Lusia Harris jedina je žena u povijesti koju je birala na draftu jedna NBA ekipa. Osim toga, zabila je prvi koš u povijesti košarke na Olimpijskim igrama, a prošli je mjesec nažalost napustila naš svijet u 66. godini života.
Međutim, njen lik još dugo će živjeti. Mnogi nisu svjesni dubine Harrisinih uspjeha, kao ni činjenicu koliko je učinila kao ambasador ženske košarke u svijetu. Njen utjecaj osjećaju košarkašice i dan danas, a vjeratno će i zauvijek.
New Orleans Jazz odabrao je upravo Harris u sedmoj rundi drafta 1977. godine. Naime, draft je u to doba imao više od samo dvije runde, ali rijetki igrači bili su zapravo potpisani od momčadi.
Iako Harris nikada nije zaigrala NBA utakmicu, ona je zapravo propustila priliku na treningu za momčad jer je bila - trudna. Tako je Harris izgubila priliku za profesionalnu karijeru, ali za time nije žalila.
Dominirala fakultetom
Harris je bila rijetko dominantna igračica. Ona je pomogla Delta State sveučilištu da osvoje tri uzastopne državne titule u 1970-ima, a također je i osvojila srebrnu medalju za SAD 1976. godine.
"Pamtit će ju se po njenoj dobroti, njenim uspjesima na i izvan terena i svijetlu koje je donosila u zajednicu, državu Mississilli i njene zemlje. Prva je žena u povijesti koja je zabila koš na OI."
Za Delta State je u prosjeku bilježila 25.9 poena i 14.4 skokova, što recimo parira ovosezonskog statistici Nikoli Jokića, koliko god bili neusporedivi. Vodila je svoju momčad do omjera od 109 pobjeda i samo šest poraza dok je bila na sveučilištu, a i dalje je rekoderka škole u poenima i skokovima.
Harris je tijekom odrastanja ostajala budna u kasnim satima kako bi gledala neke od najboljih košarkaša te ere, kao što su Wilt Chamberlain, Bill Russell, Jerry West, Oscar Robertson i drugi.
"Htjela sam odrasti i imati vlastitu obitelj i htjela sam šutirati loptu kao što su ju oni [košarkaši] šutirali," rekla je Harris.
Nikad se nije uspoređivala s muškarcima
Harris je bila najviša u svojem razredu, koji je uključivao i dječake. Bila je visoka 193 centimetara, a bila je često predmet neukusnih šala i komentara zbog svoje visine. Ipak, počela je gledati na visinu kao svoju prednost kad je počela igrati košarku.
"Lusia Harris jedna je od naboljih centara u povijesti ženske košarke. Bila je velika, neumorna i dominirala je reketom kao nijedna žena prije njega," stoji u priopćenju posvećenog njenom ulasku u Kuću slavnih.
"Tijekom njene četverogodišnje karijere na Delta State sveučilištu Harris je promijenila žensku košarku. Protivnici su ju zvali nezaustavljivom, ali je i to jedva opisivalo njen pristup igri."
Harris se zaručila za njenu simpatiju iz srednje škole i brzo je započela obitelj. Međutim, 1977. dobila je nenadani poziv Jazza: "Mislila sam da se radi o publicitetu, mislila da nisam dovoljno dobra. Protiv žena, da. Ali drugačija je priča protiv muškaraca, tako da sam odlučila da neću ići," rekla je Harris.
Mnogi bi pomislili da je Harris uprskala priliku života, ali ona tako ne misli. Naime, ona ističe da su njena djeca uspjela dovoljno. Jedno dijete je odvjetnik, drugo ima magistar znanosti, a još dvoje ima doktorate. Svi se bave sportom.
Za Harris je bilo dovoljno da je šutirala loptu kao što su to radili njeni idoli. Ona svoje uspjehe ne uspoređuje s muškarcima, već joj je dovoljno što su ostvarila njena djeca. Za nju se nikad nije radilo o publicitetu, novcima ili popularnosti. Harris je jednostavno voljela i uživala u košarci i zauvijek će ostati jedan od najljepših ambasadora sporta.
