Jako je malo ljudi koji mogu učiniti da svijet na trenutak zastane. Trenutak u kojem smo doznali da Kobe Bryant više nije s nama bio je jedan od tih trenutaka, trenutaka jeze i tišine koja je sportski svijet zavila u crno.
Pojam „šok i nevjerica“ prečesto se koristi u raznim kontekstima, ali upravo on opisuje atmosferu koja je preplavila sve obožavatelje sporta dok su slušali vijesti o njegovoj nesreći. Jer je Bryant bio jedna od istinskih ikona NBA lige i sporta općenito, čovjek koji je živio košarku i razumio ju na nekoj puno višoj razini.
No nije oduvijek bilo tako. Kobe je tek pred kraj svoje karijere stekao status prave sportske zvijezde za koji se teškom mukom izborio.
Bahati klinac
U ligu nije stigao kao velika zvijezda, bio je tek 13. izbor na draftu, a Charlotte Hornetsi su ga odmah po draftu zamijenili u Los Angeles Lakerse. Potez je to zbog kojeg njihovi navijači posegnu za sredstvima za smirenje svaki put kad ga se sjete.
Svoju prvu sezonu odsjedio je na klupi, što ne znači da nam nije dao razloga da ga već tad, kao 18-godišnjeg klinca, zamrzimo. U svojoj prvoj sezoni pobijedio je na natjecanju u zakucavanjima, a zamjerio se publici nakon što je na klupi proslavio jedno promašeno zakucavanje svog protivnika Michaela Finleyja, koje mu je zapravo i donijelo pobjedu.
Bryant je tako sebi nalijepio etiketu egoističnog, bahatog dečka još i prije nego što je postao NBA zvijezda. Bila je to samo kap u moru kritika s kojima s Bryant morao nositi. Lakersi su čekali svog novog Magica Johnsona koji će im osigurati naslov prvaka, a Bryant to u početku jednostavno - nije bio.
NBA liga u Bryantovim je ranim sezonama bila puno surovija nego danas. Senioritet košarkaša bio je puno naglašeniji, mlađi igrači prolazili su inicijacije koje su često i prelazile granicu maltretiranja. Bilo je to vrijeme kad igrači iz suprotstavljenih momčadi nisu bili prijatelji, baš naprotiv. Rivalstva su bila puno izraženija. Najgore od svega, liga je ostala bez svoje najveće ikone - Michaela Jordana.
Kako onda prihvatiti tog klinca koji u dresu zakletih neprijatelja Bullsa radi stvari koje je samo Jordan radio, koji se kreće, šutira iz okreta i zakucava kao Jordan? Nikako, bar ne još tad.
Kobe Bryant (L) of the Los Angeles Lakers holds the Larry O'Brian trophy as teammate Shaquille O'Neal (L) hold the MVP trophy after winning the NBA Championship against Indiana Pacers 19 June, 2000, after game six of the NBA Finals at Staples Center in Los Angeles, CA. The Lakers won the game 116-111 to take the NBA title 4-2 in the best-of-seven series. (ELECTRONIC IMAGE) PHOTO, Image: 17471140, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: AFP / AFP / Profimedia
Izlazak iz sjene
Nije Bryantu bilo lako biti u masivnoj sjeni jednog od najdominantnijih košarkaša svih vremena Shaquillea O'Neala s kojim je osvojio tri naslova NBA prvaka. Koliko god Kobe izvlačio neke utakmice u doigravanjima, Shaqu bi pripala većina zasluga. Dvojac se, k tomu, jako ružno rastao, a O'Neil se naslađivao i naglašavao kako „Kobe ne može ništa bez njega“.
Bryant je u Lakersima sredinom 2000-ih igrao atomsku košarku. Sam protiv svih nije mogao, a od suigrača nije imao veliku pomoć, što ga je, temperamentnog i gotovo bolesno kompetitivnog, jako frustriralo, tako da je morao urazumiti klupske čelnike da mu dovedu bolje suigrače od npr. Kwamea Browna i Smusha Parkera. Pisalo se o raznim ucjenama, zbog čega je opet navukao bijes navijača, taman kad je razriješen slučaj u kojem je oslobođen optužbi za silovanje sobarice u hotelu.
Bryant je tek tamo 2008. godine, nakon punih 12 godina u ligi, doživio svojih pet minuta. Dobio je MVP nagradu, prvu i jedinu u svojoj bogatoj i uspješnoj karijeri, što je uvijek bio argument njegovih hejtera u usporedbama sa Jordanom.
U sljedećoj se sezoni konačno riješio imidža „drugog igrača“ momčadi koji ne može nešto osvojiti samo ako pored sebe ima nekog boljeg. Stigao je u Lakerse, između ostalih, Pau Gasol s kojim je otišao po dva uzastopna naslova prvaka, a to su vjerojatno bili trenuci u kojima se Kobe popeo u NBA Partenon. U međuvremenu je prestigao i Jordana na vječnoj ljestvici zabijenih poena u NBA ligi, a ulaznice za njegovu oproštajnu utakmicu s tada slabašnim Lakersima bile su skuplje od ulaznica za NBA finale. Kobe je zabio 60 poena u toj utakmici kako bi osigurao 17. pobjedu Lakersima koji su bili na kraju najgore sezone u povijesti kluba.
Heroj školskog igrališta
Bio je igrač koji je dijelio javnost. Kod njega nije bilo između, ili ste ga voljeli ili ste ga mrzili. Dwight Howard je otvoreno rekao da ga mrzi jer mu je Kobe često prigovarao zbog njegove „mekane“ igre. Najveći trener svih vremena Phil Jackson u svojoj je knjizi napisao da se Bryanta nije dalo trenirati i da ga nije slušao, što mu je naštetilo imidžu.
Zašto je onda svijet stao kad je Bryant poginuo? Osim košarkaške veličine koja ga je krasila, Bryant je pokazao da je samo čovjek. Hollywood voli negativce, a trudili su se jednog napraviti od Bryanta, ali Kobe je bio jači od toga. Svi njegovi sukobi proizlazili su iz njegove neviđene kompetitivnosti, a njegovi uspjesi su plod krvavog rada. Proživio je vrijeme najvećih promjena i evolucije NBA lige, a u sebi je držao onaj "šmek" iz 90-ih. Pričalo se da nema prijatelja među igračima u protivničkim momčadima jer se držao one stare da su ti u košarci "jedini prijatelji lopta i suigrači".
Želja za pobjedom vodila ga je nekad u konflikte koji bi se često prenapuhali jer nije lako biti prva košarkaška zvijezda u Los Angelesu. Očekivanja su bila ogromna, a on ih je, na kraju krajeva, ispunio.
Možeš imati prstenova i individualnih nagrada koliko hoćeš, ali istinska ikona postaješ kad djeca na školskom igralištu uzvikuju tvoje ime dok pokušavaju izvesti neki bolesno težak šut. Kobe je po tome već odavno postao besmrtan. Mamba out.
