NBA lige, postoji generalni model po kojemu se glasaju MVP-i. U idealnom scenariju, radi se o individualcu koji ima izvrsne brojke kao što su prosjek poena, skokova i asistencija. Na kraju dana, to su primarne NBA statistike koje ljudi prvo zapažaju. Također je bitno da igrač ima i dobre napredne statistike, koje se ipak računaju matematičkim formulama običnih statistika, kao što su tri gore navedene i ostale poput blokada, ukradenih lopti, izgubljene lopte, efikasnost u postizanju poena...
Takve sezone više su, ipak, izuzetak nego pravilo. Druga velika prepreka je to što najbolji igrač lige neće svake godine biti MVP lige. Recimo, može se reći da je LeBron James zadnjih 14 godina najbolji ili ponajbolji igrač lige. Primjerice, James nije bio MVP 2018. kada je evidentno bio najbolji na planeti. Nagrada je otišla u ruke Jamesa Hardena, koji je bio najbolji strijelac lige i 65 pobjeda u sezoni s Houston Rocketsima, što je značajno više od 50 kojih je James skupio s Cavsima.
Idući je problem onaj u suštini same nagrade - nagrađuje se najbolji individualac u momčadskog sportu. Koliko je jedan igrač vrijedan za jednu momčad? Realno gledajući, dobar igrač biti će 'vrijedniji' za ekipu u kojoj ima katastrofalne suigrače nego što će biti u ekipi s ostalim dobrim igračima. Postavlja se daljnje pitanje, koliko ima smisla uzimati u obzir omjer momčadi ako je svaki igrač okružen s drugom momčadi u drugačijim okolnostima?
Sva ta pitanja razlog su zašto je MVP nagrada tako kul. Na nju možete gledati iz nekoliko perspektiva, na kraju dana, rijetko kada će mišljenja biti posložena. Iako se slažem s onom pametnom rečenicom da na kraju dana to nije najbitnija stvar u sportu, svejedno smatram da takve rasprave u svim sportovima doprinose navijačkom duhu, potrebnom narativu i na kraju krajeva, gledanosti i publicitetu lige. Koliko ligu nosi odlična košarka, toliko ju nose i zvijezde i rivalstva zbog kojih će ljudi upaliti televiziju ili pročitati tekst.
Konkurencija je vatrena
Ako nije jasno koliko je ove godine konkurencija za MVP-a vatrena, dovoljno je spomenuti da je unatoč nevjerojatnoj sezoni Luka Dončić nekako zanemaren i nije u razgovoru za MVP-a kao što su Jokić, Giannis Antetokounmpo i Joel Embiid. Zašto je tako? Pa, može se reći da je Slovenac sporije ušao u sezonu. Iako njegovi Mavsi sada imaju dvije pobjede više od Jokića i Denvera, Dončić je do 26. siječnja u prosjeku bilježio 25.2 poena, 8.9 skokova i 8.7 skokova. U sljedećih 29 utakmica Dončić je na nerealnom učinku od 31.9 poena, 9.4 skokova i 8.8 asistencija uz 47.7% iz igre i 39.6% za tricu.
Veći konkurent Jokiću vjerojatno je Giannis Antetokounmpo. The Greek Freak u ovom trenutku je najbolji igrač NBA lige. Čast Jokiću, Kevinu Durantu, pa i LeBronu Jamesu, Steph Curryju i ostalima, ali Giannis je trenutno u naponu svoje snage i bolji je od svih. Ove sezone je na prosjeku od 29.9 poena, 11.6 skokova i 5.8 asistencija i 55.3 posto šuta.
Prošle je sezone sa svojim Milwaukeejem osvojio prvi naslov prvaka, a u finalu je bilježio 35.2 poena, 13.2 skokova i 5.0 asistencija. Radi se o doista nerealnom učinku u finalu NBA lige, a njegov Milwaukee ima dvije pobjede više nego Nuggetsi.
Neupitno je kako je Milwaukee kolektivno kvalitetnija momčad od Denvera, ali također je jasno kako momčad nije imala prevelikih aspiracija pregaziti regularnu sezonu, već se skupljao momentum i čuvalo zdravlje momčadi za doigravanje. Giannis je najveća sila u ligi i MVP nagrada opravdano bi otišla u njegove ruke. Na kraju dana, on je najbolji igrač u ligi i već dvostruki osvajač nagrade.
Tu je i Joel Embiid, čiji 76ersi ponovno igraju dosta solidno. Naravno, postoje brojna pitanja koja se povlače oko njihovih šansi za osvajanje prvenstva. Nijedno od njih neće biti oko učinka gorostasog Embiida, koji nevjerojatno mekom rukom i odličnim radom nogu terorizira NBA obrane iz noći u noć. Što se njega tiče, on je najbolji ovosezonski strijelac s 30.4 poena, a bilježi još 11.6 skokova i 4.2 asistencije. Vodi Philadelphiju do trenutno četvrtog mjesta Istočne konferencije, makar su Bucksi i Celticsi unutar jedne utakmice.
Joel Embiid
Back-to-back MVP za Jokića?
Ova sezona izrodila je trojicu zaista posebnih i nevjerojatnih konkurenta za MVP nagradu. Prvi je svakako aktualni MVP lige, Nikola Jokić, koji nastavlja proizvoditi čuda iz dana u dan.
Tako je Jokić ubacio u još višu brzinu i počeo igrati još bolju
košarku nego lani, kada je dobio odličje za najkorisnijeg u ligi.
Na prosjeku je od 27.1 poena, što je više od 26.4 što je bilježio
lani. Ima u prosjeku 13.8 skokova, što je tri komada više nego
što je prosječno hvatao u 2020-21. Za kraj, učinak u
asistencijama ostao mu je skoro identičan, sad bilježi 7.9 dok je
lani 8.3.
Ipak, najimpresivnija jest činjenica da Jokić drži Nuggetse na omjeru od 48 pobjeda i 33 poraza, što je dovoljno za šesto mjesto Zapada bez svoja dva najbolja suigrača. Jamal Murray van je pogona još od prošle sezone, kada je potrgao križne ligamente. Ove sezone još nije nastupio, a njegov povratak ne očekuje se ni u doigravanju. Izvan je sastava nakon samo devet utakmica u sezoni i Michael Porter Jr, talentirano nisko krilo Nuggetsa koje je propustilo i prvu sezonu zbog ozljede leđa.
Unatoč ozljedama druge i treće opcije, kao i katastrofalne podrške s klupe, Jokić je zadržao Denver u konkurenciji za doigravanje. Dapače, po omjeru pobjeda i poraza njegov Denver ima samo tri pobjede manje od treće momčadi Zapada, Dallasa. Srpski je centar u petak postao prvi igrač u povijesti NBA lige s najmanje 2000 poena, 1000 skokova i 500 asistencija u jednoj sezoni.
Osim toga, veoma je zanimljivo što je Jokić najbolji u ligi po obrambenom plus minusu. Radi se o statistici koja računa koliko kvalitetno jedna momčad dobro igra dok je igrač na ili izvan terena. Jokić, koji je često bio na udaru kritičara zbog svoje loše igre u obrani, po ovoj statistici najviše pridonosi u obrani. I to ne samo od MVP kandidata, već u NBA ligi. Takve statistike se, doduše, ne trebaju uzimati u doslovnom smislu jer ovise o previše varijabli. Ipak, vrijedi još dodati da je Jokić i drugi u ligi po obrambenim Win Shareovima.
