Za njega govore kako je predodređen za velike stvari, a iako nema još 18 godina on se upisao u povijest Cibone. Sa samo 17 godina i 10 mjeseci Roko Prkačin je postao novi, najmlađi kapetan ovog slavnog zagrebačkog kluba u povijesti, a velika zanimljivost i rijetkost jest i u tome što je ovo prvi put da su se u Ciboni i otac i sin, svako u svoje vrijeme, našli u ulozi kapetana. Obiteljska košarkaška geneza prenijela se, tako, na parket.
24.09.2020.Zagreb - Konferencija za medije KK Cibone na kojoj su trener Ivan Velic i sportski direktor Marin Rozic predstavili novog kapetana momcadi Roka Prkacina. Photo: Zeljko Lukunic/PIXSELL
REPORTAŽA O MEGATALENTIRANOJ CIBONI:
Tata Nikša nekad, Roko od prošlog tjedna
Tata Nikša nekad, Roko od prošlog tjedna i nova lijepa priča u Ciboni može početi. Rokov otac Nikša Prkačin legendarni je hrvatski košarkaš koji je bio poznat po svojoj borbenosti na parketu, a sinu je očito prenio veliku ljubav prema tom sportu i svoju borbenost. Krv nije voda, kako se ono kaže. Geni su geni...
"Klub je tako odredio i jako sam sretan i ponosan zbog toga. Istina je da baš živim i dišem Cibonu, jako volim taj klub", kazao nam je Roko Prkačin za kojeg novinari govore kako voli Zagreb i sve što ima veze s ovim gradom.
"Jel' pričam k'o purger? Pa ne pričam baš, stanite sad malo hahaha", govori nam dobro raspoloženi Roko koji je uvijek spreman na šalu.
22.11.2008., Split, Hrvatska - Odigrana je kosarkaska utakmica 9 kola NLB lige na Gripama izmedju Splita i Cibone. Igrac Cibone Rawle Marshall u 25. minuti susreta divljacki je sakom udario igraca Splita Stembergera, nakon cega su se nastavili medjusobno tuci. Suci su pronasli kompromisno rjesenje i iskljucili 12 igraca, po sest sa svake strane. Niksa Prkacin, Stipanovic i Marshal. Photo: Ivo Cagalj/24sata
"Nisam toliko Zagrepčanin ali živim Cibonu da, to je istina. Isto su to na presici kazali. Za ovaj klub bi dao sve. Za mene je ovo stoga ostvarenje snova. Velika mi je čast biti kapetan Cibone, ali svjestan sam da uz to dolazi i velika odgovornost. Znam i to da je moj tata Nikša posebno sretan zbog toga, jer je i on bio kapetan. Mi smo sigurni jedini otac i sin koji su bili kapetani ovog kluba. To je jedna posebna i lijepa priča u svakom slučaju", dodaje Roko i ističe:
"Moj tata je ponosan na mene. Razgovarali smo o tome, ipak živimo skupa haha. No, taj razgovor bi ja držao malo sa strane".
Kapetanski debi u zadarskom porazu
Svaki početak je težak, a tako je bilo i u Rokovom slučaju. Prošlog petka izveo je momčad na parket dvorane velikana Krešimira Ćosića, u prvom ovosezonskom derbiju protiv Zadra u kojem su Vukovi izgubili 73:70, i to nakon što su u prvom dijelu vodili sa +14 i u drugom s +10...
Zadar je do pobjede stigao preokretom u četvrtoj četvrtini. Cibona je vodila od početka pa sve do 4:40 minuta prije kraja kada je Worku polaganjem doveo Zadar u vodstvo od 63:62.
Domaći su iskoristili period od gotovo pet minuta u kojemu Cibona nije postigla niti jedan poen za seriju 12:0 kojom su zaostatak 59:62 pretvorili u prednost od 71:62 dvije i pol minute prije kraja. Roko se trudio, ali nije mogao preokrenuti. No, taj poraz nije toliko dramatičan, ako se uzmu u obzir nedaće koje su stigle momčad u obliku koronavirusa, zbog čega pripreme nisu odradili adekvatno, prema planiranom, jer su igrači morali u karantenu.
"Izgubili smo tu utakmicu, ali osobno sam zadovoljan kako smo reagirali. Držali smo ih u svom ritmu, dobro smo igrali to što smo odigrali. Tih možda ukupno deset minuta dekoncetracije odlučilo je susret. I tako je moj kapetanski debi završio neslavno, ali dobro. Ne želim tražiti opravdanja za ovaj poraz, ali mlada smo momčad, nismo dugo zajedno. Tek smo se praktički okupili i moramo se malo bolje upoznati, više trenirati. Za iduću utakmicu protiv Zadra možete očekivati drugačiji ishod", priča nam Roko Prkačin kojeg može veseliti to što je sa 12 poena (šut 5-10, iz igre 5-6, za tricu 0-4, slobodna 2-4) i jednom blokadom bio najbolji strijelac svoje momčadi.
25.09.2020., dvorana Kresimira Cosica, Zadar - HT Premijer liga, 02. kolo, KK Zadar - KK Cibona. Dominic Gilbert, Roko Prkacin. Photo: Dino Stanin/PIXSELL
"Nisam puno prije utakmice razmišljao o tome kako na parket izlazim kao kapetan, predvodnik momčadi. Najviše mi je u glavi bilo to što konačno počinjemo igrati košarku nakon šest mjeseci pauze. To mi je bilo najveće uzbuđenje, jer svi smo u momčadi jedva čekali da počne sezona, da se utakmice vrate u naše živote. Ma i da jesam i da nisam na teren izašao kao kapetan, to nema nikakve veze. Najvažnije je to da je počela nova sezona, da smo nastavili igrati kako smo igrali i prije".
Miljenik u svlačionici
Roko je pravi miljenik u svlačionici. Svi ga vole, i zbog toga što je najmlađi. Kao takav je ušao u svoju prvu profesionalnu sezonu kad će biti ne samo deklarativni nego i realni starter, igrač koji bi trebao imati puno ovlasti, a uz to i kapetan. Da, puno se toga promijenilo u njegovoj mladoj karijeri...
"A što ja znam, nisam pitao svoje suigrače jesu li sretni što sam im baš ja kapetan, nemaju baš izbora hahaha. Šalim se opet malo. Ma ne, znam da je mojim suigračima drago zbog toga, baš zato što sam najmlađi, pozitivac. Ma postrojit ću ih sve da stoje k'o vojnici. Kad uđem u dvorani ima da svih 11 stoje postrojeni haha. Šala mala, odlična smo momčad, odlična smo klapa, i zafrkancija je, uz težak rad i ciljeve, dio naše momčadi, svlačionice. Svi svakog uvažavaju i svi smo kao jedan. Sigurno im je drago zbog mene i zbog svega toga moja odgovornost kao kapetana mi je još i veća. Znam da ćemo se dobro slagati, ali znam i to da ih ne želim iznevjeriti niti razočarati".
Potpisnik ovog teksta nekoliko je puta, uz ovaj, imao priliku razgovarati s Rokom i svaki put nas iznenadi s kolikom dozom zafrkancije, ali i zrelosti pristupa razgovoru. Dojma smo kao da pred nama stoji, ili se s druge strane telefona nalazi, u najmanju ruku 25-godišnjak.
"Dosta mi to ljudi govori. Očito se mora odmah početi rugati u intervjuima. A da se rugam u intervjuima onda bi mi rekli da sam debil i da imam sedamnaest. Nikad zadovoljni hehe. Hvala vam puno na lijepim riječima, ali ta moja zrelost što vi kažete nije stvar kućnog odgoja, nego toga što puno vremena provodim sa starijim od sebe. Kao mlad sam ušao u seniore i tako se nekako i počeo ponašati".
Na startu ABA lige protiv Zvezde
Roka posebno veseli i to što će se regionalna ABA liga ipak igrati. Tako su odlučili njeni vlasnici, to jest klubovi koji su uspjeli nekako različitosti u stavovima ostaviti po strani, pa su se usuglasili oko nastavka natjecanja i dosad suprotstavljeni Partizan s jedne, a Crvena zvezda i njena filijala FMP s druge strane. Regionalna liga tako za Vukove kreće u ponedjeljak. 5. listopada kad dočekuju euroligaša Crvenu Zvezdu.
"Za navijače još ne znamo hoće li biti prisutni. Hoće li se pristupiti mjerama da samo određeni postotak može u dvoranu ili će ona biti prazna. No, znam da je momčad i suparnik jako dobra pozivnica za navijače. Ako se bude mogla i malo napuniti, svejedno koliko, neka se napuni. Bit će sastanak oko toga pa ćemo vidjeti".
Koronavirus je promijenio naše živote i postao stalna prijetnja svim aspektima, ne samo društvenom i sportskom životu nego svemu. Praktički do nedavno u Ciboni je vladalo alarmantno stanje. Nakon što su prvi igrači osjetili simptome COVIDA-19 te bili podvrgnuti testovima, koji su rezultirali sa četiri zaražena (po dva igrača i člana stručnog stožera), na testiranja su otišli svi igrači i klupski zaposlenici. To je pak rezultiralo s još 10 novozaraženih, od toga devet igrača i jednim članom stručnog stožera, pa se slobodno može reći da su u Ciboni koronavirusom bili zaraženi gotovo - svi. Zaraženi su odmah otišli na 14 dana u karantenu, među njima i Roko...
Roko u karanteni proveo 14 dana zbog koronavirusa
"Kad sam bio u karanteni vježbao sam u sobi. Ne znam što bi vam kazao na to kako mi je bilo. Ljudi će mi reći da sam lud kad kažem da sam bio zatvoren u sobi 14 dana zbog ostalih ukućana. Jedino što sam dobio je WC i hranu ispred vrata. Osim toga, ništa nisam radio. Malo sam u sobi trenirao i to je to. Meni je bilo dobro, imao sam neku svoju rutinu, odmorio sam se. Što se tiče simptoma, izgubio sam njuh i okus. Većina nas je izgubila navedeno. Hrana je bila bljutava, samo sam ju žvakao, bez okusa. Užas...".
Gledajući ovu novu momčad Cibone punu talenta golicamo si maštu da će za koju godinu biti spremna za velike stvari, čak i napad na Final Four Eurolige.
Cibona je odradila sjajan posao, možda i najbolji prijelazni rok unazad desetak godina. Klub je doveo reprezentativce Matea Drežnjaka, Tonija Nakića i Krešimira Radovčića. Njima se priključio i iskusni američki play Ronald Moore koji bi trebao biti startni play, iako je sad protiv Zadra započeo Radovčić. U petorci protiv Zadra tako su bila tri igrača do 21 godine (Drežnjak i Nakić imaju 21.).
Također, Igor Marić se nakon godinu dana izbivanja vratio u Cibonu iz Praga, i Vukovi su tu dobili iskusnog i vrijednog igrača, koji će biti oslonac starterima, Drežnjaku i Nakiću na pozicijama beka šutera i niskog krila. Tu je i pojačanje Kristijan Krajina kao i Filip Bundović, ton će davati sjajni veteran Ivan Novačić, a Mate Vucić će se boriti pod košem. Cibona je produžila suradnju s Josipom Bilinovcem. Odlučeno je da će i mladi Lovro Gnjidić do kraja sezone konkurirati za prvi sastav. On će se pokušati izboriti za što bolji status u prvoj momčadi. I stručni stožer dobio je ogromno pojačanje u Jurici Šangi.
Ova Cibona itekako ima smisla
Sve u svemu, roster je zasad zatvoren, ali kako nam je to kazao trener Ivan Velić, ostavljen je prostor u slučaju nenadanih situacija, ozljeda, pa da se onda reagira pravovremeno. Takva Cibona ima smisla, itekako...
"I ja vjerujem u našu momčad, takva Cibona, ova Cibona, itekako ima smisla. Ako tu dođe još koji mladi igrač, talentiran, za koju godinu, kad čitava priča ode još više naprijed, još više se zakotrlja, to bi moglo biti jako dobro", zaključio je Roko Prkačin.
25.09.2020., dvorana Kresimira Cosica, Zadar - HT Premijer liga, 02. kolo, KK Zadar - KK Cibona. Ivan Novacic, Kristijan Krajina, Mate Vucic, Filip Bundovic, Igor Maric, Kresimir Radovcic, Roko Prkacin Photo: Dino Stanin/PIXSELL
Naravno da priču nismo mogli završiti bez tate Nikše, koji nam je samo kratko kazao:
"Drago mi je i ponosan sam što je moj sin Roko postao kapetan Cibone, kluba u kojem sam igrao i čiju sam kapetansku vrpcu nosio i ja. Ipak se radi o klubu za koji sam davao sve od sebe. Vjerujem da će i Roko dati sve od sebe i biti pravi primjer svojim suigračima".
